Neovisni novinarski portal
26.7.2021.
reflektor
Romsko naselje - foto Facebook/Veljko Kajtazi

Kako zapravo žive naši susjedi Romi u Hrvatskoj?

Romsko naselje - foto Facebook/Veljko Kajtazi

Kako zapravo žive Romi u Hrvatskoj? Zašto nisu bolje uključeni u hrvatsko društvo? Zašto su najugroženiji u romskoj zajednici žene, djeca i mladi? Zašto je romska populacija znatno mlađa od hrvatskog prosjeka? Zašto veliki broj romske djece ide u krevet gladno? Zašto napuštaju škole prije završetka osnovnog i srednjeg obrazovanja? Zašto se u romskim naseljima viđaju i djeca u pelenama kako puše cigarete? Zašto i dalje postoje uvredljive predrasude o Romima? Zašto se misli da Romi samo prosjače? Zašto romska djeca nemaju jednake šanse za napredak kao ostala? Stotine zašto

Prosvjed Roma u susjednoj BiH (foto Preporod.com)

Na veliki broj tih ‘zašto’ odgovor se može pronaći u izvrsnoj knjizi “Uključivanje Roma u Hrvatsko društvo: žene, mladi i djeca” kojoj su autorice sociologinja  dr. Ksenija Klasnić, Suzana Kunac, doc. i doc. dr. Petra Rodik, nastaloj nakon dugog, opsežnog i temeljitog istraživanja provedenog među romskom zajednicom u Hrvatskoj.

Ta knjiga daje jasan uvid u zbiljske prilike u kojima žive pripadnici romske nacionalne manjine u Hrvatskoj, te joj je svrha, kako ističu, proširiti činjeničnu podlogu potrebnu za pripremu nove nacionalne strategije za uključivanje Roma u hrvatsko društvo, a koja se odnosi na specifičnosti položaja žena, djece i mladih pripadnika romske nacionalne manjine (RNM). Na koncu, cilj joj je pomoći tvorbom jedinstvenog okvira preporuka za unapređenje društvenog položaja Romkinja, djece i mladih Roma i Romkinja u odnosu na većinsku populaciju i druge manjine te njihovu integraciju u hrvatsko društvo.

Naslovnica knjige

Tako je u znatnoj mjeri olakšano onima koji će se u budućnosti, odnosno već sad, baviti tim zahtjevnim i važnim zadatkom.

Koliko Roma živi u Hrvatskoj? Prema popisu stanovništva iz 2011. godine Roma je u Hrvatskoj bilo 16.975, no prema neslužbenim podacima taj je broj barem dvostruko veći jer se mnogi prilikom popisa ne izjašnjavaju kao Romi.

Malo je poznato kako je termin Romi zapravo skupni naziv za više zajednica.

Sinti, Manouche, Gitano, Resande, Romer, Romanlar, Domlar, Lomlar, Kaale…

-U ovom izvještaju termin Romi odnosi se na raznoliku zajednicu povezanih skupina među kojima su Romi, Sinti, Manouche, Gitano, Resande, Romer, Romanlar, Domlar, Lomlar, Kaale, Egipćani, Aškali, Tattare, škotski Putnici, Mandopolini, Ghurbeti, Beyash (Bajaši, Rudari / Ludari), Jevgjit i mnoge druge koje se smatra dijelom šire romske populacije, gdje autorice jednako uvažavaju i poštuju svaku pojedinačnu zajednicu. Čitateljice i čitatelji trebali bi uvažiti da način upotrebe tog termina ni na koji način ne negira raznolikosti koje postoje među skupinama Roma, već se samo zbog čitljivosti općenito rabi riječ Romi – pojašnjavaju.

Nadalje, treba se podsjetiti i kako su Romi nacionalnom manjinom u Hrvatskoj formalno proglašeni tek nedavno – Ustavom RH iz 2010. godine, a gdje su Romi eksplicitno navedeni kao jedna od nacionalnih manjina, za razliku od Ustava RH iz 1990. godine gdje Romi nisu bili navedeni kao zasebna nacionalna manjina.

Kako povjesničari smatraju, Romi su nomadski narod koji je obitavao u predjelima sjeverozapadne Indije, otkuda su se iz nerazjašnjenih razloga još otprilike 1000. godine krenuli seliti u dva ogranka – jedni preko Sirije, Sjeverne Afrike i Gibraltara, a drugi preko Afganistana Turske prema Balkanu i  Europi. Drži se kako su se u Europu u značajnijoj mjeri naseljavali od 14. stoljeća. Od tada do sada dobar dio romske populacije živi u jednakim uvjetima, često u izoliranim naseljima s vrlo lošim i neprikladnim uvjetima života.

