Treba to reći u kratkim crtama, bez nepotrebnog okolišanja: hrvatske lokalne vlasti, županije, gradovi, općine, poduzeća u vlasništvu lokalnih uprava i druge s njima vezane pravne osobe nerijetko i često troše naš i vaš novac na plaćanje usluga njihove promidžbe i nekritičkog i afirmativnog izvještavanja o njihovu radu, odnosno neradu. Najčešće su to intervjui s gradonačelnicima, načelnicima, direktorima poduzeća, a u kojima isti dobivaju prostor za neograničeno hvalisanje, izvještaji o ‘velebnim’ uspjesima, plaćeni oglasi o superuspješnim i kolosalno korisnim projektima…i tako dalje. Da ne nabrajamo dalje, to zna svatko tko s pažnjom tu i tamo prati lokalne televizije, radije, tiskovine, neke internetske portale i neke ‘specijalizirane’ primijenjene medijske platforme. Čast iznimkama, dakako.
Na žalost, u velikom broju slučajeva se uopće niti ne pokušava sakriti takav odnos između vlasti i podobnih medija ili medijskih i promidžbenih, marketinških i PR agencija, plaćenih za izvještavanje o radu gradske uprave, a zapravo za propagandnu rabotu kojoj je cilj lokalno stanovništvo uvjeriti kako su aktualne vlasti najbolje i najradišnije u poznatoj povijesti grada, te u gradu cvjeta cvijeće, teče med i mlijeko, nema nezaposlenosti, živi se najbolje u Hrvatskoj, ulice su uredne, sve blista…
Ima i onih koji godinama kontinuirano plaćaju ‘renomirane’ marketing stručnjake i magove za medijsko retuširanje, friziranje i uljepšavanje slike grada i njegovih velebnih vođa i njihove politike.
Uskraćivanje istine
Pa što onda, reći će netko. Pa ništa, osim što se takvim plaćanjem usluga promidžbe najčešće građanstvu i općinarstvu uskraćuje prava slika i stanje u općini i gradu, a to naposljetku kod manje upućenog i nezainteresiranog stanovništva proizvede željeni dojam kako su njihove vođe besprijekorne, unatoč tome što su ulice prljave, parkovi zapušteni, ljudi se iseljavaju, djeca nemaju dovoljno mjesta u vrtićima, nema kulturnih zbivanja, valjanog javnog prijevoza, sadržaja za mlađe generacije, kako se nerijetko ustanove, javni prostor i zelene površine otimaju gradu i građanima za potrebe privatnih interesa i građevinskih i drugih pothvata podobnih poduzetnika… I na koncu, rezultira reizborima mjesnih načelnika i gradonačelnika, pa se oni duboko ukopaju na vlasti i tamo poput careva opstaju i po više desetljeća, a lokalna zajednica polako i postojano stagnira uslijed nedostatka svježih ideja i novih lica koji bi joj donijela progres i promjene na bolje.
Usput se, jednako je važno, postupno i dramatično uništava uloga i pluralizam medija i pošteno i novinarstvo po pravilima struke, pa oni koji se usude preispitivati i kritizirati poteze vlasti najčešće ne budu podupirani, te su uglavnom osuđeni na propast, a građani uskraćeni za objektivnu i istinitu informaciju o sredini u kojoj živi i vlastima koje njome vladaju.
Najčešće se vješto kriju informacije o tome koje medije i medijske servise financiraju vlasti. O tome nam ponešto govore i dosadašnji rezultati istraživanja koje je pokrenuo Gong u suradnji s HND-om o financiranju hrvatskih medija. Novinari Hrvoje Šimicević, Saša Paparella, Maša Samardžija i potpisnik ovog teksta sudjelovali su u istraživanju Gonga i Hrvatskog novinarskog društva o financiranju medija iz lokalnih proračuna koje je ukazalo na masovni angažman marketinških agencija i obrta koji niti nisu u upisniku elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije.
