HDZ je u napadu duboke povrijeđenosti Indexovom crnohumornom anketom ( pop-up prozorom ) u kojoj se čitateljima daje mogućnost da izaberu jednu od dvije postavljene opcije- jesu li ljudi, ili članovi HDZ-a- krenuo u pravi križarski rat protiv medija. Paradoksalno je da ministrica zadužena za kulturu i medije, Nina Obuljen Koržinek, javno prijeti kaznenim progonom urednicima Indexa jer je, kaže, ovaj ironični pop-up diskriminatoran, dehumanizirajući, što bi rekao Karlo Resler, HDZ-ov eurozastupnik, degutantan i sramotan. Indeks je možda preizravan za Hrvatsku, deficitarne demokratske kulture, ali jedino što je sramotno i degutantno to je gotovo 30 godina sustavne HDZ-ovske devastacije i pljačke Hrvatske.
Ergo, ako je u ovoj priči netko negativac to nisu mediji, nije to ni onaj nespretni riječki ugostitelj i njegov benigni status na društvenim mrežama u kojem HDZ-ovcima poručuje da u njegov kafić nisu dobrodošli, nego HDZ. Stranka, kako davnih dana vizionarski reče pokojni Ivica Račan, opasnih namjera, a ispostavit će se, još opasnijih kriminalnih, besramno razgranatih koruptivnih nedjela.
Da, potrebno je radi kolektivne demencije u ovoj državi, pripomenuti da je HDZ jedina politička stranka u povijesti ove zemlje koja je osuđena za korupciju. Da je tada raspuštena, filtrirana, selekcionirana i onda, s ono malo svojih zalutalih pristalica koje se nisu omastile u “zajedničarskom biznisu”, restituirala, možda bi taj novi HDZ, nakon provedenog političkog stečaja, mogao nastaviti, bez hipoteka, sudjelovati u hrvatskoj politici. Ovako, ne samo što su taj teret nastavili prenositi ” s koljena na koljeno”, nego su ga nastavili i perpetuirati, dokazujući svojim seniorima da ni oni,njihovi juniori, nisu ništa slabiji HDZ-ovci.
A kakvi su to ljudi koji pljačkaju svoju državu, za koju su se navodno borili, koji otimaju što im ne pripada, gomilaju privilegije i krčme javno dobro kao obiteljsku njivu?
Kakvi su to ljudi koji se usude kupovati diplome da bi mogli preuzimati odgovorne, dobro plaćene poslove za koje su potpuno nekompetentni? Kakvi su to ljudi koji su, samo zato što imaju stranačku iskaznicu HDZ-a, zasjeli u fotelje načelnika, gradonačelnika i župana, ministara, državnih tajnika, pročelnika, ravnatelja javnih i državnih tvrtki, da bi onda svoje pozicije besramno koristili za multipliciranje osobnog bogatstva?
Kakvi su to ljudi koji obnovu nakon rata, a kako vidimo neće biti bolje ni nakon potresa, profiterski zlorabe za osobnu korist, a na štetu vlasnika obnovljenih kuća? Koji javne nabave koriste za pogodovanja kojekakvim investitorima, makar objektivno i najneprikladnijim po svojim referencama, ali kooperativnim i solidarnim u podjeli plijena i isplati provizija?
Kakvi su to ljudi koji su svoj braniteljski status od države, za koju su se, navodno, borili, naplatili do u svaku minutu provedenu u vojnoj odori, pa i one koje u njoj nisu bili, ali su svoj ratni put na vrijeme, uspješno, čak i višekratno, dopunili?
Kakvi su to ljudi koji su nas tri desetljeća trovali mržnjom i uvjeravali da su baš oni mjera “hrvatske stvari”, nastavljajući rat drugim sredstvima, i vječito ga perpetuirajući onim prijetećim pitanjem “gdje si bio 1991.”, makar su mnogi od njih ratovali u sigurnosti toplih kancelarija, po tzv. IPD službama i daleko od bojišnica? A ipak su, čak i zakonom osigurali sve privilegije za koje misle da im pripadaju samo zato što su poštovali svoju ustavnu obavezu da brane državu u ratu.
