Neovisni novinarski portal
15.5.2021.
wheels on fire
Zašto civilni invalidi kod nas vrijede manje od invalida Domovinskoj rata?

Zašto civilni invalidi kod nas vrijede manje od invalida Domovinskoj rata?

Inspiracija za današnju kolumnu je jedan papir. Jedan papir koji na moju kućnu adresu stiže svakih nekoliko godina. Papir koji u meni svaki put izaziva gorčinu i bijes jer od mene zahtjeva da ponovno, po ne znam koji put moram dokazivati da sam osoba s invaliditetom.

I dok mi obični smrtnici moramo svaki put iznova dokazivati da smo osobe s invaliditetom, za vojne invalide odnosno invalide Domovinskog rata ništa od toga ne vrijedi. Njih nitko ne maltretira s hodanjem od sobe do sobe i objašnjavanjem svoga stanja. Što je najgore nitko se uopće ne usuđuje dovesti u pitanje njihov invaliditet iako među njima, vjerujte mi, postoji velik broj onih koji su na nelegalan način došli do tog statusa i dobro unovčili svoje tzv. „domoljublje“.

Zbog čega jedna skupina invalida samo na temelju ratne prošlosti ima više prava i povlastica od druge skupine koja je jednako brojna kao i ona prva? Zbog čega jedan celebralac manje vrijedan od vojnika koji je u ratu ostao bez nogu?

Sasvim sam siguran da je Hrvatska jedina zemlja u Europskoj uniji koja pravi ovakve razlike
između civilnih i vojnih invalida i gdje civilni invalidi imaju tako malo prava, iako su neki od rođenja nažalost takvi. I dok nekima država daje šakom i kapom drugima se uskraćuje i ono malo prava što imaju, a sramotno je što za svoja prava moraju doslovno moliti kao u slučaju roditelja koji su prije koje godine prosvjedovali kako bih njihova djeca dobila prijeko potreban lijek jer država navodno nema novca.

Zanimljivo je da Ista ta država ima novaca kad su u pitanju vojni invalidi; njima se grade posebne ustanove, kuće, stanovi, nude se dionice, imaju čak i svoje ministarstvo. E pa dragi moji, i mi bi smo otišli u rat da smo to mogli…

Što mi imamo? Pravo na pomagalo jednom u četiri godine, par tjedana rehabilitacije u zdravstvenoj ustanovi i mizernu invalidninu i to samo ako „stručna“ komisija procjeni da smo dovoljno invalidi. A ako kojim slučajem želimo nešto više, za to se moramo sami snaći. I kad smo već kod toga ne znam jeste li znali da osobe rođene s Down sindromom naša država ne vidi kao osobe s invaliditetom?! Jezivo zar ne?

Vrijeme je da ova država prestane biti žrtva lažnog domoljublje i da se prestane s dvostrukim kriterijima. Vrijeme da sve osobe s invaliditetom imaju prilike uživati ista prava kao i imati jednaku kvalitetu života, a svima koji su se borili samo da bi uživali u povlasticama i da bi nam to redovno nabijali na nos, dok neki Vaši sugrađani kopanju po smeću – hvala vam, niste ni trebali i nadam se da ste dovoljno „naplatili“ svoje domoljublje…

Najlakše je zaprijetiti bombom ili samoubojstvom , i tako natjerati vladajuće da Vas se iz straha ipak ne dira, a mi koju „šutimo“ smo očito budale! MI od kojih pojedinci ni ne znaju kako je to biti zdrav za razliku od Vas koji ste to iskustvo ipak imali, a neki ga i nakon rata imaju ,i imaju debelo veće beneficije jer su eto bili u „ratu“.

„Pročešljajte“ dragi moji „vladajući“, ili svakog jednako, ili nikog… Dajte svakom od nas jednako…

Osobe s invaliditetom se ne dijele, one su jednake. Ničiji invaliditet nije manje „važan“ samo zato jer ga netko nije zaradio na „bojištu“. Mi smo bili na svom „bojištu“, u bolničkim posteljama i borili se, uglavnom, u tišini, većina i puno više od 5 godina. Svačiji invaliditet je težak na svoj način , i nijedan nije toliko manje vrijedan da bi se nekom sve dalo, a drugome i ono malo što ima dovodilo u pitanje…

Zapitajte se molim Vas sad SVI nad ovim tekstom, a ne samo oni koji dozvoljavaju ova dvostruka mjerila u ovoj našoj demokratskoj sredini…

Tags: , , ,

VEZANE VIJESTI