Romsko naselje foto Facebook

To je pokazala i studija “Uključivanje Roma u Hrvatsko društvo: žene, mladi i djeca”čiji je temelj bio  i istraživanje metodom ankete (tehnikom lice u lice) s pripadnicima RNM u 12 županija Republike Hrvatske. Anketiranje je provedeno tijekom listopada i studenog 2017. godine na ukupno 109 lokaliteta na kojima žive pripadnici RNM. Obuhvaćeno je 1550 romskih kućanstava, čime su prikupljeni podaci o 4758 članova tih kućanstava.

Upola mlađi od ostalih u Hrvatskoj

Tom prilikom se došlo do vrlo zanimljivih i široj javnosti uglavnom nepoznatih podataka. Primjerice, romska populacija u Republici Hrvatskoj znatno je mlađa od opće populacije – prosječna je dob 22 godine – otprilike 50% Roma i Romkinja je maloljetno, a 50% punoljetno.

-Za usporedbu, prosječna dob u općoj populaciji RH (prema podacima iz Popisa stanovništva 2011.) bila je 40 godina za muškarce, a 43 godine za žene Razvidno je kako je romska populacija u Republici Hrvatskoj znatno mlađa od opće populacije. – ističe se u knjizi na 224 stranice koju možete detaljnije iščitati klikom na ovu poveznicu.

Nadalje se ističe kako Romi i Romkinje u Hrvatskoj većinom imaju nizak obrazovni status, pri čemu prevladavaju oni s nezavršenom osnovnom školom. Romkinje su pritom znatno niže obrazovane od Roma, pa je dvostruko više žena nego muškaraca u kategoriji „bez škole“. Uz to analizom radnog statusa u knjizi se napominje kako se muškarci većinom izjašnjavaju kao nezaposleni, dok su žene većinom radno neaktivne, odnosno izjašnjavaju se kao tzv. domaćice.

Romska djeca u Češkoj foto Wikipedija)

-Svi pokazatelji siromaštva i materijalne deprivacije govore o vrlo lošem ekonomskom položaju većine romskih kućanstava, posebice u Središnjoj Hrvatskoj. Prosječna mjesečna primanja romskih kućanstava iznose oko 2 670 kn, a 65% ima ukupna mjesečna primanja manja od 3 000 kuna. Čak 92,4% romskih kućanstava u riziku je od siromaštva… U gotovo svakom drugom romskom kućanstvu netko je u prethodnom mjesecu išao spavati gladan… Oko 28% romskih obitelji živi u kućama koje su u lošem stanju ili su ruševne te još oko 4% u barakama, daščarama ili straćarama. Romska su kućanstva po broju članova, posebice djece, znatno veća od onih u općoj populaciji, no stambeni prostori su mali, prenapučeni i neadekvatno opremljeni. Stambena opremljenost romskih kućanstava u Hrvatskoj je među najlošijima u EU-u – nedostaje soba i osnovnih infrastrukturnih sadržaja poput kanalizacije, tekuće vode i sanitarnih čvorova. Više od 70% Roma živi u koncentriranim romskim naseljima u kojima su prisutni različiti higijenski i zdravstveni rizici te slaba ponuda sadržaja koji bi omogućili uključenost djece i mladih u društveni život… – iznosi se među brojnim zabrinjavajućim podacima u knjizi „Uključivanje Roma u hrvatsko društvo: žene, mladi i djeca“ (Klasnić, Kunac, Rodik, 2020).

92 posto Roma u riziku od siromaštva

Važnost ovog istraživanja i knjige ističe i Veljko Kajtazi, saborski zastupnik i osnivač i višegodišnji predsjednik Saveza Roma u Republici Hrvatskoj „KALI SARA“, koji se desetljećima zalaže za boljitak romske zajednice i njezinu bolju integraciju u društvo. Kajtazi najavljuje kako Savez Roma u Republici Hrvatskoj „Kali Sara“ u partnerstvu s Institutom za strane jezike Vigdís Finnbogadóttir i njihovom inicijativom Roma in the Centre iz Islanda, upravo započinje provedbu projekta:„Obrazovane Romkinje, osnažene romske zajednice!“.

Veljko Kajtazi – foto Facebook

-Sve bi ovo bilo teže izvesti da za ovakav projekt nemamo jasno opravdanje, a ono je svakako u istraživanju o prikupljanju baznih podataka o Romima u Hrvatskoj koji su nam dali potvrdu za mnoge probleme o kojima godinama pričamo. Iako ponavljam da je istraživanje zakašnjelo moram reći da je odlično provedeno jer je uključilo romsku zajednicu i Savez Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA” u samu provedbu te je to sigurno utjecalo da se dođe i do preciznih pokazatelja. – ističe Kajtazi.

