Kada se govori o osobama s invaliditetom uvijek nas se sve trpa u isti koš. I to je posve razumljivo jer dijelimo iste probleme i potrebe, baš kao što imamo jednak tretman od strane društva. Međutim, ružna je istina da su od te velike populacije osoba s različitim vrstama invaliditeta, neki od nas ipak više ne prihvaćeni od strane društva, a upravo takav status u našem društvu imaju osobe s intelektualnim teškoćama.
O problemima osoba s intelektualnim teškoćama premalo se piše i govori, a još se manje govori o njihovim potencijalima i talentima koje imaju. Društvo im je stavilo etiketu „retardirani“, iako oni ničime ne zaslužuju taj uvredljivi nadimak. Baš suprotno od toga, siguran sam da bi se posramili kad bi samo vidjeli što sve mogu i za što su sve sposobni samo kad im se pruži prilika. Stvar je u tome što živimo u državi koja im ništa ne omogućuje. I sami znate da će malo koji poslodavac zaposliti bilo koju osobu s invaliditetom, a kamoli osobu s intelektualnim teškoćama. Čak i kada dobiju priliku za zaposlenje rade, najlošije plaćene poslove, a okolina ih ne prihvaća jer ih se smatra glupima i nesposobnima, a oni to nikako nisu. Zapravo u praksi se pokazalo da su izuzetno vrijedni radnici i da se poslu posvećuju mnogo više od zdrave populacije.
Osobe s intelektualnim teškoćama su drugačije ali ne manje vrijedne. Mogu biti vrhunski sportaši i kreativci koji svojim rukama rade čuda. Za razliku od „zdravih“ vesele se sitnicama, nisu pokvareni i proračunati, i u svakome vide samo dobro. Nikoga uglavnom ne osuđuju, iskreni su i zapravo ,mi ostali možemo toliko naučiti od njih.
I zato umjesto da se fokusiramo na ono što ne mogu, radije se posvetimo tome da zajedno otkrijemo što sve mogu. Možda ne mogu u potpunosti savladati računanje ili pisanje, ali zato imaju talente u kojima mogu biti sjajni. Stoga nema potrebe da žalite osobe s intelektualnim poteškoćama, jer oni žive sretan i neopterećen život, puno sretniji nego što oni zdravi mogu zamisliti. Umjesto da ih diskriminiramo, radije im pomozimo da budu što samostalniji i samosvjesniji, jer oni svoje uspjehe shvaćaju vrlo osobno i oni su im veliki poticaj za dalje.
Isto tako, nadam se i da će ovaj tekst biti poticaj da se odmaknete od ružnih stereotipa o osobama s intelektualnim teškoćama jer oni zaista mogu sve što i „zdravi“ ,ali samo suzbijmo predrasude u svojim glavama i dopustimo im da pomaknu vlastite granice svojih mogućnosti.
