Rektor zagrebačkog Sveučilišta Damir Boras (69), dokazao je i prije nasilne, osvetničke smjene dekanice Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Vesne Vlahović Štetić, da je po svojim postupcima apsolutno inkopatibilan dužnosti koju obnaša. Taj čovjek godinama Sveučilištem upravlja kao svojim privatnim posjedom na koji pripušta samo poslušne i njemu lojalne kadrove čiji posao nije da obrazuju nove generacije studenata i pridonose znanstvenoj izvrsnosti zajednice, nego dominantno da veličaju lik i djelo nekredibilnog autokrate koji se kune u posvećenost “biblijskim vrijednostima”, a jedino čemu je posvećen jest sebeljublje i koristoljublje kojim se sustavno napaja trošeći javni, sveučilišni novac. Naravno, sve u ime znanosti.
Boras je zagrebačko Sveučilište unazadio, ponizio, diskreditirao, rastočio mu ostavštinu i ugled, te ga gurnuo na marginu, tako da danas nije ni među 500 najboljih sveučilišta u svijetu. Pače, i splitsko i riječko sveučilište se mogu pohvaliti da su bolja i uspješnija od zagrebačkog. U interesu hrvatske znanosti i visokog obrazovanja, Boras mora otići sa sveučilišta. Jer, dok je njega tamo, ova ustanova nema nikakve šanse za napredak.
HAZU ga nije želio…
Otkako je prvi put izabran za rektora 2014., kićenom retro-ceremonijom i paradom dotad neviđene inauguracijske pompe, a sada je u drugom mandatu, Boras je jedino znao proizvoditi afere, posve nespojive prirodi ustanove koju vodi. Recentni skandal sa smjenom suspendirane dekanice Filozofskog fakulteta samo je jedan u nizu sličnih koje je generirao ovaj osioni, narcisoidni tip koji je doktorate svojim političkim prijateljima i mecenama ( Dragan Čović i Milan Bandić ) dijelio kao djeci šarene bombone, kompromitirajući i Sveučilište i hrvatsku znanost. Akademskoj zajednici nije na čast, što mu je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti nedavno jasno pokazala, navodno, jednoglasno odbijajući prihvatiti ga kao svoga člana, a Sveučilištu i njegovim polaznicima, koji bi svojom izvrsnošću trebali biti jamac razvoja modernog, prosperitetnog društva zadovoljnih građana, svakako je teret.
Boras, već godinama autokratski vodi zagrebačko Sveučilište krupnim koracima unatrag destruirajući postignuća svih svojih prethodnika. Umjesto izgradnje ustanove kao prvorazrednog centra znanja i progresa, Boras je svojim antidemokratskim, zadrtim konzervativnim stajalištima i visokim stupnjem samovolje, razarao i diskreditirao Sveučilište u svakom smislu. Damiru Borasu naprosto nije mjesto na čelu Sveučilišta i u interesu studenata, znanstvene zajednice i hrvatskog društva u cjelini, trebao bi čim prije ustanovu osloboditi svoje destruktivne osobnosti.
Mobingiranje FFZG-a
Senat Sveučilišta ovih je dana, vođen čvrstom rukom rektora Borasa, e-mail sjednicom, bez ikakve mogućnosti rasprave i suprotstavljanja argumenata, potvrdio njegovu odluku o suspenziji dekanice Filozofskog fakulteta Vesne Vlahović Štetić, pozivajući se na pravomoćnu presudu Županijskog suda u Zagrebu kojom je dekanica osuđena, u radnom sporu, za mobing nad prorektorom, bliskim prijateljem i suradnikom rektora, Antom Ćovićem, koji je tada bio zaposlen na FFZG-u. Na njeno je mjesto odmah instaliram Miljenko Šimpraga, a nezadovoljni, ogorčeni studenti i profesori Filozofskog premijeru Plenkoviću su odnijeli peticiju s osam tisuća potpisa kojom traže odlazak rektora Borasa.
Bivša dekanica Vesna Vlahović Štetić rektorov je čin odmazde nazvala osobnom vendettom i što je za nju još gore, pokušajem destabilizacije Filozofskog fakulteta. Znala je unaprijed da će Senat poslušno glasati za njezinu smjenu jer se većina članova boji bilo što pitati, a kamoli se rektoru suprotstaviti.
Gostujući na HRT-u, objasnila je i za kakav je to mobing pravomoćno osuđena. Kad je postala dekanica, dočekala je uz ostalo i prijava protiv Ćovića koju je aktualizirala na zahtjev njezinih podnositelja. Sva se priča svodi na suspektno napredovanje Ante Ćovića, prema ocjeni povjerenstva, koju je, međutim, opovrgao Matični odbor na čijem je čelu bio upravo profesor zahvaljujući čijim je izvještajima Ćović napredovao !?
Vlahović Štetić nije učinila ništa osim što je poštovala zakonsku proceduru, a k tome, kazala je, ne radi se o kaznenom sudu nego o radnom sporu, a nema dekana, uključujući i Borasa iz vremena kad je bio na čelu Filozofskog fakulteta, koji nije izgubio bar jedan radni spor, no, nitko zbog toga dosad nije smijenjen.
Borasu po volji nije bio ni profesor Neven Jovanović, kao kandidat za dekana FFZG-a, pa je bez ikakve rasprave, Senat, na već uobičajenoj mail-sjednici u travnju, odbio njegovu kandidaturu, dakako, na prijedlog rektora. Senat nije dao suglasnost na njegov prijedlog programa rada, neovisno o tome što ga je Vijeće FFZG-a prihvatilo još u veljači. Jovanović je Borasu stao na žulj u vrijeme velikih prosvjeda studenata i profesora FFZG-a organiziranih protiv sklapanja ugovora između Filozofskog i Katoličko-bogoslovnog fakulteta 2016., a što je zagovarao bivši dekan Vlatko Prevšić zajedno s Borasom. Bio je to skandalozni pokušaj dezavuiranja i unazađivanja Filozofskog na korist Katoličko-bogoslovnog fakulteta, što je aktualni rektor razumijevao kao svoju svetu misiju.
