U Barceloni, u Operi Liceu punog naziva Gran Teatre del Liceu sinoć su glazbenici Yana Tsanova (violina), Oleg Shport (violina), Claire Bobij, (viola) i Terra Guillaume Terrail (violončelo) iz gudačkog kvarteta UceLi odsvirali koncert, Puccinijevu elegiju Krizanteme pred prepunom dvoranom u kojoj je bilo 2292 komada gledatelja i slušatelja, prvi put nakon otvaranja te ustanove dugo zatvorene zbog boleštine covid-19. Tražila se karta više, kako to znaju reći u izvještajima s koncerata, a publika je zauzela gotovo sva mjesta, ne poštivajući propisanu udaljenost, bez korištenja zaštitnih maski itd.
Sudeći prema reakciji publike, izvedba im se svidjela, budući da nitko nije napustio dvoranu tijekom koncerta. Muziciranje su odslušali u tišini, bez kašljanja, hrkanja, korištenja mobitela i brbljanja. Inače, publika je donešena iz lokalnih rasadnika u teglama za cvijeće, tj. pitarima.
Koncert za lončanice u Barceloni (foto Facebook)
Kako kažu u Gran Teatreu del Liceu konceptualni umjetnik Eugenio Ampudia pripremio je originalan, jedinstven i drugačiji koncert, na kojem su biljke zauzele 2.292 mjesta u gledalištu koji je održan jučer, 22. lipnja s početkom u 17 sati.
‘Publika lišena statusa publike’
-Nakon čudnog i bolnog razdoblja, umjetnik Ampudia, umjetnički voditelj Liceua Víctor Garcia de Gomari kustosica Blanca de la Torre nude nam drugačiju perspektivu za povratak u normalan život, perspektivu koja nas približava nečemu tako bitnom kao što je naš odnos s prirodom. Nakon koncerta, biljke će biti darovane s potpisom umjetnika zdravstvenim djelatnicima koji su se borili na najtežem frontu kakav dosad nismo vidjeli u našoj generaciji, a kako bi im odali priznaje za njihov rad – kažu na stranicama Liceua.
Evo koncerta:
Organizator koncerta i umjetnički direktor Liceua Victor García de Gomar veli kako se htjelo potaknuti ljude na razmišljanje o ‘apsurdnome stanju u kojemu su se zatekli za vrijeme izolacije, kada su postali “publika lišena statusa publike”.’
Bogme su u tome i uspjeli.
-Priroda je zapravo ponovno došla na mjesta koja smo mi ranije oduzeli njoj. Možemo li biti više empatični? Za početak neka to bude umjetnost i glazba u velikoj opernoj kući u koju smo pozvali prirodu – pojasnio je umjetnik Ampudio.
Inače, nje to prvi put da netko svira biljkama, kupusu, rajčicama ili vinovoj lozi. Mnogi su se smijali tvrdnjama nekih koji su se zaklinjali da im blitva bolje raste uz J.S. Bacha, te da im krumpir voli The Beatlese.
A vidi sad: ljudi sviraju koncert za 2299 biljke lončanice.
Publika sluša (foto Facebook)
Tulum za vinovu lozu
Nije bilo lako njemačkom profesoru doktoru Gustavu Fechneru koji se, koliko je poznato, prvi bavio fenomenom potencijalnog ljudskog blagotvornog utjecaja na biljke: svi su mu se smijali kada je tvrdio da treba tepati i lijepo razgovarati s biljkama kako bi bile zdravije, zadovoljnije te brže i uspješnije rasle.
Charles Darwin mu se nije smijao nego je rekao kako je dr. Fechner u pravu jer se zvukom može pozitivno stimulirati rast sisavaca, npr. ljudi i teladi, tako i biljaka, npr. kukuruza i banana.
Dr. Singh, voditelj Odsjeka za botaniku na Sveučilištu Annamali u Indiji, početkom 60-ih puštao je glazbu ”Charukesi Raga” u 7 sela na 6 tipova riže i zabilježio je povećanje rasta za 20 – 60%.
Skupina talijanskih agronoma 2006. godine u jednom je vinogradu provela studiju. Zapravo je priredila svojevrsni tulum za grožđe jer je postavila 15 zvučnika ispred biljaka vinove loze.
Zvučnik u vinogradu
Puštali su im Mozarta, Haydna, Vivaldija i Mahlera te su došli do zaključka kako glazba pozitivno utječe na razvoj biljaka.
Nema podataka jesu li prilikom izvođenja ovog znanstvenog opita u vinogradu pili vino iz istoga.
Korovu pustite nešto od Škore
Nije šala: mnogi su se ljudi ozbiljno bavili utjecajem glazbe odnosno ljudskog lijepog ponašanja na biljke. Mnogi su pročitali i vrlo prodavanu knjigu Tajni život biljaka iz 1973. godine koju su napisali Christopher Bird i Peter Tompkins, inače američki vojni obavještajac u 2. svjetskom ratu.
Svoju knjigu su temeljili dijelom i na eksperimentima Clevea Backstera, koji je bio glavni američki stručnjak za poligrafska ispitivanja osumnjičenih ljudskih osoba.
U nekoj dokolici je spojio detektor laži na svoja dva pitara u kojima je bila biljka dracena (zmajevac), te je došao do zaključka kako biljke reagiraju na naše emocije i namjere ‘na način koji se mogao okvalificirati kao strah, zahvalnost, pamćenje, prepoznavanje, pa čak i nesvjestica.’
Po njemu, bila je dovoljna njegova neizgovorena misao kako će joj spaliti lišće, pa bi prestravljena dracena ‘pala u nesvijest‘.
Lončanice u Barceloni valjda nisu padale u nesvijest zbog izvedbe gudačkog kvarteta.
Ako i ne vjerujete u ove teze, to nije razlog da pomazite salatu u vrtu, zapjevate kaktusu na balkonu ili na njivi raspalite neku skladbu iz Mozartova opusa nasadu kupusa.
A korovu pustite ‘nešto od Škore’.