Nabrojat ću samo neka od njih: Romi su mlada populacija s prosjekom od 22 godine i to čini 50% ukupne romske zajednice. Žena bez škole je dvostruko više nego muškaraca i najveći broj njih je radno neaktivan ili u statusu domaćice. Oni i koji su zaposleni uglavnom su na privremenim, povremenim sezonskim poslovima. Romska kućanstva su velika, u prosjeku 5.2 članova. Mjesečna primanja smještaju više od 92 posto romskih kućanstava u rizik od siromaštva, te iznose nešto više od 2500 kuna i to u razvijenim regijama naše zemlje – poglavito na sjeveru – ističe Kajtazi.

Naglašava i kako čak 85 posto kućanstava koristi socijalne usluge, a trećina Roma žive u ruševnim i neadekvatnim objektima., te kako najviše od toga živi u segregiranim naseljima bez društvenih sadržaja, više od 70%.

Romsko naselje – foto Facebook/Veljko Kajtazi

-Žene Romkinje su u prevelikom broju nepismene, čak 17,3 posto dok je opći prosjek 1,3 posto. Odustajanje od škole je ogroman problem općenito, a u ove dvije grupe još veći. Od školovanje se odustaje zbog financijske situacije, sklapanja brakova, loših obrazovnih rezultata i postajanja roditeljem. Trudnoća je u tom smislu, a pogotovo ona maloljetnička koja je zastupljena u 50 posto slučajeva ogroman problem na koji nemamo odgovora do danas. Dob rađanja, u polovici slučajeva, događa se dok su žene maloljetne što u startu, dok su praktički još djeca dovodi do toga da zbog toga i drugih okolnosti koje se ovdje analiziraju, ulaze u začarani krug iz kojeg će se teško, odnosno nikako izvući. – upozorava Kajtazi.

Romkinjama u EU najgore u Hrvatskoj

Kad sve to pobrojite lako se dolazi do zaključka da su šanse za integraciju u društvo žena iznimno male te da zbog toga samo 8% žena Romkinja obavlja neki vid plaćenog rada – zbog toga su Romkinje u Hrvatskoj u europskom kontekstu u najgorem položaju u odnosu na sve druge zemlje Europske unije, dodaje Kajtazi.

-Fizičko, verbalno i ekonomsko nasilje su važni problemi na koje nema koordiniranog odgovora. Mladi Romi, koji čine trećinu ukupne romske populacije su također u nezavidnom položaju te dolazimo do zaključka jednakost prilika nije i neće uskoro biti postignuta i pored trenda koji pokazuje blagi uspjeh u odnosu na ranija razdoblja. Samo 19 posto mladih ima srednju školu i to uglavnom trogodišnje škole. O visokom obrazovanju, potrebi za pozitivnom diskriminacijom i pojačanim stipendiranjem ne treba posebno govoriti. Potrebno je samo pročitati da samo 0,3 posto Roma ima neku vrstu visokog obrazovanja – podcrtava Kajtazi neke od rezultata istraživanja autorica Klasnić, Kunac i Rodik.

Veljko Kajtazi

Konzumacija droga i drugih opijata je također prisutna, smatra, a diskriminacija je prisutnija u mješanim sredinama nego u isključivo romskim školama što je također zabrinjavajući podatak jer pokazuje i loše posljedice segregacije i ishoda u tom kontekstu, ali i otporu većinskog stanovništva prema Romima koji se ogleda u diskriminaciji i govoru mržnje što mlade stavlja u položaj “između dvije vatre”. Alkohol, cigarete… koriste i vrlo mladi, a tradicionalno benevolentan odnos prema pušenju dovodi i do ovakvih slučajeva:

-Duhan, ja sam bila svjedok kada je dijete u pelenama pušilo, to sam ja točno vidjela – kaže jedan citat anketirane Romkinje iz knjige u kojoj se napominje i kako ‘oko petine sugovornika navodi da djeca u potpuno neprimjerenoj dobi („u pelenama“, „dvije godine“) puše.’

-Zbog toga, svi koji to mogu, više ne žele biti Romi, te žele – ne samo integraciju već i asimilaciju što je dugoročno loše za cijelu zajednicu. Zadovoljan sam da je analiza pokazala da idemo u dobrom smjeru, jer sve preporuke, a posebno one u obrazovnom sustavu već postoje i nije prvi put da ih čujemo. Međutim, važno je reći da su ove preporuke sad u rukama Vlade te da očekujem da će se nakon ovoga problemi Roma teže ignorirati, a brže rješavati. Kroz moj rad ja već itekako koristim spomenute podatke te još žustrije lobiram da ovi problemi budu registrirani i adresirani u svim važnim strateškim dokumentima, ali i aktivnostima Vlade Republike Hrvatske kao institucijom koja bi primjerom morala pokazati svim nižim razinama da su ovi problemi bitni te da je njihovom rješavanju potrebno pristupiti što prije – napominje zastupnik Kajtazi.

