Retrospektiva otpora, naziv je umjetničke izložbe koju je Zajednica udruga antifašističkih boraca i antifašista priredila u Muzeju pobjede u Šibeniku, u povodu 80-te godišnjice odlaska Prvog šibenskog partizanskog odreda u borbu za slobodu. Jedinstvena je to i raritetna izložba djela prvorazrednih umjetnika, od Vanje Radauša, Vilka Šeferova, Vladimira Becića, Nikole Reisera, Bože Prodanovića, Ede Murtića, Angelina Balistrerija do Zlatka Price, Božidara Jakca i Ivana Milata.
Antonija Vukičević, kustosica, autorica izložbe
Izložena djela dio su fundusa ZUABA, a dijelom potiču iz privatnih zbirki. Izložba će biti otvorena u Šibeniku naredna dva mjeseca, a nakon toga ide dalje, gdje god se cijeni umjetnost, neopterećena predrasudama i revizionitičkim tendencijama prije, i iznad, svega.
-Ovom smo izložbom htjeli dati novi sadržaj Muzeju koji nas je već navikao na visoke kriterije, pa je i ovaj put odlučeno da pokušamo postaviti nešto najvrijednije. Izložba koja je sada postavljena- kako kaže prvi čovjek šibenskog Muzeja pobjede Zoran Restović– jedinstvena je i po tome, kako kažu znalci, što se ovakvi autori i ovakva djela nisu u posljednjih 20 godina nikad našla zajedno na jednoj izložbi. Od Becića preko Jakca do Murtića, Price i Prodanovića, sve na jednom mjestu, u jednom malom muzeju.
Izloženo je ukupno 17 umjetničkih slika iz fundusa SABA RH i iz privatnih zbirki, te iz vlasništva Udruge.
-Cilj nam je- ističe Restović– da je, nakon Šibenika, gdje će izložba biti otvorena 60 dana, ponudimo udrugama koje imaju i želje i mogućnosti da je postave. Ima interesa, ali s obzirom na iznimnu vrijednost ovih slika, one zaslužuju i da se osiguraju posebni prezentacijski uvjeti, od rasvjete do samog umjetničkog postava.
Šibensku izložbu je postavila mlada Antonija Vukičević, koja je angažirana kao kustosica u šibenskom Muzeju pobjede, nažalost, veli Restović, još uvijek preko Student servisa. Antonija je i autorica naziva izložbe- Retrospektiva otpora, kao i kataloga.
Zašto “Retrospektiva otpora”, pitali smo Antoniju Vukičević, zaslužnu za postav i prezentaciju ove vrijedne izložbe.
-Razlog je jednostavan: zato što svi umjentici koje ovdje predstavljamo imaju radove na temu NOB-e , a velika većina njih je i sudjelovala u Narodnooslobodilačkoj borbi– objašnjava autorica izložbe.
Izložba je postavljena u suradnji sa Udrugom antifašita Grada Zagreba, koja je u svom fundusu imala vrijednu zbirku umjetničkih radova posvećenih NOB-i, pa su za potrebe šibenske izložbe odabrana, kako kaže Antonija Vukičević, možda ona najznačajnija djela, najpoznatijih autora.
Mlada kustosica Muzeja pobjede u Šibeniku još je studentica, radi zasad samo preko ljeta i na raspolaganju je Muzeju za svaku stručnu pomoć koju objektivno može pružiti. Njezine su ambicije ostati u umjetničkom području struke, a što će, veli, sudbina donijeti, vidjet ćemo. Zadovoljna je suradnjom u Muzeju i ponosna na to što se, možda dijelom i njezinom zaslugom, okrenuo umjetnosti, a ne samo suhoparnoj povijesnoj dokumentaristici. Umjetnost, ističe Antonija, može prenijeti gledatelju ipak nešto više od dokumenata vremena, ona nosi posebnu emociju umjetnika.
Kako njezini vršnjaci danas gledaju na NOB i antifašizam, pitali smo mladu šibensku kustosicu.
-Ovisi-kaže- kakav su utjecaj na njih izvršili roditelji. Ako su njihove obitelji jako vezane za Crkvu, onda pokazuju otpor i negiraju značaj tog povijesnog razdoblja. No, većina mojih kolega na faksu, pa i izvan njega, ima pozitivan stav prema NOB-i i antifašističkom pokretu u Drugom svjetskom ratu.
Prolazite li kroz Šibenik ovih vrelih kolovoških dana, ili to namjeravate u mirnijem rujnu, zaustavite se i pogledajte izložbu “retrospektive otpora” u šibenskom Muzeju pobjede. Jer, riječ je o prvorazrednom umjetničkom doživljaju, slikama iznimne vrijednosti, i neuništive poruke o cijeni slobode.
Prvi šibenski partizanski odred, u povodu čije objentice je postavljena izložba, osnovan je 12. kolovoza 1941. Od 31 borca koji je krenuo s brda Pisak, kako piše Antifašistički vjesnik, desetorica su doživjela kraj rata. Jedanaest je poginulo u daljnjim bitkama koje su uslijedile, od Sutjeske do Vojvodine, u brigadama Garibaldi i po Bukovici. Miro Višić i Vlado Peran će kasnije biti proglašeni i narodnim herojima. Na šibenskoj rivi su stajale njihove biste do 1991. godine kad su završile u moru, a kasnije u muzejskom deponiju. Spomenik na brdu Pisak je također bio potpuno devastiran, ploča razbijena, pokradena ograda i vrata, odnesena zvijezda sa srpom i čekićem. Na Dan pobjede 2010. godine polovično je obnovljena spomen ploča na spomeniku na Pisku. “Zaboravljena” je zvijezda, a slova su napisana tako nekvalitetnom bojom da su skoro sva nestala već nakon pet godina. Nekoć su se na godišnjicu osnutka organizirale i planinarske šetnje “Tragom Prvog šibenskog partizanskog odreda”, od Piska do Promine. No, kako bilo, Šibenik se barem može pohvaliti Putem Prvog šibenskog partizanskog odreda, ulicom koja se nalazi baš na povijesnoj lokaciji – na putu kojim su prvi borci krenuli na brdo Pisak. Nažalost, Šibenik je ostao jedini grad u Dalmaciji s takvom ulicom…
