Neovisni novinarski portal
12.7.2024.
reflektor
Ilustracija: Osejava, lanjsko nasipanje plaže

Hrvatsko samouništavanje:
350 prijava razbijanja, mljevenja, nasipavanja, betoniranja… najvrjednijeg i nezamjenjivog bogatstva – morske obale

Ilustracija: Osejava, lanjsko nasipanje plaže

Dok ovo pišemo, na hrvatskoj obali sasvim sigurno netko uništava prirodnu obalu nasipavanjem, betoniranjem, ograđivanjem i kojekakvim bezumnim barbarskim postupcima kojima se uništava taj jedan od najvrjednijih resursa i bogatstava kojega Hrvatska ima. Zahvaljujući toj obali imamo taj turizam, pa državno gospodarstvo nije u potpunom kolapsu, no zbog bezumnih poteza nekompetentnih lokalnih i državnih vlasti, te pogodovanja uskim privatnim interesima nauštrb cijelog društva, obala se nepovratno uništava, a usput Hrvatska – samouništava. Svugdje u svijetu morska obala najatraktivnije je područje za život i turizam, no čuvamo li u Hrvatskoj taj nezamjenljiv resurs? Zdrava logika nam kaže da bi trebali, no nezdravi događaji na našoj obali govore suprotno.

-Svako proljeće bageri „pripremaju“ obalu za sezonu. Ruju se škrape, kamioni istresaju zemlju i kamenja u plićake, miješa se beton i betonizira svaki kamenčić. Svjedoče tome i brojne prijave koje svakodnevno zaprimamo na Zeleni telefon (072 – 123 – 456). Proteklih pet godina zaprimljeno je više od 350 prijava o devastaciji obale. Upravo iz tog razloga, u svibnju 2022. Sunce, Zelena Istra i WWF Adria pokrenuli su online kampanju Stop nasipavanju kojoj je cilj osvijestiti javnost o rješenjima koja zagovaraju organizacije civilnog društva u svrhu zaštite i osiguravanja učinkovitog upravljanja morskim okolišem. Također, kampanjom se želi ojačati pozitivna percepcija javnosti o ulozi okolišnih organizacija civilnog društva u donošenju i kreiranju politika i akata koji se odnose na upravljanje morskim okolišem, vođene načelima zaštite okoliša. – kažu iz navedenih okolišnih građanskih udruženja.

Broj Zelenog telefona i bager na obali

Prosječna je duljina obale hrvatskih plaža 370 m, što ih uvrštava među najkraće plaže na svijetu Stoga se priobalne općine i gradovi odlučuju na stvaranje sve većeg broja novih plaža i/ili na proširenje kapaciteta postojećih, kako bi, prema vlastitoj procjeni, zadovoljile tzv. potrebe rastućeg broja turista.

Plaže koje plešu jedno ljeto

U nedostatku financijskih sredstava za izvedbu cjelovitog projekta gradnje plaže, jedinice lokalne samouprave redovito se odlučuju za naizgled jeftiniju praksu ad hoc nasipanjem plaža. Bez elemenata koji bi osigurali stabilnost i otpornost na utjecaj valova, tako formirane plaže „plešu“ jedno ili pak niti jedno ljeto. U najboljem slučaju traju jednu ljetnu sezonu, a potom ih jesenska juga i zimske oluje naprosto odnesu.

– Kada bi vidjeli kamion koji na škrape i u more ispusti cijelu silinu zemlje i kamenja pretpostavljali smo da je došlo do štete u okolišu, no nismo znali što se točno događa pod morem i zašto je to pogrešno. U okviru projekta Sačuvajmo Ekosustave Jadranskog mora Aktivnim Sudjelovanjem –SEAS upustili smo se u istraživanje utjecaja nasipavanja obale i dohranjivanja plaža na morske pridnene zajednice pod palicom stručnjakinje dr. sc. Silvije Kipson. Pregledni rad dr. sc. Kipson pruža nam prozor u podmorje i navodi primjere kako korištenje neadekvatnog materijala za nasipavanje plaže dovodi do različitih promjena biogeokemije okoliša koji time prestaje biti pogodno stanište za dotadašnje organizme – naglašava Ivana Krstulović Baković, voditeljica projekta SEAS u Suncu.

