Mnogi će reći da nisam prava osoba koja bi trebala pisati o ovoj temi, jer eto, nekako vlada mišljenje da mi, koji smo osobe s invaliditetom od rođenja, ne možemo shvatiti kako je nekome tko je tek postao osoba s invaliditetom. Zapravo, to je donekle istina jer ne mogu ući u vašu u kožu, ne znam kakav ste život prije imali, jedino što vam mogu ponuditi je nekoliko savjeta kako bi što lakše prebrodili novonastalu situaciju u kojoj ste se našli. Za početak želim da znate da imate pravo na tugu. Imate pravo biti tužni, ljuti, frustrirani zbog svega što vam se događa.
Sigurno vam se sada čini kako nemate razlog da živite i jedino želite pobjeći od svega. Prava istina je da zapravo ne postoji mjesto gdje možete pobjeći od sebe. Ono što sebi ne smijete dozvoliti je da ta faza tugovanja predugo traje, jer onda postoji mogućnost da ostanete zaglavljeni u tom bolu i očaju. Nemojte dopustiti da vas frustracija i gubitak želje za životom ostave bez nade na koju imate pravo. Nemojte odustati od sebe samo zato što vam se život ne odvija onako kako ste ga vi planirali. Pokušajte prihvatiti sebe u novom izdanju i ono što vas je snašlo.
Možda ne možete promijeniti svoj invaliditet, ali to ne znači da nemate mogućnosti popraviti kvalitetu svog života. Nekada ste se bavili sportom? Možete se baviti nekim od sportova koji su prilagođeni osobama s invaliditetom. Napustili su vas nekadašnji prijatelji? To je najbolje što vam se moglo dogoditi, jer vam ti ljudi nikada ni nisu bili pravi prijatelji. Žalite za svojim starim zanimanjem? Pronađite novo zanimanje i hobi. Nekada ste puno putovali? Možete i dalje putovati, samo uz malo bolju organizaciju.
Puno toga još možete napraviti, a prvi korak je da prihvatite sebe. Budite iskreni prema sebi i sagledajte sve mogućnosti koje imate i uvedite reda u svoj život. Znajte da će vam se u životu dogoditi mnogo toga, i dobrog i lošeg. Na mnogo toga vi nećete imati utjecaj, ali uvijek imajte na umu da ste vi taj koji može okrenuti cijelu situaciju u svoju korist. Koliko god ste bijesni zbog toga što vam se trenutno događa to vam nikako ne smije biti opravdanje za tapkanje u mjestu.
Oporavak će biti dug i često ćete poželjeti odustati. Ako vam se učini da dalje ne možete sami, potražite stručnu psihološku pomoć. Nemojte se toga ustručavati, jer ti su se ljudi školovali da bi pomagali drugima, a tablete vam nitko neće dati, ako ih vi ne želite. Možda će vam biti lakše ako s nekim nepoznatim podijelite svoju bol. Morate znati da u ovom niste sami i da uvijek imate izbor krenuti naprijed.
