Turistička sezona je počela. U priobalju, a najviše u Dalmaciji, se to poznaje i po novim količinama kojekakvog smeća, kućnog i građevinskog otpada, starih wc školjki, ambalaže… koji se odbacuju u grmlje, na livade, šipražje, vrtače i zelene površine nadomak turističkih mjesta, najčešće desetak metara od prvih kuća za odmor, apartmana, uokolo tzv. šetnica… itd. Takva divljačka i uznemirujuća praksa ne prestaje, unatoč relativno jednostavnim mogućnostima zbrinjavanja otpada, tablama upozorenja o zabrani bacanja smeća u prirodu i slično.
Besvjesni divljaci među nama to čine i dalje, a uzaludni su vapaji da se to ne radi, kao i povremene akcije čišćenja koje provode uglavnom lokalni entuzijasti, najčešće svojim sredstvima, volonterski, u slobodno vrijeme. Ne čine to ni komunalna poduzeća, koja bi, posebice u turističkim mjestima kojima takva nakaradna situacija najviše šteti, to trebala raditi kontinuirano, kao i poboljšati mogućnosti odvoza otpada iz kućanstava, sve dok eventualno jednog dana maloumnicima ne dosadi smeće bacati među smreke i borove ili, često, par desetaka metara od svojih apartmana.
Budala koja je odbacila ovo smeće voljela je čitati časopise iz tzv. popularne psihologije – foto TRIS
Uglavnom se smatra kako smeće u okoliš bacaju budale u našim redovima, nerazumni pojedinci koji ne razumiju da truju sami sebe i uskraćuju bolju budućnost i sebi i potomcima. No ovaj slučaj, viđen nadomak jednog od najrazvikanijih naših turističkih tzv. bisera, s mjesta odakle puca pogled na privatizirani i zapušteni hotel i slikovitu staru jezgru, govori kako domicilno stanovništvo nije jedini krivac za nagomilani otpad. Čini se kako je smeće međunarodnog karaktera, te kako ga po po Hrvatskoj ostavljaju i internacionalni bezumnici, te kako glupost, ekološka nesvijest i manjak pameti (što se tiče otpada) nije svojstvena samo lokalnom življu.
Stihijski turizam, ili nerijetko torturizam, kako smo davno nazvali jednu od svojih rubrika na portalu, donosi i štete. Jedna od takvih su i pojedinci koji kupuju nekretnine po Hrvatskoj, a sa sobom osim nešto novca donesu i štetne navike. Među takvima je i autor ovoga priloga otpadnoj katastrofi u Dalmaciji: državljanin jedne srednjeeuropske države koji je u prirodi ostavio nekoliko stotina časopisa na svojem materinjem jeziku. Vidi se kako je volio čitati češke časopise iz područja popularne psihologije i one namijenjene građevinarstvu i uređenju eksterijera i interijera… npr. Můj dům (Moja kuća). Taj je vjerojatno i sagradio neku kuću na našoj obali.
Međunarodni smećari očisititi koliko međunarodne budale mogu baciti smeća (foto TRIS)
Hoće li se ikada išta promijeniti u Hrvatskoj po ovom pitanju. Sudeći po ovom primjeru, ne tako skoro, budući da sada uvozimo i ugošćujemo i međunarodno smeće i otpad. Svjetsko, a naše. Smeće. Za šaku eura trajno uništavamo ‘domovinu’.
Teško da će tome pomoći i pokušaji poput oni splitske vlasti koja je odnedavno propisala kako će se nepropisno odlaganje smeća kažnjavati novčanim kaznama od 10.000 do 100.000 kn za fizičku osobu, odnosno od 20.000 do 200.000 kn za pravnu osobu.
Eto barem prilike za zaradu i punjenje državnog i lokalnog proračuna.
Možda i veće nego li je donosi turizam.
Friško svjetsko i naše smeće – foto TRIS
