Neugodna trakavica sa Zagrebačkim Holdingom se nastavlja. Otkako su razriješeni predsjednik Uprave Nikola Vuković i njegov najbliži suradnik, član Uprave Ante Samodol, javnost je bombardirana njihovim pisanim ispovijedima, na blogu, mailovima, a sada i na portalu Index.hr gdje se opširnim tekstom o razlozima razlaza sa zagrebačkom gradskom vlašću i platformom Možemo! oglasio Vuković.
Gradonačelnik Tomislav Tomašević je kao razloge smjene dva ključna člana Uprave Holdinga, naveo neslaganje oko koncepta i vizije razvoja Holdinga, odnosno nemogućnost suradnje s ostalim članovima Uprave. Nasuprot tome, Vuković u tekstu na Indexu optužuje Tomaševića za političko kadroviranje, nedosljednost, nesnalaženje u upravljačkim poslovima, opisuje ga kao potpuno izgubljenog, de facto kao marionetu nekih koji vuku konce iz sjene. Optužbe su teške, brojne, one dazavuiraju gradonačelnika i Možemo! kao grupu amatera koja nema povjerenja ni u koga osim u “svoje ljude”, koja obećava nešto što ne provodi, a gradonačelnik sam sebi skače u usta, iznosi neistine, poluistine i nesuvislosti.
Posebno napominje da Samodol i on nisu tražili da upravljaju Holdingom, nego ih je ekipa iz Možemo! molila da preuzmu sustav. Neshvatljivo mu je da Tomašević inzistira na “besmislenom natječaju, po kojem tražiš i nepoznate i neupućene osobe da upravljaju najsloženijim gospodarskim sustavom u Hrvatskoj. Nikad nisam dobio odgovor bi li natječajem tražili takve osobe da upravljaju njihovom privatnom imovinom. Niti sam dobio odgovor kako možeš imati povjerenje u ljude da upravljaju tako složenim sustavom, za koje tvrdiš da ih prvi put vidiš u životu! Kako se kreira povjerenje? Natječajem gdje se svi međusobno vide prvi put?”,čudi se Vuković.
Ne radi se o različitim vizijama upravljanja, navest će, jer Možemo! nema nikakvu viziju, nijedan strateški dokument ni koncept upravljanja ZGH-om, a kamoli viziju, pa nema između čega biti ni razlika.
Jedini dokument o mjerama za oporavak i razvoj Holdinga napisao je sam, kaže, a Možemo! ga je prihvatio bez ijedne primjedbe. Iz tog je dokumenta, tvrdi, “izveden i model upravljanja ZGH-om na tragu modernih praksi korporativnog upravljanja, napravljen je ustroj korporativnih servisa, primijenjen inkluzivan pristup aktivizacije i motivacije ljudskih potencijala ( neovisno o njihovim političkim, vjerskim, spolnim, nacionalnim i drugim različitostima ). Jedini kriterij vrednovanja je bio radni angažman i doprinos tvrtki- piše bivši šef Uprave.
Vuković radnu atmosferu opisuje tijekom tri mjeseca koja je proveo u Holdingu, vrlo dobrom, ljudi su, piše, nakon puno godina mučnine, dolazili na posao sa zadovoljstvom, čime je povećana njihova učinkovitost, a potpuno isključena diskriminacija i mobing.
Sa Samodolom je vrlo dobro surađivao, svaka riječ napisana na njegovom blogu, napominje, istinita je. Često su, piše, Samodol i on nakon dugih , jalovih sastanaka s gradonačelnikom, Tomaševića sažalijevali vidjevši kako se muči “između ostataka idealizma u njemu i pritisaka onih koji su ga, kako sami priznaju, odabrali da bude lider za javnost i izbornu trku, dok izbornici, po svemu sudeći, vuku konce u sjeni. Koliko je izgubljen, svjedoči primjer kad na tiskovnoj konferenciji na upit novinara je li mu poznato da je Nadzorni imenovao sebe u Revizijski odbor niječe tu činjenicu iako sam mu osobno poslao pisano očitovanje o toj paradoksalnoj situaciji, gdje Nadzorni ne zna koje su funkcije Revizijskog odbora i vice versa, a čine ga iste osobe”.
Tvrdi da su novi članovi došli ne baš zainteresirani za realne probleme Holdinga, više su ih zanimala službena vozila, a ni na jednoj sjednici Uprave ili kolegiju od njih se nije mogla čuti nijedna suvisla poslovna ideja.
Što je još napisao bivši predsjednik Uprave Holdinga, Nikola Vuković za Indeks.hr, možete pročitati ovdje.