Uobičajeni prizor uništavanja obale

Ta spoznaja je odavno jasna priobalnom stanovništvu, a posebice ribolovcima i ribarima, koji su davno uočili da podmorski život na ‘uređenim’ plažama nestake, a uskoro tamo ostaje beživotna podmorska pustoš, nalik pustinjama ispod mora; ni algi, ni ribivca, ni školjaka, ni ti ičega…). Nedavno je na isto uputilo i istraživanje biologa na makarskom području (vidi TRIS).

– Računica je jednostavna, neadekvatno ad hoc nasipavanje može prouzročiti značajnu ekološku i ekonomsku štetu. Neodrživost takvih zahvata i posljedice koje nasuti materijali ostavljaju na okoliš upravo su ono na što ova kampanja upozorava – kaže Irena Burba, predsjednica udruge Zelena Istra.

Zatrpani ekosusutav

Imajući na umu stalnu težnju gospodarskog napretka u turizmu, u ovogodišnjem Policy Statementu pravnog tima Sunca nalazi se primjer nasipavanja plaže Poniente u Španjolskoj, na kojoj su lokalne vlasti, u želji da stvore turističku i lokalnu vrijednost, izgubili istu.

Veliki je problem i nedostatak inspekcijskih kapaciteta koji dovodi do nesankcioniranja bespravne gradnje i trajnih devastacija prostora. Izrazito je problematično i to što, nakon već izvršenih bespravnih radnji na morskoj obali, rijetko bude naložena mjera povrata u prijašnje stanje. Štoviše, mnogi se postupci ozakone provođenjem postupaka procjene utjecaja na okoliš nakon što je nasipavanje već provedeno.

– Prošle godine dobili smo prijavu zbog nasipavanja obale i mora na Krknjašima kod Drvenika. Iako je komunalno redarstvo provelo određene mjere protiv počinitelja, nasipani materijal ostao je na lokaciji dok ga more nije samo odnijelo. Tako je nasipavanjem obale uništen i morski ekosustav na lokaciji – objasnila je Hajdi Biuk, pravnica Sunca.

Uništavanje makarskog priobalja

Pažljiviji promatrač će uočiti da se takvi samoubilački potezi poduzimaju posvuda na obali,a nerijetko lokalne štetočine na vlasti nalože i da, a kako bi ‘rješenje’ bilo jeftinije, u more nasipaju i građevinski otpad i drugo smeće, pa se tako na ‘uređenim’ plažama viđaju željezne šipke, gumene cijevi, betonske gromade koje izviruju iz takvog ‘dohranjenog’ kupališta.

– Svjedočimo kako brojni pojedinci, koji nisu ishodili potrebne dozvole, nasipavaju obalu, a uvidom u Obalni plan SDŽ-a, evidentno je da se i oni kojima je povjerena briga o pomorskom dobru priklanjanju jeftinijim i bržim rješenjima koja su dugoročno neodrživa. Stoga se pitamo, do kada će se nastaviti svojevoljno betoniziranje i nasipavanje obale, a bez trajnih posljedica? – dodala je Krstulović Baković.

Uništavanje ‘dohranom’

Udruga Sunce kontinuirano, kažu, upozorava kako uređenje obale treba biti vođeno načelima zaštite okoliša, uzimajući u obzir prvenstveno načelo predostrožnosti. To znači da se svaka ljudska aktivnost u okolišu prvo treba, u sklopu zakonom predviđenog postupka i uz sudjelovanje stručnih tijela, procijeniti sigurnom za okoliš.

Na pogrešni odnos čovjeka prema jadranskim plažama Pravni tim Sunca upozoravao je još 2020. u Policy Statementu u kojem su, između ostalog, navedeni propisi te pravni koraci koje građani mogu poduzeti primijete li devastaciju obale.

