Imao sam predrasude- priznao je danas gost HRT- ove emisije Nedjeljom u 2, šibensko-kninski župan Marko Jelić, govoreći o svom prijateljstvu s Radom Šerbedžijom. A i Šerbedžija je, uvodno, u prilogu Maje Sever, govorio o Jeliću. Često je u Kninu, kazao je poznati glumac, i objasnio tu činjenicu svojom potrebom da i sam nekako pridonose stvaranju pozitivne klime na tom ratom kontaminiranom području. I zahvaljujući svojim čestim odlascima u Knin, upozao je i Marka Jelića, čiji pristup politici, radi koje je napustio znanost, iznimno poštuje. A sam Jelić, pak, ne krije da je bio zaražen predrasudama, ali je iz njih puno naučio, i kad je upoznao Radu Šerbedžiju, to mu je i priznao.
Smatra da je to njegovo iskustvo, zapravo dobra pouka svima da o čovjeku ne sude dok ga ne upoznaju.
Šerbedžiji je, prenosi HRT, najviše zamjerao odlazak iz Hrvatske početkom devedesetih. Ali, kad ga je upoznao, shvatio je da je to divan čovjek koji je zbog nerazumijevanja okoline bio prisiljen tražiti svoj životni put na raznim mjestima. A kako je i sam bio suočen s tim, shvatio je da je većina ljudi u osnovi jednaka, samo u sebi moraju razviti empatiju, i onu osobnu, individualnu, ali i socijalnu.
Jelić je rođeni Kninjanin, kojeg za njegov grad vezuje divno djetinjstvo. Živio je na imanju izvan grada, a roditelji su radili u tvornici, bila je to tradicionalna katolička obitelj, s diplomatičnim ocem i pravdoljubivom majkom, koja je s početkom rata, točnije 1992. morala napustiti svoj dom, svoj grad. Jelić je i osobno doživio da mu se prijeti nožem pod grlo i pištoljem na čelo…
– Taj događaj s nožem pod grlo se dogodio značajno prije početka rata. Bila je to negdje ’87. To kuhanje događanja koja su se pripremala, očito u raznim kuhinjama, uvjeravalo je, pogotovo mlade ljude, da je netko drugi, s druge strane, ili tko drugačije razmišlja, neprijatelj, da je manje vrijedan i tako dalje. Moj djed, koji je bio milicajac prije mirovine, inače Srbin porijeklom, iz okolice Knina, naučio me, zajedno s bakom, da volim Hrvatsku. To su bili normalni ljudi, veliki, široki. On, kad je čuo što mi se dogodilo, otišao je do direktora škole koji je bio Hrvat. Mali grad, poznavali su se. To kad krene krivo, a ne zaustavite to u početku…. To je krivica opće populacije, što šutimo. A ne smijemo šutjeti. Moramo govoriti i stalno upozoravati- prisjetio se Jelić.
S početkom rata, unatoč svemu, otac je dugo odbijao napustiti svoju kuću, ali prognaništvo je ipak bilo njihova sudbina koju nisu mogli izbjeći i naposljetku su otišli živjeti u Zadar.
Jelić nije nikad krio da je bio član HDZ-a, zapravo učlanio se u Mladež HDZ-a ranih 90-ih, jer mu je otac bio jedan od osnivača stranke, a i bilo je to vrijeme u kojem je HDZ bila jedna, a SDS druga opcija, kao što su bili i građani podijeljeni na dvije vjere. Uz te dvije stranke, bio je još i SDP ali jedva u naznakama, a većina stanovnika u to je doba smatrala da je HDZ put u slobodnu Hrvatsku, ali kad je vidio tko se sve toj stranci poslije priključio, za njega je ta epizoda bila trajno završena.
Studirao je u Zagrebu molekularnu biologiju , doktorirao u Njemačkoj, u Munchenu, s 27 godina, i kući se vratio na poziv ondašnjeg ministra Primorca te u svom rodnom Kninu pokrenuo osnivanje Veleučilišta Marko Marulić u kojem je bio i profesor i dekan. A u njegovom mandatu dekana , to je Veleučilište bilo rangirano kao najbolje u Hrvatskoj, kazao je Jelić. Upravo neprimjereni odnos gradske vlasti, dakle, HDZ-a, prema njemu i ustanovi kojoj je bio na čelu, potakao ga je da se politički angažira, i u politiku ulazi s 41 godinom te na lokalnim izborima, prije četiri godine, ruši tzv. kninsku kraljicu Josipu Rimac i postaje kninski gradonačelnik. Na ovim je, pak, izborima srušio i dugogodišnjeg, kako su mnogi mislili vječnog, šibensko-kninskog župana Gorana Pauka. A u Kninu, kojim je upravljao protekle četiri godine, istim je putem, koji su zajedno trasirali, nastavio njegov zamjenik Marijo Ćaćić , dok Jelić svakodnevno, kao župan, putuje na posao u 56 kilometara udaljeni Šibenik i to mu nije nimalo teško. A nije ni prvi put da putuje zbog posla. Radio je to i dok suživjeli u Zadru, radio je to i u Njemačkoj kada je svakodnevno putujući iz Munchena na posao i tri sata provodio na putu.
– To je 56 kilometara. Na putu provedem između sat i 40 minuta do dva sata. Ali to nije uzalud bačeno vrijeme jer imam mobitel, “hands free”, kaže sasvim smireni Jelić.
Nikome ne prijeti otkazima, kako se pokušalo plasirati u javnost, nego štoviše ističe kako onima koji su savjesno i odgovorno radili svoj posao u županiji, neće biti ništa, kada snimi stanje i utvrdi da su mnogi od njih zaposleni preko veze i poznanstva i mimo javnih natječaja. Nema smisla, kaže, raditi nove nepravde, ali onaj tko ne bude radio dobro, taj neće moći ni sudjelovati u procesima nove vlasti.
Najavio je pomoć poduzetnicima u borbi s administracijom, a prisjetio se i projekta koji već 15 godina čeka da se ostvari- Tehnopolis u Zverincu- inovacijsko središte za zdravu i funkcionalnu hranu. Nije mu jasno gdje je i na čemu projekt zapeo, ali spada među razloge koji su ga dodatno gurnuli u kandidaturu za župana.
Kad je riječ o funkcioniranju državnih tijela, napomenuo je kako se znaju otvoriti natječaji koji traju jedan jedini dan.
-To znači da je netko već znao za to, otvaraju ga na jedan dan i zatvore ga. Pa kako to? To je meni jako suspektno. Nemojmo to raditi jer nećemo uspjeti iskoristiti sredstva za ono što treba. I još jedna bitna stvar koju moram napomenuti – to da se gleda što je prvo stiglo. Otvorite natječaj da traje od tada do tada, ja znam da je to kompleksno, da nemaju dovoljno ljudi, ali ako vi, recimo, pošaljete jednu sekundu poslije mene, ja dobijem 65 bodova a vi dobijete 98, vi ne prođete zato što sam ja prvi, to nema smisla. To je nešto što mi smeta i mislim da će loše utjecati na iskoristivost fondova- ocijenio je šibensko-kninski župan.
Na kraju je progovorio i sasvim osobno. Svako jutro počinje čitanjem poezije svojoj supruzi. Jako voli poeziju. To je kratka forma, za razliku od proze, ali sve je u njoj, veli, Jelić, koncentrirano.
