U Lovranu su od 10. do 16. srpnja održani Mediteranski teološki susreti na kojima se raspravljalo o slobodi i odgovornosti u kontekstu čovjeka kao bića riječi. Razumije se da je i za ovaj teološki događaj zaslužan nadbiskup Uzinić. On je jedan od rijetkih hrvatskih biskupa koji se opire duhu nacionalizma, religijskog fanatizma i poimanja vjere kao oružja protiv drugih. On teži susretu, razgovoru različitih i ravnopravnih. Religijska istina nije jedinstvena ni jedna, to znaju ljudi susreta, slobode i riječi. Takvi ljudi razgovaraju s drugima, uvažavajući njihov govor kao govor pluralnosti istina, odnosno kao govor jedne od mnogih istina. Religijski fanatici smatraju da je njihova religija jedina istinita i da nemaju što s drugima razgovarati jer oni baštine laž.
Teza o apsolutnosti istine, pogotovo na religijskom području, duboko je nehumana. Ona u sebi uvijek krije poziv na uništenje, rat, smrt, osvetu i neprijateljstvo. Takvih u cjelini našeg svijeta, a pogotovo u ovoj našoj beznačajnoj, marginalnoj i provincijalnoj točkici koja se naziva Hrvatska, ima previše.
Kolar i budale
Takvi su, potpuno nesposobni za razgovor, slobodu i dostojanstvo, Mediteranske teološke susrete vidjeli kao prigodu da se okome na riječku evangeličku pastoricu Melanie Ivančević. Smetala im je, naime, njezina odjeća koja je, prema njihovom sudu bila neprimjerena, kao i kolar oko vrata koji su doživjeli kao provokaciju jer su, sukladno njihovom religijskom znanju, otvorenosti njihovog uma i snazi logičkog aparata, zaključili da se radi o katoličkoj svećenici. Uzaludno je takve poučavati kako su kolar i tzv. svećenička košulja nastali u protestantskom miljeu, da je Katolička crkva to preuzela, ali, kako rekoh, uzaludno je to njima govoriti kada oni smatraju da je samo njihova religija jedino ispravna i da samo unutar njihove religije nastaje sve, pa i svećenička odjeća.
Pitanje o postajanju boga prolazi kroz mišljenje Ništavila. Ako bog jest, on jest u ništavilu naše sadašnje spoznaje, ako, naprotiv nije, onda samo Ništavilo jest. Odgovor na pitanje o opstojnosti boga, nije pitanje za budale. Zato cijenim vjernike i nevjernike – u stanju su misliti Ništavilo. Dakle, samo oni koji su u stanju misliti Ništavilo, na to pitanje daju odgovor, neovisno kakav on bio. No, naša egzistencijalna praksa je takva da, i to redovito, odgovor na ovo pitanju daju upravo budale.
Budale nisu u stanju misliti Ništavilo, ali su zato u stanju vidjeti koliko je nečija suknja (ili haljina) kratka. Svetost ovih otpalih mislitelja neprestano se mota oko koljena iako se ponekad, ako pretjeraju s upotrebom koljena, popne i do austrijskog bordela, kao što je to bilo u slučaju deklariranog demokršćanskog političara jedne male dalmatinske općine.
Bordelski načelnik
Ovaj je molitelj iz austrijskog bordela, kada je u javnost procurila njegova kršćanska praksa međunarodnog karaktera, doživio pravu bratsku i kršćansku potporu od strane njegovih sumještana, nesumnjivo jednakih kršćana kao što je i on sam.
Nisu ga osudili, štoviše, njegovu inozemnu aktivnost doživjeli su kao predani pastoralni rad koji promovira kršćanski identitet ove općine. Ne sumnjam da bi ovaj bordelski načelnik baš kao i njegovi političko-svjetonazorski podupiratelji i istomišljenici ustali protiv prava homoseksualaca, pozivajući se na katolički nauk. Oni koji misle, pa i nešto pročitaju, kao primjerice knjigu F. Martela naslovljenu Sodoma, shvaćaju da su najglasniji protivnici homoseksualnosti u Katoličkoj crkvi redovito homoseksualci. Oni se, dakle, bore protiv sebe samih.
Katolička crkva nije protiv homoseksualaca, protiv homoseksualaca u Katoličkoj crkvi su svećenici homoseksualci. To je, da parafraziram misao iz ove knjige, rat homoseksualaca protiv homoseksualnosti. Riječ je, dakle, o građanskom ratu, a ne o ratu kršćanstva i homoseksualnosti. Što teologija misli i kako sve misli prava homoseksualaca, slobodu govora, društvenu odgovornost, dostupnost prava na prekid trudnoće ili odnos države i religijskih zajednica, moguće je saznati, primjerice, i na Međunarodnim teološkim susretima. Jasno, to mogu saznati, misliti i razumjeti samo oni koji su u stanju misliti Ništavilo, oni koji to nisu u stanju, uvijek mogu baciti pogled na nečije koljeno i vidjeti koliko je ono kršćansko, a koliko je kršćansko, svjedoči dužina suknje. Ako se vide koljena, riječ je o antikršćanskom, sotonskom djelu. Kršćanska koljena se, na radost javnosti, gledaju isključivo u bordelu, i to samo kada se pegla općinska kartica.
Ponavljam, budale ne mogu biti ni vjernici ni nevjernici, budale su, neovisno o tome koju karticu imaju i kako se deklariraju, upravo to što jesu – budale.
Marko Vučetić (foto: Tris/G. ŠImac)