Novinari su putem prava na pristup informacijama dobili i ugovore sklopljene s medijima za usluge informiranja i promidžbe iz kojih je vidljivo kako se proračunskim sredstvima financiraju PR tekstovi čija je osnovna svrha promocija lokalnih vlastodržaca. Dakako, nisu svi odgovorili na postavljena pitanja. U sklopu projekta pitali smo, među ostalima, putem važne i korisne platforme Imamo Pravo Znati općine i gradove u Primorsko-goranskoj, Zagrebačkoj, Splitsko-dalmatinskoj i Osječko-baranjskoj županiji te Gradu Zagrebu da nam dostave ugovore “o uslugama koje su sklapali s medijima tijekom 2020. i 2021. godine”.
Imamo pravo znati
Platforma Imamo pravo znati ima za svrhu uputiti kako svi mi imamo pravo zahtijevati informacije od bilo kojeg tijela financiranog javnim sredstvima i dobiti odgovore. Imamo pravo znati pomaže podnijeti zahtjev za pristup informacijama, te sve zahtjeve objavljuje javno na internetu.
Konkretno, u slučaju istraživanja financiranja medija postavljena su jednaka pitanja svima, a izgledala su ovako:
Poštovani,
Temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama molim Vas sljedeće informacije:
– Sklopljene ugovore o uslugama s medijima u 2020. i 2021. godini
– Kartice konta dobavljača s isplatama medijima u 2020. i 2021. godini
– Popis medija koji su tijekom 2020. i 2021. godine primali subvencije ili donacije iz proračuna temeljem raspisanih natječaja, diskrecijskom odlukom ili temeljem suvlasništva u mediju s iznosima po godinama za svaki medij.
U Splitsko-dalmatinskoj županiji je taj upit poslan na adrese 55 jedinica lokalne samouprave – 16 gradova i 39 općina.
Zasad je odgovorilo njih 33, odnosno nešto više od polovice. 22 nije odgovorilo ništa. Nije njihov posao. Nećemo sada nabrajati ovdje tko je bio odgovoran, a tko nije. Već je i ovaj podatak dovoljan da se dobije slika o tome tko i kako vlada našim sudbinama, našim budućnošću, našim novcem…
Dakle, već i ovaj spisak gradova i općina govori o beskonačnoj rascjepkanosti i hipertrofiranoj javnoj vlasti i prevelikom broju lokalnih uprava, a koje, zna se, najčešće imaju svrhu za zapošljavanje stranačkog članstva. No to nije tema ovog teksta.
Naš je upit poslan u gradove Hvar, Imotski, Kaštela, Komiža, Makarska, Omiš, Sinj, Solin, Split, Stari Grad, Supetar, Trilj, Trogir, Vis, Vrgorac i Vrlika, kao i općine Baška Voda, Bol, Brela, Cista Provo, Dicmo (sjedište Kraj), Dugi Rat, Dugopolje, Gradac, Hrvace, Jelsa, Klis, Lećevica, Lokvičići, Lovreć, Marina, Milna, Muć, Nerežišća, Okrug (sjedište Okrug Gornji), Otok, Podbablje (sjedište Drum), Podgora, Podstrana, Postira, Prgomet, Primorski Dolac, Proložac, Pučišća, Runovići, Seget (sjedište Seget Donji), Selca, Sućuraj, Sutivan, Šestanovac, Šolta (sjedište Grohote), Tučepi, Zadvarje, Zagvozd i Zmijavci.
Uljepšana slika
Zahvaljujemo se svima koji su odgovore poslali, a onima koji nisu treba podsjetiti kako ne-odgovaranjem krše zakon, te kako bi zbog toga u nekim uređenijim državama bili sankcionirani, umjesto da na sljedećim izborima eventualno opet ostanu na vlasti, unatoč tome što nemaju namjeru javno pojasniti kako raspolažu s našim zajedničkim novcem.
U svakom slučaju, nećemo vas zamarati s gomilom podataka koji su vam ili će biti dostupni na stranicama Imamo pravo znati i nakon manifestacije Dani otvorenih podataka 2022: Vikend hackathon (koji priređuje Gong) već i letimičan pogled na dostavljene podatke pokazuje kako su u Dalmaciji neki mediji vrlo omiljeni među vlastodršcima, te kako neki troše značajne sume novce kako bi osigurali svoju uljepšanu sliku, a usput i vlast.