Romkinje su prema svim istraženim dimenzijama u ovoj studiji (obrazovanje, uključenost u gospodarski život, seksualno i reproduktivno zdravlje i prava, nasilje nad ženama) društveno – ekonomski marginalizirana i socijalno isključena skupina, stoji u knjizi Uključivanje Roma u hrvatsko društvo: žene, mladi i djeca“ .

Edukacija 200 mladih Romkinja iz 6 županija

-Projekt “Obrazovane Romkinje, osnažene romske zajednice!” je od iznimnog značaja za romsku zajednicu u Republici Hrvatskoj iz dva razloga. Prvi je. naravno, jer se fokusira na Romkinje koje su kao žene i Romkinje u najboljem slučaju izložene dvostrukoj diskriminaciji u našem društvu, a istraživanja potvrđuju da se tu radi o puno složenijem položaju koji podrazumijeva isključenost i iznimno loš položaj Roma općenito koji kod žena još naglašeniji. Dakle, krajnje je vrijeme bilo da imamo projekte koji su isključivo fokusirani na položaj žena unutar romske zajednice, posebno jer statistika pokazuje da je i onaj aktivistički dio unutar romske zajednice dominantno muški te samim time problemi žena zasigurno ne dolaze dovoljno do izražaja. To je posebno važno jer je uključivanje Roma u javno djelovanje i njihov utjecaj koji je do danas ograničen bio formiran isključivo od izabranih predstavnika koji su muškarci, odnosno glas žena do sad nismo mogli dovoljno čuti – smatra Kajtazi.

Kajtazi među sunarodnjacima u romskom naselju – foto Facebook/Veljko Kajtazi

Drugi važan aspekt ovog međunarodnog projekta je po Kajtaziju taj što je upravo Savez Roma u Republici Hrvatskoj “Kali Sara, kao krovna organizacija Romkinja i Roma u Hrvatskoj, nositelj ovog projekta.

-Nebrojeno sam puta govorio o objektivizaciji romske zajednice u smislu da su institucije, pa i ostale udruge, vodile brojne projekte za romsku zajednicu, a u provedbu su Romi bili uključeni kao vanjski suradnici, kao promatrači, kao sudionici raznih konferencija, kao volonteri dok su svi ostali uključeni od toga imali i organizacijske i privatne interese. S jačanjem Saveza kao prve nacionalne organizacije Roma koja uspješno funkcionira i to počinjemo mijenjati, a vjerujem da će rezultat ovog projekta biti i rješenja koja će omogućiti daljnje osnaživanje romske zajednice.- zaključuje Veljko Kajtazi.

Inače, primarni cilj projekta „Obrazovane Romkinje, osnažene romske zajednice! je povećanje obuhvata mladih Romkinja kod dovršavanja osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja. 200 mladih Romkinja iz 6 županija educirat ć se o ženskim ljudskim pravima, naročito o pravu na život bez nasilja, seksualnim i reproduktivnim pravima i zdravlju te onda biti motiviranije za nastavak obrazovanja, smatra se. Također, ciljevi su projekta prevencija i podrška Romkinjama u slučajevima prisilnih brakova i maloljetničkih trudnoća, ali i drugih oblika rodnog nasilja.

Ilustracija – foto Slavica Šarović nacionalne manjine.hr

-Cilj projekta je educirati mlade Romkinje o ženskim ljudskim pravima, naročito o pravu na život bez nasilja, o seksualnim i reproduktivnim pravima, podržati ih u slučajevima prisilnih brakova i maloljetničkih trudnoća te ih motivirati za nastavak obrazovanja. Obrazovanje djevojčica jedan je od ključnih faktora izlaska iz začaranog kruga siromaštva u kojemu se sada vrte – napuštanje škole, rađanje djece, nemogućnost pronalaska posla zbog lošeg obrazovanja, ali i diskriminacije – među ostali kaže sociologinja Suzana Kunac, voditeljica navedenog projekta, te ujedno voditeljica istraživanja i koautorica knjige Uključivanje Roma u hrvatsko društvo: žene, mladi i djeca“ .

