Ukrcao se s ekipom u brzi vlak za Sisak. Stigao je i prije 10 ujutro. I tko kaže da je HŽ za otpad…Predsjednik Republike Zoran Milanović danas je ponovo obišao Sisak, bio je u Nebojanu i Petrinji. No, to je protokol. Ali, njegove izjave nakon obilaska potresom pogođene Sisačko-moslavačke županije, tvrtke Zlatna igla- Siscia, opće bolnice Ivo Pedišić, i tamošnjih stradalnika smještenih u kontejnersko naselje, sve su samo ne protokolarne i “predsjedničke”…
O Kerumovoj “veselici” u “uglednom sudačkom društvu” u vrijeme pandemije i zabrane rada ugostiteljskih objekata, Milanović je, kao i uvijek, dao, eufemistički rečeno, neobičan komentar:
-Suci nisu svećenici, ali kad si sudac, dužnosnik si. Postavljen si na to mjesto i uz to idu očekivanja i nekakve moralne obaveze. Ne previsoke, ali osnovne. Ne bih optuživao te suce, ali nije to baš kak’ se šika- reći će uvijek “lepršavi”, neformalni predsjednik. No, novinarska aluzija na Slovensku 9 i Dragana Kovačevića, dobro ga je “štrecnula”.
– Je li ovo Teksas? Nije, Hrvatska je. Ne znam kakve veze to ima jedno s drugim- odgovorio je već pomalo ljutito, i vratio se “hit događaju” u Kerumovom “Pršutu”.
– To zaslužuje upozorenje. To je bolje ne raditi. Naravno da živiš u jednom gradu, imaš neke prijatelje… Ako je to duboko prijateljstvo, okej, ali moraš biti svjestan svoje funkcije. A ako ti je to prijatelj od jučer, jer ima novaca, to je već druga priča…rekao je.
O Nikoli Mažaru, koji je u Saboru zamijenio Darka Puljašića, nije imao što reći. “Tko je taj.” Milanoviću cijela ta priča s možebitno kriminalnom poslijeratnom obnovom na Baniji djeluje nategnuto, a da se ne bi zamjerio oporbi i provocirao još jednu optužbu kako se slizao s vladajućima, rekao je tek da ne vidi u tome odgovornost, obnova je bila davno i ne vidi koliko je to s istražnim povjerenstvom, koje traži oporba, provedivo, makar i u političkom smislu.
O Daliju Orešković koja ga je nazvala HDZ-ovim političkim kišobranom, samo se očešao, i tek usputno je počastio opservacijom da “žica i cica naknade od Janafa”.
-Ona je, u smislu javne vjerodostojnosti, ad acta. O takvim osobama nemam što reći.
A onda je na red došla Hrvatska gospodarska komora.
–HGK nije institucija bez koje narod ne može. Bez Sabora ne možemo. Bez predsjednika Republike možda možemo, ali onda trebamo kralja ili kraljicu- izjavio je Milanović i dodao kako je HGK jedan mastodont sa stotinama milijuna kuna proračuna.
No, njegova je osebujna javna komunikacija bez kočnica, nešto kao neometani tok svijesti, posebno došla do izražaja na temi seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja koje trese i Hrvatsku.
-Netko je nedavno pompozno izjavio kako se radi o pandemiji u Hrvatskoj, ali ne, ja bih rekao da se radi o nepogodi i lošoj stvari i to bi nazvao kroničnom nezaraznom bolešću. To je u nomenklaturi WHO-a ‘chronic non-transferable disease’, dakle bolest srca, začepljenja, šećeri, nešto što te muči i uništava ti kvalitetu života dugi niz godina. Što nije nužno i nije zarazno, ali se s time treba boriti uporno, dosadno i stalno. Raditi pretjerani show od toga, nije loše, još je lošije zanemarivati. Kod te bolesti, od koje se i umire na kraju, ali nije pandemija, je bitna pozicija moći i dominacije- kazao je, jer- rijetko se događa da nekakav kovinotokar, strojobravar ili viljuškar maltretira članicu uprave neke tvornice. Kao što se redovito događa da to rade muškarci prema ženama koje su prema njima u inferiornom ili zavisnom položaju. Kada se takve stvari događaju među ravnopravnima u socijalno, imovinskom i korporativnom smislu, onda je to problem neke druge vrste- rekao je, i potom eskalirao.
-Ali, kada o tome zapomažu glumice koje iz kreveta ne izlaze za manje od pet milijuna dolara, to baš ne vidim kao nešto čime bi se trebao zanimati. Kada to rade žene koje su zaposlenice, službenice, majke ili mlađe kolegice u akademiji, to je problem. Jer znamo kako se u tim sustavima napreduje, to su sustavi u kojima se puno radi i malo zarađuje. Nije isto ako je netko razmažena zvijezda pa se nakon 30 godina sjetio nekih stvari nakon što mu je bankovni račun prsnuo kao jodna voda u Sisku, ili to radi i govori neka djevojka ili žena koja pokušava probiti svoj put do svoje sretne zvijezde po istim pravilima kao i muškarci, a to ne može jer je nekakav… da ne kažem što, kinji i maltretira godinama…Vječna stvar, stalna stvar, ništa nova. Mislim da tu Hrvatska s obzirom na ljudske i muške karakteristike, a kao što znate, povijest je nažalost muška povijest. Ratove su nažalost, a i najveći broj izuma smislili i koristili i onda zlorabili muškarci. Muškarci su tu nasilniji od žena i 90 posto tih slučajeva se tiče muškaraca, ali onih u poziciji sile, moći, utjecaja, mogućnosti odlučivanja o nečijoj karijeri, željama, sudbini, snovima, svega onoga što ne bi smjelo biti u okviru sukoba interesa. O kojem se koliko vidim, danas očitovao i gospodin Tomica Karamarko, ali o tome drugom prilikom- završio je, i srećom da je tu stao, jer tko zna što bi sve još iz njegova “toka svijesti” prokuljalo…
