Neovisni novinarski portal
21.9.2021.
wheels on fire
Eni Šepić

Eni Šepić:
Borite se do kraja

Eni Šepić

U ovom nastavku kolumne upoznajemo Eni Šepić, ženu s cerebralnom paralizom, kojoj su nedavno prikupljena sredstva za izgradnju lifta uz pomoć njenih sumještana i prijateljima. Zahvaljujući akciji „Uspjet ćemo Eni“ novac je prikupljen u rekordnom roku. Eni nam u ovom intervjuu otkriva s čime se sve u životu bori te kako se nosi sa svim nedaćama koje osobama s invaliditetom život nosi.

 Za početak recite nam, tko je Eni i otkuda?

-Eni Šepić je iz Rukavca u Primorsko goranskoj županiji, ima 46 godina, voli dinamičan i kvalitetan život.

Objasnite našim čitateljima koji je Vaš zdravstveni problem, kako je do njega došlo?

-Bolujem od cerebralne paralize od rođenja, te s tom dijagnozom nastojim što bolje i kvalitetnije provesti svaki dan svog života.

Eni Šepić

Kako je teklo Vaše obrazovanje sa takvim zdravstvenim problemom, koliko su profesori i okolina imali razumijevanja za Vas?

-Pohađala sam sasvim normalno osnovnu i srednju školu, bez ikakvog posebnog programa, profesori i kolege iz razreda su imali apsolutno razumijevanja za sve moje probleme i bili mi na usluzi kada god je trebala tako da sam s tim periodom poprilično zadovoljna. Nisam išla na fakultet jer je u tom periodu obolio moj otac i nisam imala mogućnosti za tako nešto.

Jeste li zaposleni… ako da, gdje?

-Ja sam nezaposlena osoba, živim od obiteljske mirovine i 600,00 kn dodatka na sve to. Na osobnu invalidninu nemam pravo jer je mirovina koju primam prevelika te se nadam da će se u skorijoj budućnosti i taj zakon izmijeniti i da ću moći imati i osobnu invalidninu.

Koliko je teško po Vašem mišljenju osobi s invaliditetom naći posao u Hrvatskoj?

-Dok zakoni nisu bili uređeni do prije par godina je bilo jako teško pronaći posao ako si osoba s invaliditetom, no zadnjih par godina kako su se zakoni nabolje po nas počeli mijenjati, smatram da svatko može naći posao tko želi i tko je dovoljno uporan.

Imate li asistenta, ako da… koliko Vam je često na raspolaganju?

-Imam asistenta koji mi dolazi svaki dan po četiri sata, pomaže mi oko stvari koje meni teže idu s obzirom da živim sama. Voljela bih istaknuti da su asistenti premalo plaćeni s obzirom što sve moraju raditi i sa čime se sve moraju nositi. 2000,00 kn je po meni premalo trebali bi puno više, još jednom bih istaknula.

Eni Šepić

U medijima je izašla nedavno akcija prikupljanja novca za izgradnju lifta u Vašoj obiteljskoj kući, kako bi Vam se olakšalo s tim, na kojem katu živite, sami ili? Odakle je potekla ideja? Koliko čujem prikupilo se dovoljno novca…

Da, živim sama kao što sam istakla u prethodnom pitanju i na prvom katu sam obiteljske kuće. Bilo bi dobro da mi se uredio stan na prizemlju no međutim to se nije uspjelo realizirati jer roditelji su mi umrli i onda se to nije moglo odraditi, možda jednog dana, nadam se, nikad se ne zna. Lift je u ovim trenucima najjeftinija moguća opcija i najlakša za sve, a ideja za prikupljanje sredstava za izgradnju lifta je potekla od mojih sumještana i prijatelja kojima sam jako zahvalna na inicijativi, kao i svim ljudima koji su odvojili novac da bi se meni olakšalo.

Kako će sad teći izgradnja lifta, koliko će za to trebati vremena, ako ste upoznati s tim?

-Tek se jučer prikupilo dovoljno sredstava za izgradnju lifta tako da trenutno ne znam puno, ali se nadam da će to ići dovoljno brzo i realizirati se što prije.

Na koje sve načine će Vam pomoći ovaj lift dugoročno gledajući?

-Lakše ću se spuštati i podizati na kat i to će ići puno brže nego do sada što znači da ću uštedjeti dosta vremena kako svoga tako i tuđeg.

Imate li hobije?

-Moj hobi je stvaranje kolaža fotografija od različitih motiva, time se dosta često bavim, kada god stignem i svoje fotografije objavljujem u grupi koja se zove „Croatia foto community“ (link: https://web.facebook.com/groups/croatianphotocommunity/?_rdc=1&_rdr) čiji sam jedan od administratora.

Evo imate mogućnost  za kraj da pokušate animirati ostale osobe s invaliditetom, koje to još ne čine da se i oni „trgnu“ i krenu u borbu za svoje „bolje sutra“ … Što im to poručujete?

-Svatko tko želi i ima volje naći će način za borbu i promjene tako da je po meni najbitnija volja jer svatko može postići svoj cilj bez obzira na invaliditet. Voljela bih istaknuti i uputiti apel svim osobama s invaliditetom da neka se bore do kraja , i ako je to moguće u obiteljskom okruženju jer ustanova nije rješenje…

Eni Šepić

 

Tags: , ,

VEZANE VIJESTI