Začarani krug siromaštva i tradicionalnog patrijarhata

Suzana Kunac inače već niz godina sociološki istražuje prilike u romskoj zajednici, te je uz Kseniju Klasnić i Saru Lalić autorica znanstvenog rada “Uključivanje Roma u hrvatsko društvo: istraživanje baznih podataka” kojom su predstavljeni podaci sveobuhvatnog i multi-metodološkog istraživanja o Romima u Hrvatskoj, a kojeg je objavio Centar za mirovne studije. Stoga je iznimno dobro upućena u prilike i neprilike u kakvima žive Romkinje i Romi u Hrvatskoj, te je sudionica projekata i nastojanja da se Romima omogući bolji život…

Suzana Kunac (foto reci.hr)

-Jedan od primjera najbolje prakse u provedbi jedne takve javne politike je upravo Nacionalna strategija za uključivanje Roma za razdoblje od 2013. do 2020. (NSUR). Naime, Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina (ULJPNM) najprije je proveo evaluaciju provedbe te strategije, a kasnije i osigurao ostvarenje preporuka evaluacije. U tom kontekstu utvrđivanjem polaznih vrijednosti za mjerenje učinka NSUR-a na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, ULJPPNM je napravio velik iskorak u postavljanju činjenične podloge za donošenje novog Nacionalnog plana za uključivanja Roma za razdoblje od 2021 do 2027. godine što se upravo i događa… – kaže Kunac.

Također, nastavlja ona, ULJPPNM je osigurao nastavak projekta i izradu novih analiza podataka prikupljenih 2017. godine za bazno istraživanje a koji se između ostalog odnose, i na pokazatelje društvenog položaja Romkinja, mladih i djece.

-S obzirom na važnost usmjerenog razmatranja stanja i potreba posebice za uključivanje žena, mladih i djece Roma, u knjizi: „Uključivanje Roma u hrvatsko društvo: žene, mladi i djeca“ (Klasnić, Kunac, Rodik, 2020) predstavljeni su rezultati tih novih analiza. Radeći na toj analizi podataka s kolegicama Klasnić i Rodik koje su obe vrsne metodologinje društvenih znanosti, vjerujem da smo postigle smisleno i koherentno korištenje kvantitativne i kvalitatvne metodologije, te bih se usudila reći da je ta knjiga odličan primjer korištenja mješovite metodologije – napominje Suzana Kunac.

Udaje i rađanja mladih Romkinja višestruko su uvjetovani začaranim krugom siromaštva i tradicionalnog patrijarhata, što je zasigurno i opći kontekst odustajanja od obrazovanja Romkinja jer ih upravo siromaštvo gura u zasnivanje obitelji. Kada se uzme u obzir da gotovo 80% Romkinja u dobi od 20 do 29 godina nema završenu srednju školu, jasno je da su njihove mogućnosti na suvremenom tržištu rada ograničen… stoji u knjizi.

Maloljetne majke

-Kako sam bila više uključena u analizu javnih politika koje se odnose na Romkinje bilo je očito da su Romkinje, kao ciljana skupina relevantnih javnih politika, nevidljive, da ih nema. Primjerice u Nacionalnoj strategiji zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje od 2017. do 2022. godine Romkinje ni jednom riječju nisu izdvojene kao posebna ciljana skupina. To smatram promašenim jer bez obzira što su i one građanke ove zemlje i što se i na njih se odnose međunarodne konvencije poput CEDAW konvencije i Istambulske konvencije kao i provođenje zakona – to se jednostavno, kad su Romkinje u pitanju, ne primjenjuje – upozorava Suzana Kunac.

S nedavne edukacije u sklopu projekta „Obrazovane Romkinje, osnažene romske zajednice“ – foto Savez Roma u RH Kali sara

Podaci koje su dobili istraživanjima su dali jasnu podlogu za projekt „Obrazovane Romkinje, osnažene romske zajednice“, što je ujedno bilo i ispunjavanje obećanja kojeg su dale romskoj zajednici kada su započinjale bazno istraživanje, a to je da znanstveni rad neće biti sam sebi svrhom, nego da ćemo se vratiti na teren i na osnovu podataka doprinijeti rješavanju mnogih i kompleksnih problema romske nacionalne manjine.

-U ovom trenutku u okviru Saveza Roma u Republici Hrvatskoj „Kali Sara“ smo fokusirani na konzultacijski proces s romskom zajednicom kako bi u prvom redu u Nacionalni plan za uključivanje Roma za razdoblje od 2021 do 2027. godine ušli ciljevi, mjere i aktivnosti povezane s poboljšanjem društveno-ekonomskog položaja Romkinja s posebnim fokusom na smanjenje maloljetničkih trudnoća i završetkom osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja -zaključuje Suzana Kunac.

Naime, za razliku od opće populacije gdje su u 2018. godini porodi najučestaliji bili u dobi od 30 do 34 godine, polovica Romkinja prvo je dijete rodila u maloljetničkoj dobi, ističe se u knjizi. Petina mladih Romkinja i onih srednje dobi svoje prvo dijete rađaju sa 17 godina, a gotovo 15% žena, pripadnica RNM iz srednje i starije dobi, prvo je dijete rodilo sa 16 godina… Ima slučajeva i da ‘dijete rodi dijete’, kako se to zna reći, odnosno da neke Romkinje donesu dijete na svijet i u 12 godini života.

