U niski gafova Zorana Milanovića nedostajala je samo perla Sanje Musić Milanović. Predsjednikove supruge. Koja je intervencijom u školi svoga sina, danima nakon zaključenja ocjena i završene nastave, navodno zbog brojnih nepravilnosti na koje je i ranije upozoravala, utjecala na promjenu četvorki u petice mimo propisane procedure. Sanja Musić Milanović interventni mail ravnateljici gimnazije u kojem se žali na nastavnicu matematike, uputila je sa službene adrese, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, gdje je zaposlena kao voditeljica Službe za promicanje zdravlja. Ergo, pritisak na školu bio je poduplan, a znamo naš svijet i njegovu poslovičnu servilnost prema moćnicima. Škola je odmah reagirala i “popravila stvar”…
Baš s tim mora da je Sanja Musić Milanović i računala kad je krenula u bitku za zaštitu prava svoga sina, rođenog da bude najbolji, pri čemu je potpuno previdjela da ovakvim postupkom iznimno šteti vlastitom djetetu, a usput, ne čini nimalo dobro ni svom suprugu. Zapravo se borila za vlastite ambicije projicirane na svoga sina…
U protivnom, Sanja Musić bi, ukoliko ima čvrste argumente koji dokazuju da je njezino dijete od izvjesne nastavnice zakinuto, u dogovoru sa sinom, a ne prisiljavajući ga na to, zatražila da mu se omogući zakonom predviđeno polaganje toga predmeta pred Povjerenstvom jer se samo na taj način ocjena može promijeniti. No, škola je na kritički mail prve dame odgovorila snishodljivošću i egzemplarnim posluhom, pokušavajući svoj moralni pad kamuflirati promjenom četvorki u petice i za još nekolicinu učenika, koji su neočekivano postali pozitivni kolateral “interventne akcije”, kako bi se prikrilo pogodovanje Milanoviću junioru.
Predsjednik Zoran Milanović o tome nije ništa znao, ali, naravno, staje u obranu svoje supruge. Također, sasvim jednostavno priznaje:
– Da je moja mama poslala mail školi kad sam imao 17 i pol godina, ja bih poludio. Ali, mama je mama…
Vjerojatno je i Marku Milanoviću, kad je “pukla bruka”, došlo da poludi od srama, neugode pred prijateljima, činjenice da je ovim majčinim potezom relativiziran njegov stvarni uspjeh u školi ( prosjek ocjena 5,0 ) i na neki način doveden u sumnju. Ukratko, sigurno bi štošta dao da se to nije nikad dogodilo.
Sanja Musić je prva dama, nije prosvjetna inspektorica, i bilo bi prikladnije, opravdanije i korisnije i za školu, i učenike i roditelje da je o problemima za koje je, očigledno, znala od ranije, govorila na roditeljskim sastancima, puno prije završetka školske godine. I tada bi njezina pravodobna intervencija i kritika bila funkcionalna i vjerodostojna. Zar mislite da bi gđa. Musić Milanović pisala mail školi da je njezin sin imao zaključenu peticu umjesto četvorke, čisto principijelno, zbog drugih, možebitno zakinutih, učenika?
Svaka majka ima prirodni poriv zaštititi svoje dijete, boriti se za njegov ravnopravan i pravedan tretman, kako ni na koji način ne bi bilo zakinuto, ali, Sanja Musić Milanović znade dobro da nije isto kada se školi obraća ona ili neka anonimna, “obična” majka koja jednako želi zaštititi svoje dijete. I tu je razliku, tu evidentnu distinkciju koja je u suštini ovog slučaja, prva dama besumnje iskoristila. Nažalost, time je pokazala vlastitu zarobljenost malograđanskim, provincijalnim duhom koji računa s klanjanjem autoritetima i privilegijama rezerviranim za moćnike, čiji je eksponent i sama.
Još jučer, nakon debakla na summitu u Madridu, kamo je hrvatski predsjednik Milanović otišao uz grlenu kletvu da će sve koji budu glasali za proširenje NATO-a, a da se istodobno ne založe za izmjenu izbornog zakona u BiH i pravo Hrvata da sami biraju svoga predstavnika, nazvati izdajnikom, a vratio se pognute glave, jer tamo ni riječ da bi rekao o prijetećem vetu na proširenje NATO-a, tek s osjećajem nemoći i nevažnosti, bi mi ga nekako žao. Činilo se kao da na madridskom summitu s njim nitko ne želi biti, da ga svi, kao da je okužen, izbjegavaju, neki su se čak i rugali s njime nazivajući ga “ludim hrvatskim predsjednikom”, što je u pristojnom čovjeku kod kuće svakako izazivalo nelagodu. Već dugo mnogi se pitaju kako predsjednikove kavanske eskapade podnosi njegova decentna, odmjerena i ne odveć javno eksponirana supruga. Je li i njoj neugodno zbog incidentnog mandata supruga koji je funkciju predsjednika države srozao na najnižu razinu.
Danas, nakon ovog interventnog šamaranja ravnateljice gimnazije i diskreditiranja profesorice matematike zbog, kako tvrdi, neodgovornog i nepoštenog obavljanja posla, nekako mislim da naša prva dama taj “teret” svoga egzibicionističkog supruga izvan svake kontrole, podnosi sasvim dobro. I da je u svemu našla i neko svoje zadovoljstvo. I priliku da djeluje. S pozicije moći. Koja proizlazi iz činjenice da je supruga šefa države. Ma kakav bio. Šteta da je u toj potrebi da iskoristi, nažalost na pogrešan način, svoj status vrlo važne osobe, koji joj očito imponira, zaboravila kakve to konzekvencije može imati na njezinog 17-godišnjaka koji bi samo htio biti kao i svi njegovi vršnjaci…