Kakva je to stranka čiji je bivši predsjednik i premijer već godinama po sudovima zbog korupcije par excellence, a oni koji su ga servisirali u tome i nosili crne torbe s prljavim crnim novcem u stranku i danas kotiraju kao HDZ-ovi uglednici? Koji nam dnevno dociraju o tome što je ispravno, a što neispravno, što moralno i odgovorno, a što neetično i neodgovorno…
Kakva je to družina u kojoj nije moguće naći poštenog i sposobnog ministra, kojemu neće kad-tad u javnost iscuriti dio meda i mlijeka kojim se nezasluženo i nezakonito napajao, a mogao je jer je član HDZ-a?
HDZ je u svojim temeljima kvarna roba. U tu je stranku, pod motom stvaranja i obrane samostalne Hrvatske, ili domoljublja koje je koketiralo, a potom i otvoreno zazivalo reustašizaciju države, ušlo sve i sva, bez pitanja i provjere o onomu što su radili dotad. Trebalo bi samo uzeti uzorak od tisuću ili dvije moćnih HDZ-ovaca od lokalne do državne razine i utvrditi tko su i što su bili, i s kojom su imovinom u HDZ ušli, a što imaju danas. Gotovo doslovce, nema HDZ-ovca koji je na nekoj poziciji, bilo u državnoj, javnoj i lokalnoj ( regionalnoj) upravi ili u državnim i javnim tvrtkama, a da za prosječne hrvatske prilike nisu bogataši.
No, prije zakletve HDZ-u, mnogi među njim nisu imali ništa. Nisu znali ništa, nisu imali ništa, nisu značili ništa. A danas imaju sve, i ni to im nije dosta. Kako li su samo od vozača, prometnika, soboslikara, niskoplaćenih tvorničkih i ugostiteljskih radnika preko noći, s tim moćnim HDZ akronimom na reveru i nerijetko pribavljenim lažnim diplomama, postali osioni gubernatori u svojim izmišljenim općinama i gradovima, s prekrcanim imovinskim karticama, bogati kolekcionari nekretnina i pokretnina, ugledni klijenti s visokim štednim ulozima u bankama, dioničari, tajni investitori na prenamijenjenim zemljištima, partneri suspektnih tipova kojima izlaze u susret s ekspresno izdanim dozvolama, gospodari “života i smrtni” običnih ljudi koji žive od svoga redovno stečenog obrazovanja i poštenog rada?
Kakvi su to ljudi koji se razmeću svojim sumnjivim stečevinama i enormnim plaćama, poput onog opskurnog lika iz HGK koji je po akademsku titulu morao u Banja Luku, a danas mjesečno prima za svoje preplaćene, komforne sinekure čak 60 tisuća kuna, dok istodobno jedan pošteni radnik ( radnica ) za krvavi mjesečni rad ne dobije više od 3- 4 tisuće kuna, a većina umirovljenika osuđena je živjeti od 1500-2500 kuna? Zar u tome ima humanosti?
Naposljetku, kakav je to čovjek koji pri punoj svijesti (o)staje na čelo takve družine, s kojom ne uspijeva ni poštenu vladu sastaviti, ni tjedna bez njihovih skandala i perfidnih prijevara proživjeti? A unatoč svemu što zna i vidi spreman je i vlastitim integritetom braniti do posljednje kapi krvi to opskurno društvo, štoviše prijeteći, možebitno i kaznenim progonom, medijima koji taj krimogeni polusvijet, nabujao u HDZ-u, dnevno prokazuju kao bandu lopovsku?
Umjesto da se bavi obnovom potresom stradalog Zagreba i Banije, neredom koji proizvodi Nacionalni stožer civilne zaštite i HZJZ u cijepljenju građana, pitanjima gospodarske revitalizacije i reforme pravosuđa, uprave i obrazovanja, on, šef HDZ-a i Vlade, prvorazrednim državnim pitanjem proglašava jednu ogorčenu objavu vlasnika kafića i jednu ironičnu anketu na Indexu.
Rida nad “diskriminiranim” HDZ-om čiji su članovi i simpatizeri nepoželjni u jednom kafiću, kao da se radi o društvu pravednika, a ne onih koji su tri desetljeća sustavno diskriminirali sve nehadezeovce u ratu i miru. Nema posla bez iskaznice HDZ-a, a čak se nije moglo ni zadužiti oružje i ići u obranu zemlje kao dragovoljac ako niste bili u registru te svemoćne stranke koja je privatizirala državu. I oni govore o diskriminiranju, oni u čijim su rukama sve poluge vlasti, oni koji imaju moć i vlast, njih diskriminiraju oni koji nemaju ništa osim svoga stava o njima. E, pa to ne možete nikome uzeti.