Najveći vam je problem kod njih zaljubljivanje. Mi smo vam imali jednu djevojčicu, bila je jako, jako popravila uspjeh, i fino se snašla, udomljena je bila ovdje u (ime mjesta izostavljeno), i čak je profesorica s njom uspjela, sad se više ne sjećam koje je to bilo natjecanje, da je dobila nekakvu državnu nagradu za pisanje, jako je lijepo pisala. Toliko je profesorica podržavala, ajde budeš završila, stvarno imaš sposobnosti, pa nešto ćeš upisati, i tako, i onda je otišla na ljetne praznike, a to obično oni idu, po ljetu, kad su praznici svojim roditeljima u (ime mjesta izostavljeno), a isto je već bila navršila 15 ili čak 16 godina, 7. razred je bila, i do nas je došla informacija, M. vam se udala. Nema naše M. više.. – navodi se citat jedne od anketiranih Romkinja u knjizi.

Afričko siromaštvo u Hrvatskoj

Inače, rad na istraživanju je za autorice i njihov tim bio vrlo upečatljivo iskustvo. Suzana Kunac je jednom priliko istakla i kako je bila u Africi i vidjela afričko siromaštvo, no dok se nije uvjerila nije mogla vjerovati da i u Hrvatskoj postoji razina siromaštva kakvo je vidjela u romskim naseljima. Doc. dr. Ksenija Klasnić također ističe kako joj je taj projekt bio vrlo zanimljivo iskustvo.

Romsko naselje – foto Facebook

 

– Projekt u sklopu kojeg su prikupljeni bazni podaci o romskoj populaciji u  Hrvatskoj jedinstven je i specifičan po mnogočemu. Stotine ljudi i brojne organizacije dali su svoj doprinos i uložili svoj trud i vrijeme u njegovu uspješnu provedbu, od kojih posebno treba istaknuti Centar za mirovne studije i njihove stručnjakinje, mnoge studente/ce i znanstvenike/ice društvenih znanosti, ali i brojne pripadnike i pripadnice romske nacionalne manjine koji su s nama surađivali kao pomagači, informanti, anketari te naravno kao ispitanici od kojih smo prikupljali podatke. Podaci su prikupljani tzv. mješovitom metodologijom, što znači da smo koristili različite istraživačke metode za prikupljanje podataka i ostvarivanje istraživačkih ciljeva. Provodili smo intervjue i fokus grupe s ukupno 280 sudionika, kako s pripadnicima romske nacionalne manjine, tako i s predstavnicima institucija poput centara za socijalnu skrb, zdravstvenih ustanova, predstavnicima gradova i općina, ravnateljima škola itd. Koristili smo i metode mapiranja i promatranja za bilježenje obilježja naselja na čak 134 lokacije na kojima žive Romi, te samo u predistraživanju razgovarali s više od 370 stanovnika tih naselja kako bismo dobili okvir za konstrukciju reprezentativnog uzorka romskog stanovništva. Samim anketnim istraživanjem obuhvatili smo ukupno 1550 romskih kućanstava i prikupili podatke o više od 4700 osoba koje u njima žive – ističe dr. Klasnić.

Tijekom provedbe tako velikog i zahtjevnog istraživanja, neizbježni su bili brojni izazovi „na terenu“ za koje su morali predvidjeti rješenja, primjerice određene jezične i kulturološke barijere, a ponekad se i „snalaziti po putu“ uz uvažavanje najviših etičkih i metodoloških standarda.

Sedam kava dnevno

-Neki naši anketari i danas se prisjećaju nemogućnosti da popiju sedam kava dnevno, no kava im je redovito bila nuđena u svakom romskom kućanstvu u koje su ušli. S obzirom na to da bi ju odbiti bilo nepristojno, u svakom su ju morali barem „srknuti“. Rad na terenu u određenim je periodima trajao doslovno od jutra do mraka, pa i vikendima. S obzirom na to da sam za vrijeme provedbe anketnog istraživanja bila trudna, terenski sam nadzirala područje Zagreba i Zagrebačke županije baš zato jer to nije zahtijevalo mnogo putovanja. Svaku bih se večer našla s našim anketarkama za to područje radi kontrole podataka, a jedna od njih, divna Romkinja po imenu Šaha, nosila mi je zaleđene pizze koje bih si navečer nakon napornog dana doma ispekla dok sam pripremala materijale za sljedeći dan. Bilo je naporno, ali bili smo tu jedni za druge cijelo vrijeme. Bez tako sjajnog tima sastavljenog od motiviranih ljudi koji su ulagali znatno više vremena i energije nego da je riječ o nekom „običnom poslu“ ili „tipičnom projektu“, ne bismo uspjeli ostvariti tako puno u relativno malo vremena – podsjeća se dr. Klasnić.