Prema dostupnim podacima, ugovore s lokalnim vlastima su sklapali Televizija Jadran, Hit radio, Hanza media, Cronika.hr, Imotska-krajina.hr, Slobodna Dalmacija, Trogir Holding, Radio Makarska Rivijera, Večernji list, Radio Dalmacija, Televizija Dalmacija, Praska, Dalmacija danas, Radio Imotski, Primera Meridies (kojeg spominje i kolega Šimićević u uvodu teksta o istom istraživanju), Brač Plus, Obrt D.Rifter, Briefing mediji, Prime Time Film j.d.o.o., Fabular…
Pritom su neki mediji i tvrtke popularniji među gradonačelništvom i načelništvom te su pobrali veći broj ugovora nego ostali: primjerice Hanza medija je osvojila najviše poslovnih aranžmana (18), a za trećinu manje od nje su Televizija Jadran i Hit Radio.
Neke su općinice i gradići ulagale puno više novca u izvještavanje o njima nego druge, dok neke prema tvrdnjama njihovih službi nisu – ništa. Među one koji su poručili kako nemaju sklopljenih ugovora za promidžbu i praćenje rada općinske i gradske uprave su Komiža, Sutivan, Runovići, Seget, Prgomet, Muć i Brela.
No više desetaka tisuća kuna su u dvije godine na ove ugovore potrošili primjerice Podstrana (više od 120 tisuća kuna), Trilj, Vrgorac, Supetar i Marina.
Najveći grad i županijski centar, Grad Split, do sada nije poslao nikakve podatke.
Uglavnom, evo i savjeta za gradonačelnike i načelnike. Ako dobro platite možda će i o vama izaći članak kako ste najuspješniji i najprogresivniji gradonačelnik u posljednja tri-četiri desetljeća u vašem gradu, kako je vaša općina doživjela streloviti napredak u svim segmentima gospodarskog, kulturnog i inog života. Možda vam napišu i kako ste pioniri e-mobilnosti jer ste prvi uspostavili gradski električni car-sharing sustav.
Istina je voda duboka
Možda za vas bude pisalo kako ste uveli besplatni električni javni prijevoz i javne bicikle, a na stupovima javne rasvjete instalirali punionice za e-automobile, kako ste šampion ulaganja u obrazovanje, kako je iza vas nevjerojatno učinkovita digitalizacija uprave, gospodarenje otpadom i razvrstavanje smeća…
Osim toga, ako se dobro uloži na pravo mjesto, možda građani budu informirani kako je u gradu kojim vladate visoka pokrivenost vodovodnom i kanalizacijskom mrežom, kako ste uredili kilometre pješačko-biciklističkih staza, uspjeli spojiti znanost, start upove i komunalno gospodarstvo za pametna i održiva rješenja.
Reći će se za vas i kako je grad kojemu ste na čelu jedan od pametnijih, naprednijih i održivijih hrvatskih gradova, te spada u društvo najboljih pametnih gradova u Europi po kvaliteti života…
I to nije sve: vaš grad je naravno u samom svjetskom vrhu su po prosječnoj godišnjoj kvaliteti zraka, ima najbolju proračunsku transparentnost, te čak koristi Facebook, a otvorio je i svoj You Tube kanal.
Vi kao gradonačelnik ste vođa superuspješnog tima koji je doveo do toga da je vaš grad primjer brojnih inovativnih i progresivnih rješenja i ideja i održivog razvoja, sve to na temelju poštenog, transparentnog i inteligentnog upravljanja, te kontinuiranog, održivog i pametnog razvoja projekata, aktivnosti i rada…
U vaš grad hrle mlade obitelji, strani investitori, umjetnici svjetskog renomea, razmišlja se i o gradnji svemirskog centra…
Eto, nije teško.
Sve navedeno može postati realnost, makar u plaćenim člancima i radijskim i TV emisijama.
Treba samo dobro investirati novac građana.
Plati pa se rugaj, kako kaže jedna narodna koja se koristi po Dalmaciji.
A istina je ionako voda duboka, kako je rekao jedan bivši HDZ-ov ministar, jedan u nizu stranačkih i ministrarskih kolega optuženih za kriminal.
Koji je u međuvremenu postao vlasnik lokalne radio postaje.