Konferencija Večernjeg lista o Hrvatskoj kakvu trebamo ( – Ekonomska politika u funkciji podizanja konkurentnosti hrvatskog gospodarstva ), održana u koprivničkoj Podravci, pokazala je, sudeći po govoru premijera Plenkovića, dvije stvari: prvo, da već imamo Hrvatsku kakvu trebamo, a drugo, ona bi i nadmašila naše potrebe da nije bilo pandemije covida- 19. Jer, prije covida imali smo takvu reputaciju da bi nam i države – članice G-7 pozavidjele. Dokaz našeg velebnog uspjeha je i da će ovih dana SAD ukinuti vize za hrvatske građane, pa sad svi možemo nesmetano u Ameriku jer, kad imamo vizu, imao sve što nam za to putovanje treba…
Za sve ove velebne uspjehe Vlade saznajemo zahvaljujući blagoglagoljivim govornicima Konferencije koji su okupljeni po kriteriju uspješnosti, političke pravovjernosti i “da se Vlasi ne dosjete” ( ministar financija Zdravko Marić , predsjednica Uprave Podravke Martina Dalić, predsjendik Uprave Atlantic Grupe Emil Tedeschi , izvršni direktor Fortenova grupe Fabris Peruško).
Naravno, kad se o uspjehu govori, to ne može proći bez premijera Plenkovića, samog kreatora sveopćeg hrvatskog procvata.
-Lanjska konferencija je bila u okolnostima pandemije koronavirusa koja je izazvala najveću zdravstvenu i gospodarsku krizu od Drugog svjetskog rata. Tada sam naglasio da je vlada, odnosno država, odigrala najsnažniju i najveću kartu koju je imala, a to je da je opravdala svoju ulogu. U najvećoj krizi je stala iza hrvatskog privatnog sektora, stala iza hrvatskog radnika i rezultat toga je da smo očuvali radna mjesta u najvećoj gospodarskoj krizi do sada i očuvali likvidnost naših poduzeća- izjavio je, javlja HRT, ponosni vlasnik nacionalnog uspjeha u Hrvata, premijer Andrej Plenković.
Nije objasnio što bi država trebala raditi u krizi ako ne stati iza hrvatskog radnika, hrvatskog gospodarstva ( privatnog i državnog ), boriti se za očuvanje randih mjesta i likvidnost poduzeća, iz čijih se poreza i doprinosa puni državni proračun i servisira zdravstvo, socijala, kultura, obrazovanje, a da ne spominjemo i cijelu vojsku državnih službenika i namještenika, dobro raspoređenih političkih i stranačkih zaslužnika po javnoj upravi, agencijama, povjerenstvima, nadzornim i upravnim odborima i vijećima. Čemu bi trebala služiti država ako ne onome što Plenković ističe kao osobiti doprinos njegove vlade i vizionarstvo njegove državne politike? Pa ni sama sebi bez punog proračuna nije na korist!
Iako je Hrvatska čuvarica samog europskog dna po brojnim parametrima, od BDP-a, preko minimalne plaće do realnog standarda građana, Plenković se hvali kako je njegova vlada paralelno upravljala sa zdravstvenim sustavom ( toliko dobro da je dug zdravstva i dalje u milijardama kuna, unatoč sancijama države, a premijer odbija izravno kazati je li zadovoljan radom svoga ministra zdravstva ), i drugim elementima krize što je, kaže premijer, omogućilo da se očuva financijska stabilnost i stvore uvjeti za oporavak gospodarstva.
Lako je nama, pa mi smo i prije krize covida-19 imali “vrlo dobru i kvalitetnu reputaciju” pa smo zhvaljujući tome zadržali povjerenje međunarodnih, financijskih institucija, agencija za kreditni rejting, financijskih tržišta, koji nam redom vjeruju.
-Imali su povjerenje, shvatili su gdje nam je sidro i rekli su oni znaju kuda idu, vjerujemo ovoj ekipi i vjerujemo njihovom planu i to je bio ključ. Povjerenje uz političku stabilnost stvorilo je okvir da smo danas ovdje gdje svi zajedno jesmo- ponosno ističe premijer ( gdje li bismo tek bili bez tog povjerenja ? )
Govorio je i o izazovima vremena, sve ekstremnijim vremenskim uvjetima koji imaju za posljedicu rast cijena energije i hrane, o ubrzanoj digitalnoj i zelenoj transformaciji hrvatskog gospodarstva, ulaganju u nove tehnologije uz pomoć osiguranih izdašnih europskih sredstava ( koja nismo bili kadri gotovo ni načeti nakon 20 mjeseci od zagrebačkog i osam mjeseci od banijskog potresa, kamoli potrošiti u sustavnu, brzu obnovu ! ), a sve to bi nam trebalo omogućiti otpornost i konkurentnost. Kaj god!
Plenković se pohvalio kako imamo najveći rast BDP-a i zaposlenosti u zadnjih 13 godina, da je prosječna plaća u lipnju dosegla 7. 175 kuna ( već u srpnju je pala na 7.046 kuna ), pa je 27 posto veća nego na početku njegova mandata, što je referentna točka njegove osobne sposobnosti i uspjeha, baš kao i turistička sezona za čije su iznimno dobre rezultate on i njegov tim stvorili uvjete.
Naravno, nije spomenuo da dno EU čvrsto držimo zajedno s Bugarskom, da imamo minimlnu plaću od 3400 kuna, da je milijun stanovnika, četvrtina ove male državice, u riziku od siromaštva, da su sve države tzv. istočnog bloka u bivšem sustavu Hrvatskoj s velike daljine gledale u leđa ( bili smo drugi po BDP-u u tom dijelu Europe ), a da su nas danas sve one ( izuzev Bugarske ) itekako prešišale.
To je valjda samo loša percepcija koju stvaraju zluradi mediji i opozicijski političari, a prava je istina da živimo puno bolje nego nam se čini. Šteta da to ne osjećamo…