Romsko naselje – foto Facebook/Veljko Kajtazi

Bilo je raznih anegdota…

-Sjećam se i intervjua s jednim cijenjenim pripadnikom romske nacionalne manjine. Sjeli smo u kafić u blizini zgrade u kojoj živi u istočnom dijelu Zagreba, a s prozora kafića pružao se pogled na parkić smješten između većeg kompleksa starijih zgrada. Gospodin mi je ispričao kako su prije nekoliko godina baš u tom parkiću svirali Gipsy Kingsi na vjenčanju članice njegove obitelji. Nije mi bilo jasno pričamo li mi o „onim Gipsy Kingsima“? Pa dala bih sve da mi se ikad ukazala prilika ići na njihov koncert. „Da, oni Gipsy Kingsi, pravi“, smijao mi se… Nisam očito tada još shvaćala snagu povezanosti članova romske zajednice. Sve u svemu, iza mene je jedno veliko iskustvo iz kojeg sam mnogo naučila. Nadam se da će podaci prikupljeni u tom istraživanju i objavljeni u više knjiga, od kojih sam imala prilike sudjelovati u pisanju njih dvije, zaista doprinijeti ne samo osvještavanju teškog ekonomskog i društvenog položaja Roma i Romkinja u Hrvatskoj, već i omogućiti oblikovanje politika i mjera koje su utemeljene u podacima i koje će pripadnike romske nacionalne manjine osnažiti i pomoći njihovoj boljoj integraciji u hrvatsko društvo – zaključuje dr. Klasnić.

Violinist iz romskog orkestra – foto Pixabay

Nesporno je da će ovakvo ozbiljno znanstveno djelo pomoći mnogima koji su u poziciji promišljati o poboljšicama za romsku zajednicu, posebice za žene, djecu i mlade. Ako ništa drugo, zasigurno će među onima koji se upoznaju s osnovnim podacima iz studije o stanju u romskoj zajednici oni ‘otvoriti oči’ o činjenici kako u Hrvatsko, u našem susjedstvu, načlaze ljudi koji žive u daleko težim uvjetima od većine ostalog stanovništva, te kako zbog nemogućnosti izlaska iz začaranog kruga siromaštva mnoga djeca i mladi nemaju jednake šanse za razvoj kao i njihovi vršnjaci koji ne pripadaju romskoj zajednici…

Svaki peti završi srednju školu

Mislim da je iznimno važno da se kroz ovakve projekte i publikacije podiže svijest o razmjerima, ali i kompleksnosti problema diskriminacije žena, mladih i djece Roma kao iznimno ranjivih te višestruko diskriminiranih i deprivilegiranih skupina. U sklopu pisanja knjige ponajviše sam radila na poglavlju o djeci. Od nalaza bih podvukla to da se iza naoko ohrabrujućeg podatka o visokom obuhvatu djece Roma osnovnoškolskim obrazovanjem razotkriva cijeli niz strukturalnih prepreka njihovim obrazovnim postignućima: niska participacija u predškolskom obrazovanju, nedovoljna podrška škola, neučinkovitost obrazovnog sustava u pogledu nadilaženja problema zbog slabijeg poznavanja hrvatskog jezika, često nedovoljna podrška lokalne zajednice i roditelja, loši materijalni uvjeti, a posebno loši uvjeti stanovanja, itd. – kaže nam dr. Petra Rodik, koautorica knjige.

Ilustracija: Svečanost u školi u Orahovici – foto Facebook/Veljko Kajtazi

Naravno, pritom govori o dominantnim obrascima koje pokazuje istraživanje, što ne znači da nema i svijetlih primjera, napominje Petra Rodik.

-No podaci iz fokus grupa i intervjua pokazuju da su ti primjeri pretežito rezultat entuzijazma pojedinaca/ki, poput pojedinih nastavnika i ravnatelja. Spomenute prepreke i problemi rezultiraju u obrazovnom posustajanju djece Roma, osobito u višim razredima osnovne škole, što onda rezultira niskom participacijom u srednjoškolskom obrazovanju, a time slabim izgledima za zapošljavanje kasnije kroz život –zaključuje Petra Rodik.

Samo 19% mladih Roma ima završenu srednju školu, za razliku od čak 60% mladih u općoj populaciji RH, kaže istraživanje. Dakle, svaki peti završi srednju školu.

Petra Rodik – foto printscreen

Među glavnim razlozima odustajanja od školovanja su financijski razlozi i rano sklapanje braka, prisutni kod oba roda, dok su rodno specifični razlozi trudnoća i majčinstvo za djevojke, a loši obrazovni rezultati za mladiće. Jedan dio mladih Roma i Romkinja odustaje od srednjoškolskog obrazovanja zbog diskriminacijskog i stereotipnog odnosa prema njima kako od strane drugih učenika, tako i od pojedinih nastavnika. Dio mladih Roma i Romkinja smatra da im srednja škola neće pomoći u pronalasku posla pa se osobito ni ne trude završiti je, navodi se u knjizi koja obiluje zanimljivim podacima nad kojim se treba duboko zamisliti ako želimo pravednije društvo u kojemu svi imaju jednake šanse za ‘normalan život’.

