Hrvatsko društvo ne samo da je patrijarhalno, ono je i mizogino, izajvila je , gostujući na N1, predstojnica Katedre za kazneno pravo, nesuđena predsjednica Vrhovnog suda Zlata Đurđević
U pitanju rodne ravnopravnosti nema dobrih pokazatelja u Hrvatskoj, jer, kako je kazala, Hrvatska ima izrazito negativne tendencije na tom planu, što dokazuje i podatak da je razlika u plaćama između žena i muškaraca s 5 posto porasla na 10 posto, dakako, u korist muškaraca.
Što se može očekivati od društva u kojem takvim stereotipima i rodnoj diskriminaciji doprinosi čak i Sveučilište u Zagrebu, odnosno bivši rektor Damir Boras, koji, umjesto da djeluje na smanjivanju diskriminacije, dodatno je potiče diskriminatornim komentarima koje gotovo redovito upućuje studenticama ( “pametna, mlada, lijepa i buduća majka” ).
Nažalost, to je i pitanje sudstva koje na takve izjave ne djeluje u smislu zaštite žena i studentica, nego svojom pasivnošću potiče seksizam.
Kad je riječ o Istanbulskoj konvenciji, rekla je Đurđević, ona je samo ratificirana, ali njezina primjena itekako kaska, a svakako je problem i u samom društvu koje tolerira nasilje nad ženama, čime pokazuje da je ne samo patrijarhalno nego i mizogino.
Đurđević smatra da kad kažemo da nema diskriminacije to je isto kao da smo rekli da nema korupcije u hrvatskom društvu, a svi znamo da je itekako ima. Također, problem su i zakonska ograničenja, jer policajac bi morao znati procijeniti tko je žrtva a tko agresor, umjesto da se oboje uhićuje a tek potom dokazuje tko je tu žrtva. Nečuveno je i da se nasilniku za olakotnu okolnost uzima da je “obiteljski čovjek”. Zamislite, kazala je Đurđević, za nekog tko je optužen za obiteljsko nasilje kao olakotna okolnost uzme se to što je obiteljski čovjek!?
Za ovakvo stanje u društvu i toliki broj ubijenih žena smatra odgovornom politiku koja svoju volju da promijeni to žalosno stanje ne treba samo iskazivati kroz promjene zakona nego i kroz rad sa sudovima kako bi se promijenila sudska praksa. A ona je danas, tragična. Osim što postupci predugo traju, imamo na djelu i paradoks da se za imovinske prijevare može dobiti i do 20 godina zatvora, a za silovanje uvjetne kazne, odnosno ako je riječ o zatvorskoj kazni za to kazneno djelo, ona nije veća od tri godine zatvora prosječno.
U ovoj državi je, dakle, imovina vrjednija od života žene, zaključuje profesorica Đurđević.
Što se tiče unošenja u Ustav prava žene na izbor, Đurđević podsjeća da u Hrvatskoj postoji pravo na pobačaj koje je Ustavom zajamčeno, ali praksa ide mimo toga. Pa se, kao što je bilo u slučaju Mirele Čavajde, ispostavlja da kod nas žene nemaju pravo na abortus, ni u onom najgorem slučaju kad je život žene doveden u pitanje, što je u drugim državama EU nesporno.
U Poljskoj se, doduše, dogodilo da su tri žene umrle jer su nosile plod s deformitetima, i umjesto da im se osigura pravo na pobačaj čekalo se da plod u njima umre, nosile su mrtvo dijele i nakon poroda i same- umrle.
Država, naglasila je Đurđević, mora osigurati i pravo na izbor ženi i pravo na priziv savjesti liječniku, i te dva prava nisu u konfliktu. Ako nema dovoljno liječnika jer je kod nas 60 posto liječnika kojima priziv savjesti priječi da obave ženi pobačaj, treba zaposliti dovoljno liječnika koji to mogu obaviti, jer tu zdravstvenu uslugu, pogotovo kad je ženi ugrožen život, država mora osigurati u sustavu, poručila je prof. Zlata Đurđević na N1 televiziji.