Samovolji i tiraniji rektora, kako kažu mnogi na Sveučilištu, teško se oduprijeti…
Počasni doktorati Ćoviću i Bandiću
Sa svojim prijateljem i kolegom Pavom Barišićem ( svojedobno optuženim za plagiranje… ), dekanom Hrvatskih studija, mimo suglasnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja, upisao je u sudski registar HS kao fakultet, a odluku o osnivanju, koju je donio Borasov Senat Sveučilišta, dostavili su Ministarstvu u popratnoj dokumentaciji uz zahtjev za povećanje plaća dekana i prodekana(!? )
Boras je bio inicijator i sramotnog prijedloga da se počasni doktorat zagrebačkog Sveučilišta dodijeli notornom gradonačelniku Zagreba, Milanu Bandiću, formalno na prijedlog Muzičke akademije, a što je isprovociralo prosvjed na stotine članova akademske zajednice koja se otvorenim pismom obratila i Senatu Sveučilišta apelirajući da to ne čine.
No, počasni doktorat šefu HDZ-a BiH i članu Predsjedništva BiH od 2014.- 2018., Draganu Ćoviću, nitko nije zaustavio…
Osebujni rektor zagrebačkog Sveučilišta, kojemu bi bilo primjerenije mjesto dekana na kakvoj bogosloviji negoli jednom civilnom i nekoć uglednom Sveučilištu, pokazao se i kao veliki prgavac, iznimno osvetoljubive naravi. Svojevremeno je izazvao skandal i prilikom svečane dodjele dipoma kad je sveučilišnom specijalistu, Borisu Jurašinoviću, odbio uručiti diplomu jer mu ovaj nije htio pružiti ruku povrijeđen ignorancijom rektora koji mu nikad nije odgovorio na pismo u kojem se, prije obrane diplomskog rada, požalio na probleme.
U popisu Borasovih nedostojnih djela je i tužba protiv studenta ( Luke Kovača) zbog njegovih izjava povodom provale u prostorije Studetskog zbora i studentskih udruga na Hrvatskim studijima. Student je izrazio sumnju da bi u pozadini toga slučaja zapravo mogao biti pritisak Uprave studija na studentske udruge i zaradio tužbu…
Sveučilišni Cezar i autonomija
Sveučilišni Cezar “proslavio” se i dodjelom sveučilišnog novca samome sebi, za istraživački znanstveni rad. Zanimljivo je da je u konkurenciji 12 nominiranih kolega, baš sebi dodijelio najveći iznos ( 68.500 kuna), što nije bio nikakav kuriozitet, nego gotovo pravilo, s obzirom da je znanstveniku Borasu i 2015., i 2016. isplaćeno najviše za njegove veleumne projekte. Nije mu zbog toga bilo nimalo neugodno, jer, kako je javno komentirao, nije on kriv što je najbolji! Kakav sukob interesa, kakva etičnost, nema toga kod Borasa, pomopoznog kralja ceremonije veličanja vlastitog lika koji se kune u Bibliju kao svoj moralni kodeks, a živi svakodnevno gazeći njezina “sveta načela”.
Naposljetku, svojevremeno je Telegram otkrio kako rektor Boras s obitelji ljetuje u luksuzno uređenom dvosobnom apartmanu Interuniverzitetskog centra u Dubrovniku, zgradi u vlasništvu zagrebačkog Sveučilišta, u kojoj se održavaju razne međunarodne konferencije. U spomenutom apartmanu, navodno, ne smije boraviti nitko osim njega, njegove obitelji i prijatelja, a za svoje prodekane je dao luksuzno urediti druga dva apartmana na istom katu zgrade.
Zgradu je Grad Dubrovnik 1972. dodijelio na korištenje Sveučilištu u mandatu jednog od najvećih zagrebačkih rektora, Ivana Supeka , koji je tamo doveo brojne Nobelovce, i imao na umu na tom mjestu stvoriti međunarodni centar koji će okupljati znanstvenike iz cijelog svijeta. I danas se tamo održavaju različite tematske međunarodne konferencije, a zgrada je u vlasništvu Sveučilišta od 2000-tih, što je Boras znao kapitalizirati i na privatnoj razini…
Damir Boras je besumnje štetna pojava koja već šest godina kontinuirano razara zagrebačko Sveučilište. Čak je i donedavna mnistrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak izjavila da “osovina Ćović- Boras radi ogromnu štetu sustavu znanosti i visokog obrazovanja” i da 70-godišnjaci ne mogu zaustavljati mlađe i sposobnije.
– Poštujem autonomiju Sveučilišta- kazala je- ali ne smijem šutjeti u ovakvim situacijama”.
No, Boras uživa punu zaštitu establishmenta koji se distancira od svih sveučilišnih događanja pozivajući se upravo na autonomiju Sveučilišta. Autonomija, međutim, ne smije biti shvaćena kao legalna destrukcija, kao alibi za teror jednog konzervativnog, samovoljnog rektora koji uništava Sveučilište, a država to šutke, stoički promatra, ne usuđujući se djelovati zbog duboke obiteljske povezanosti Borasa s Katoličkom crkvom. Nota bene, svojevrsnom državom u državi, iz koje moć crpi i odiozni sveučilišni tiranin.
Rektor Sveucilista u Zagrebu Damir Boras. Photo: Petar Glebov/PIXSELL
