Predsjednik Zoran Milanović danas je ponovo bio na Baniji, obišao stradalnike od kojih neki još uvijek spavaju u automobilima i hladnim garažama, ili u kućama s crvenim naljepnicama koje čeka rušenje, popio rakiju s ugostiteljima koji su puna dva tjedna besplatno kuhali za potresom pogođeni i istraumatiziarni narod, izjavio da bi bio sretniji da su angažirani domaći ugostitelji i obrtnici na prehrani stanovnika umjesto državnog Pletera, i ocijenio da je katastrofalna obnova nakon rata u ovom kraju bilo obično kokošarenje, a ne ratno profiterstvo. S njim čovjek doista nikad ne zna…
Tako je Zoran Milanović, slijedeći (zlo)duh koji je s Predsjedništva HDZ-a pustio Vlado Šeks, pripazio što govori, da ne bi zaradio optužbe da napada HDZ i Franju Tuđmana, pa abolirao od svake odgovornosti stranačke ljude Plenkovićeve stranke ma koliko da su kumovali fušerajskoj, kriminalnoj obnovi u ratu porušenih ili oštećenih kuća u potresom pogođenoj Baniji.
Bio je Milanović i u Majskim Poljanama i uvjerio se na licu mjesta kako su i koliko stradale kuće obnovljene nakon domovinskog rata. U Sibiću, kako je rekao nakon obilaska, gotovo svaka obnovljena kuća toliko je oštećena da nije za stanovanje, u njoj se ne može živjeti.
Naravno da to izaziva određene dvojbe oko onoga što se zapravo u obnovi radilo. Ali, unatoč tome što su kuće građene po lošim projektima, što se kralo na materijalu, Milanović ne misli da je tu riječ o ratnom profiterstvu.
-Ne može sve biti ratno profiterstvo- smatra- to je kokošarenje. To će otići u zastaru. Jer, koga tu možete optužiti? Pokojnog predsjednika, neku stranku? Ne. To je još jedna naša sramota, i ne znam što bi tu DORH imao raditi. Kuće su obnavljane kroz nacrte koji su se radili u Ministarstvu obnove, nadzor na terenu su provodili inženjeri s licencom…- rekao je pomirljivo.
No, uvijek kontroverzni Milanović, učinio je za današnjeg posjeta Petrinji još nešto. Susreo se s ugostiteljima koji su puna dva tjedna volonterski kuhali za stradalo stanovništvo s doniranim namirnicama koje su prikupili od svojih prijatelja, udruga ugostitelja, poslovnih partnera, trošili vlastite zalihe, dok su njihovi restorani već mjesec i pol zatvoreni. Pred odlazak iz Petrinje, predsjednik je nazdravio s njima rakijom i zahvalio im na njihovom”krvavom radu”, a onda opleo po Pleteru koji je od danas preuzeo kuhinju u gradu.
Otvoreno je opstruirao angažman državnog Pletera, kojemu je, nota bene, na čelu njegov savjetnik Marijan Mareković, te predložio Vladi i Medvedovom Stožeru da razmotre mogućnost angažiranja domaćih ugostitelja i obrtnika u kuhanju za stanovništvo uz neku naknadu, kako bi lakše prebrodili ovu tešku situaciju, jer ne rade tjednima ili mjesecima, i za njih vidi prostora da, s Pleterom ili bez njega, kod kuće dobiju posao.
– Pleter je zaštićen kao lički medvjed. Ja ne znam kakav doprinos daje Pleter, ali bio bi sretniji da taj novac mogu zaraditi sisački i petrinjski ugostitelji koji ne rade tijekom korone i koji bi s tim novcima mogli platiti svoje radnike. Nije pitanje jel’ Pleter treba radnike, nego jel’ uopće treba Pleter. Pleter ne radi besplatno. Nemojte gledati na Pleter kao vojnu postrojbu, to nije vojska, to je firma koja je prije dosta godina izvučena iz MORH-a da ljudi ne bi dobili otkaz i koja s MORH-om sklapa ugovore i radi nešto i na tržištu. Pleter je uvijek imao neku dobit, mislim da ima i sada – nije štedio tvrtku svoga savjetnika predsjednik Milanović.
Jednako misli i dogradonačelnica Gline Branka Bakšić Mitić koja je također javno izrazila žaljenje što lokalni ugostitelji nisu dobili priliku da nešto zarade, nakon ugostitelja volontera, i da lakše opstanu u ovim teškim uvjetima, a oni ipak, kako je rekla, ovdje plaćaju porez.
Šef Stožera civilne zaštite za otklanjanje posljedica potresa Tomo Medved, upitan o tome zašto Pleter, a ne lokalni ugostitelji, ostavio je otvorenom i mogućnost angažiranja lokalnih snaga.
-Kako se vrijeme bude odvijalo, u skladu s potrebama, razmotrit ćemo sve opcije- izjavio je Medved neodređeno, jer se očito o tome nije konzultirao s premijerom, kojemu, pak, nije palo na pamet da bi volontere ugostitelje trebali zamijeniti banijski poduzetnici koji su bez posla, a mnogi i bez krova nad glavom. Plaćanje za kuhanje njima bilo bi dobro djelo, a plaćanje državnom Pleteru čiji je direktor prvog dana izdeklamirao cijene obroka ( 20-30 kuna ) puko je pogodovanje onima koji su ionako na državnim jaslama i sad će u katastrofi Banije još i zarađivati.