Ilustracija – foto Slavica Šarović nacionalne manjine.hr

-Naše istraživanje potvrđuje nalaze recentnih istraživanja i izvještaja (Brajša-Žganec et al., 2015; Pravobranitelj za djecu, 2019; Šikić-Mićanović et al., 2015; Šućur et al., 2015) koji pokazuju da su djeca pripadnici RNM i dalje u iznimno ranjivom položaju, često izložena višestrukim izvorima društvenog isključivanja, kršenju ljudskih i dječjih prava te diskriminaciji. Zabrinjavajući je podatak da ukupno 95% djece u dobi do 13 godina živi ispod praga siromaštva… Zabrinjavajući su podaci o učestalosti mjera oduzimanja djece i smještanja u alternativnu skrb, što je problem prepoznat i u drugim recentnim izvještajima i dokumentima. Ipak, ohrabruje nalaz da (prema saznanjima sudionika istraživanja) preko polovice djece biva smještena u udomiteljske obitelji.. – ističe se u iznimnom djelu Uključivanje Roma u Hrvatsko društvo: žene, mladi i djeca” koje su sa brojnim suradnicima priredile sociologinja doc. dr. Ksenija Klasnić, Suzana Kunac,  i doc. dr. Petra Rodik.

Rom – foto pixabay

Toplo preporučujemo svima koji žele doznati više o našim susjedima i hrvatskim sugrađanima o kojima uglavnom znamo vro malo, zbog čega ih mnogi  zbog neinformiranosti i  dalje doživljavaju kroz stereotipne i nepravedne predrasude o Romima kao onima koji prosjače i ne rade ništa, da kliknu na Uključivanje Roma u Hrvatsko društvo: žene, mladi i djeca i – doznaju više.

Naime, u društvu i medijima se više zna te je zanimljivija tema nastojanje Amerikanaca da se nasele na Mars, nego kako žive naši sugrađani Romi u našoj zajedničkoj državi Hrvatskoj.

Svjetski dan Roma – pedeseti put

U knjizi u poglavlju Zaključci  i preporuke doznajte koji su glavni nalazi studije i zaključci autorica – tamo sve piše – pa umjesto zaključka ovog teksta evo informacije kako se ove godine obilježava se 50 godina od održavanja Prvog svjetskog kongresa Roma 1971. godine u Londonu.

Romska zastava

-Ovaj povijesni kongres službeno je donio odluke o romskoj zastavi, himni Roma, zajedničkom jeziku Roma i odlučio da se pripadnike romskog naroda ubuduće naziva „Romima” kako bi se izbjegao naziv „Ciganin” koji je kroz povijest poprimio negativne konotacije. Romska zastava od tada službeno ima dvije boje: plavu kao nebo i zelenu kao travnata zemlja, a u sredini se nalazi crveni kotač romskih migracija. Pjesma „Đelem, đelem” Žarka Jovanovića postala je službena himna romskog naroda, a romani chib određen je za zajednički jezik Roma koji će omogućiti povezivanje na razinama iznad lokalnih narječja i nacionalnih okvira.- kažu u Savezu Roma u RH Kali Sara.

Romsko kulturnoumjetničko društvo iz Darde – Foto: romi.hr / RKUD Darda

U Zagrebu će se ovogodišnje obilježavanje Svjetskog dana Roma održati u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici 8. travnja s početkom u 10 sati.

Gelem, gelem, lungone dromensa
Maladilem bakhtale Romensa
A Romale katar tumen aven,
E tsarensa bahktale dromensa?

A Romale, A Chavale

Vi man sas ek bari familiya,
Murdadas la e kali legiya
Aven mansa sa lumniake Roma,
Kai putaile e romane droma
Ake vriama, usti Rom akana,
Men khutasa misto kai kerasa

A Romale, A Chavale

Ilustracija – romska karavana – foto Pixabay

Ili hrvatski:

Putovao sam mnogim cestama i sretao sretne Rome
Putovao sam daleko,
širom svijeta i sretao sretne Rome
O romski ljudi, o romska djeco, o Romi gdje god bili
Sa svojim šatorima, duž sretnih putova.

I ja sam jednom imao veliku obitelj,
ali ih je crna legija umorila
Pođite sa mnom, Romi svijeta
tamo gdje su romski putovi otvoreni
Sada je vrijeme, ustanite, Romi,
uspjet ćemo u našim naporima

Tags: , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI