Davor Filipović, izvanredni profesor na Ekonomskom fakultetu i Plenkovićeva ( HDZ ) akvizicija za osvajanje vlasti u Zagrebu, u HRT-ovom showu “Romano Bolković 1 na 1”, svoju je kampanju doveo na razinu “uličnog šaketanja”. Poput kakvog čudnovatog kljunaša ide iz medija u medij i hladan kao špricer obećava sve i sva, pa i tvornicu cjepiva usred metropole. Voluntarist kakvog još nismo vidjeli, k tome uvjeren da je svaka riječ koju prospe od 24-karatnog zlata. A prosuo je i gomilu smeća.
Filipović je, očito, pobornik metoda zaostalih iz ranih 90-ih, koji svoje oponente olako etiketira “stranim plaćenicima”, prokazuje kao veleizdajnike i špijune zbog donacija, makar i za ekološke projekte i zelene vizije.
Upravo za to je kod Bolkovića optužio svoga glavnog konkurenta na izborima, Tomislava Tomaševića. Lakoćom egzekutora koji žrtvu osudi, a da je i ne pogleda. Kao da uklanja prepreku s ceste, koja mu se našla na putu…
Prezire lopovluk, i sve što je dosad radio, činio je pošteno, veli, zaboravljajući pritom da je zadnjih godina u javnosti poznat samo kao “saučesnik u zločinu”, takozvani Bandićev “mali od kužine”. A sad bi, ćaskajući s Bolkovićem, demontirao cijeli ranžirni kolodvor, ili u prijevodu kompletnu Bandićevu političku ostavštinu!? A dosad se ” junački” krio iza Bandića, servisirajući ga lojalnije i dosljednije od njegovih 365-pulena i pouzdanika.
Ukočenim i uspravnim držanjem, vjerujući da je ono znak njegove samopouzdanosti, pokušava prikriti nesigurnost i političku efemernost. Način na koji prezentira naučena znanja i činjenice iritantan je i neuvjerljiv, njegov je nastup politički arhaičan, demodiran, zarobljen je arhetipskim hrvatstvom s hercegovačkim “pojačivačem okusa”, nesimpatičan kao pojava, a potom još više kao promašeni sadržaj.
Fasciniran je američkim simbolima, pa što god ga upitate, odmah spremno vadi usporedbu s američkim primjerom, baš kao da su SAD i Hrvatska dva brata blizanca, a čime nastoji demonstrirati svoju informiranost i profesorsku ( harvardsku ) educiranost. Grad na Savi usporedit će s Central Parkom u New Yorku, šuplji zagrebački proračun kojem manjka preko milijardu kuna, s bankrotiranim Detroitom, skupštinski sustav u Zagrebu reformirao bi po uzoru na New York koji ima 51 disktrikt i toliko gradskih vijećnika, pa bi i Zagreb, sa svojih 17 gradskih četvrti, reducirao na 17 gradskih zastupnika u Skupštini.
Pričao je Filipović i o transparentnosti koju bi uveo u Grad, o imovinskim karticama za sve pročelnike i direktore gradskih tvrtki, najavio čak, u roku od godinu dana, izgraditi ad hoc tvornicu cjepiva, usred hrvatske metropole, jer ako može Njemačka, ako može Nizozemska, pa čak se za to sprema i Srbija, što ne bi i Zagreb, u kojem je stvoren Sumamed, bio centar biofarmaceutske industrije…
No, to je jedna dimenzija Filipovićeve političke priče koja je postala odavno standard u domaćoj politici- obećaj što više, nitko se poslije neće ni sjetiti što si govorio- i ona je puno benignija od one druge dimenzije koja je uistinu opaka. Diskvalifikatorska i difamantna.
Ergo, kaže Filipović kako su njegovi izborni protukandidati, već u raznim kombinacijama, a tvrde kako će urediti sustav.
-Imate ljude koji se godinama financiraju iz inozemstva, plaću im uplaćuju iz stranih donacija… To je Tomislav Tomašević, njega plaćaju stranci- nevjerojatnom je lakoćom izgovorio ciljajući u glavu svomu glavnom suparniku u izborima. A gle zašto?!
Tomašević je, strašnog li otkrića, radio u Institutu za političku ekologiju, a u financijskim izvješćima Instituta, koja je Filipović osobno sva pregledao i analizirao, redovite su stavke stranih donacija u iznosu od 2- 2,5 milijuna kuna, i od toga novca su zaposlenicima Instituta isplaćivane plaće. Tko su donatori i zašto su im donirali novac, pita se HDZ-ova izborna uzdanica, značajno, kao da je na pragu spektakularnog otkrića koje će Tomaševića, “stranog plaćenika”, baciti na koljena.
– Kad je vaš posao biti prikriveni profesionalni prosvjednik, onda je to problem, to je prikriveno financiranje političkog djelovanja … Imate kandidate koji su ulupali milijune u kampanje od jeseni do sada, a kad vam netko godinama daje 2 do 2.5 milijuna kuna, to nisu čista posla. Jer, kad vam netko da toliki novac, pitanje je kakve su vaše obaveze prema tim osobama. Nitko vam, zaključuje Filipović, neće dati nekoliko milijuna kuna, a da baš ništa ne traži zauzvrat.
Nema besplatnog ručka, domeće, implicirajući da je Tomašević od stranaca plaćan, pod egidom ekološkog aktivizma, kako bi ti isti strani donatori preko njega, kojemu valjda pomažu sada i u kampanji, sutra ostvarivali svoje interese i utjecaj u Zagrebu, odnosno Hrvatskoj.
-A takvi ljudi ne mogu rješavati problem korupcije- izjavio je hladno i samouvjereno Filipović kao da govori o vremenskoj prognozi koju je upravo pročitao, a ne o svome protukandidatu na izborima kojega je pred milijunskim auditorijem optužio da je korumpirani “strani plaćenik” i veleizdajnik.
-To što ste rekli za Tomaševića, ide vama na dušu- kazao je, ograđujući se od optužbi svoga gosta, Bolković i dodao:- Valjda znate što govorite…
No, zna li? Je li Filipović svjestan što je izgovorio, kakve je optužbe iznio, i ima li ijednog valjanog dokaza za tako teške riječi prosute u eter? Jer, ne radi se ovdje samo o pokušaju diskvalificiranja izbornog protivnika, ovdje se opako diskreditira čovjeka, građanina, i dovodi u pitanje njegov integritet, a sutra, možebitno i njegova sigurnost. A to daleko nadmašuje izborna pripetavanja i verbalna nadigravanja. Ovo je klasična HDZ-ovska perfidija, smišljena ne da porazi, nego da “ubije” političkog suparnika.
Davor Filipović (HDZ) i društvo (foto N1)