Ipak, Sunce svjedoči i nekim dobrim primjerima iz prakse kada su nadležna tijela u inspekcijskom postupku svoje ovlasti koristila u svrhu zaštite okoliša, u Seget Vranjicu i Makarskoj.

– Kampanjom pokušavamo javnost osvijestiti da nasipavanja ili sezonske dohrane zasebno ne izgledaju toliko problematično, sve dok ne sagledamo širu sliku i zbrojimo posljedice koje sva ta regularna „uređenja“ obale ostavljaju na okoliš na različitim lokacijama diljem Jadrana. Nasipavanjem se često zatrpavaju i livade morskih cvjetnica, što dovodi do njihova odumiranja, posebice ugroženih livada posidonije. Ovim se uništavaju staništa važna za opstanak niza gospodarski značajnih, ali i rijetkih i ugroženih vrsta – dodala je Pinija Poljaković iz WWF Adria.

Može li se stati na kraj ovakvom ponašanju?

Prizor nakon završetka sezone

– Kampanjom želimo poručiti da nam je potrebno prirodno, zdravo i jedinstveno. Ne kočimo zbog toga razvoj gospodarstva, dapače, našim radom nudimo rješenja koja potiču gospodarski rast i razvoj uz očuvanje okoliša – zaključila je Krstulović Baković.

Koja su onda rješenja?

-Neki od mogućih koraka upravljanja obalom, koji nude zadovoljenje potreba lokalne zajednice uz očuvanje okoliša i financijsku isplativost, nudi i dr. sc. Kipson u svom istraživanju za projekt SEAS: izraditi ili izmijeniti/dopuniti zakonsku regulativu koja bi definirala metode i načine dohranjivanja, uključujući nužne standarde o kvaliteti plažnog materijala, promovirati “dobru praksu” vezanu uz problematiku erozije plaža istaknutu npr. u Obalnom planu Splitsko-dalmatinske županije, zagovarati adekvatni nadzor pri izvođenju radova (npr. metoda, količine i kvalitete nasipnog materijala, zagovarati alternativna, održivija rješenja… veli Krstulović Baković.

Koja su to alternativna rješenja za lokalne šerife kojima je domet iskrenuti kamion najeftinijeg tucanika ili otpada jedino rješenje?

Obrazovanje i kazne

-To je koncept povećanja kapaciteta plaža koji predviđa mjere kojima se minimalno utječe na prirodnu ravnotežu te uključuje proširenje plaže u zaleđe ili postavljanje “sezonskih” sunčališta potencijalno i od umjetnih materijala koja se nakon ljetne sezone mogu ukloniti. To su  prirodna rješenja . na primjer održavati dobar status očuvanja morskih cvjetnica koje svojim korijenjem stabiliziraju sediment dok listovima umanjuju energiju valova čime sprječavaju, ili barem umanjuju, eroziju obale te djeluju kao “prirodne čuvarice plaže“. Mi bismo mijenjali udobnost ručnika na betonskom platou za prirodnu plažu i iskustvo zarona u more puno života. – na kraju poručuje Krstulović Baković i prigodno se pita jesmo li svi mi ostali spremni na takvo što.

Na žalost, ne bi se reklo da je glavnina turista koja kod nas dolazi spremna mijenjati  udobnost ručnika na betonskom platou za prirodnu plažu, ponajprije zbog toga jer su im u zadnje vrijeme takve devastirane betonom i šljunkom zadane i servirane, a jer je svijest o ljepoti, važnosti i dugoročnom potencijalu prirodnih plaža vrlo niska ili nikakva i kod lokalnog stanovništva, premda ono od njih ima najviše koristi.

Čini se lako neće biti sreće dok se od najranije dobi djeca ne budu obrazovala o važnosti očuvanja okoliša i obale, te dok se devastatori i uništavači bolje budućnosti ne budu strogo kažnjavali za svaki agresivni besmisleni postupak u okolišu.

Ilustracija: Osejava, lanjsko nasipanje plaže

Tags: , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI