Veći problem od šest eklatantno seksističkih plakata koji su nekidan osvanuli u ZET-ovim tramvajima, svakako je pokušaj naručitelja, pročelnika zagrebačkog Gradskog ureda za zdravstvo Vjekoslava Jeleča da potpuno relativizira neprihvatljive poruke kampanje, njihov očigledni primitivizam i diskriminatorni stav prema ženama.
Za Jeleča plakati koji “educiraju” mlade o štetnosti alkohola tezom kako žene koje piju alkohol stupaju u seksualne odnose s nepoznatim osobama, nisu seksistički, a to mu je potvrdila i njegova supruga(!?) U tome je problem, u tom stanju svijesti koje potiče na neravnopravnost spolova, na obezvrijeđivanje i ugrožavanje dostojanstva žena kao manje vrijednih i manje relevantnih osoba u društvu. A to je i okidač za nasilje nad ženama koje se u ovakvom društvu, s ovakvim kampanjama, sustavno potiče.
Ako Jeleč ne prepoznaje seksizam u ovako sramotnom apostrofiranju problema alkoholiziranja mladih ilustracijama pijanih žena koje kad piju postaju “radodajke”, a naručuje i financira kampanju, tada je jasno kakvu edukaciju možemo očekivati.
Autori spornog plakata su učenici 11. zagrebačke gimnazije, a dio je javne kampanje “Zdrav izbor” Gradskog ureda za zdravstvo i Centra za edukaciju, savjetovanje i osobni razvoj ( CEDAR ) kojemu je cilj bio ukazati mladim ljudima na štetnost konzumiranja alkohola. I učinjen je baš “zdrav izbor”…
Alkohol utječe na žene, ne i muškarce ???
Sudeći po plakatu, alkohola bi se primarno trebale kloniti žene, jer kad popiju “gube glavu” i moralnu busolu, pa se olako seksaju s kim stignu, a alkohol im može poremetiti i menstrualni ciklus, ali i dovesti do trudnoće.
Muškarcima alkoholiziranje, ako je suditi po “edukativnom” plakatu, ne dovodi u pitanje ni moralna načela ni izbirljivost, ali loše utječe na spolni život i reproduktivne sposobnosti, smanjuje im spolnu moć i erekciju, ruši samopouzdanje. Dakle, muškarci se mogu slobodno alkoholizirani upuštati u spolne odnose s nepoznatim ženama, jedino im valja pripaziti da im takvo upražnjavanje seksa ne izazove erektilnu disfunkciju(!?)
Njima se ne zamjera neselektivnost, lakoća stupanja u seksualne veze, naprotiv, za punokrvnog muškarca to je dobrodošlo iskustvo, ali treba samo paziti da im to ne ugrozi muškost. Tipično seksistički, primitivni, diskriminatorni i rodno motivirani pristup jednom ozbiljnom društvenom problemu kakav besumnje jest alkoholiziranje mladeži. Ali, ono utječe i na ponašanje i na zdravlje žena i muškaraca, pa je i edukacija o štetnosti alkohola morala biti ravnopravno tretirana, neovisno o spolu.
A u ovoj kampanji problem se ilustrira pijanom ženom, kao da pijani muškarac zapravo i nije neki problem. Jer kad se muškarac neštedimice ” daje” to potencira njegovu muškost, a kad to radi žena, takav gubitak kontrole čini je trenutno- kurvom, što li?
Pročelnikova supruga kao referentna vrijednost
Dok javnost, i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, nije gotovo unisono osudila skandalozne plakate kao ogledni primjer seksizma, ni Gradski ured za zdravstvo, ni Cedar, nisu nalazili ama baš ništa problematično u uratku zagrebačkih srednjoškolaca koji ga autorski potpisuju. Pročelnik ureda za zdravstvo, rečeni Jeleč, konzultirao je svoju suprugu, i njezin stav ga je ohrabrio u uvjerenju da ništa seksističko nije u plakatima bilo. No, šokirana javnost reagirala je snažno i burno, pa se na to nije bilo moguće oglušiti. Uslijedile su isprike i Cedra i Gradskog ureda i autora, ali plakati neće biti uništeni, nego tek korigirani. Tako je bar, gostujući u Novom danu N1 televizije, najavio pročelnik Jeleč, kojemu očito ni danas nije jasno otkud tolika buka.
Hrvatska je, napominje, po opijanju mladih u dobi od 13- 16 godina na petom- šestom mjestu u Europi i to je prioritet, a ne seksizam. Treba problem osvijestiti, veli Jeleč, ali za to je potrebno partnerstvo i udruga i učenika.
Ali, sasvim sigurno ne na način kakav je demonstriran sramotnim plakatom. Koji je prošao bez otpora i primjedbe mentora koji su kampanju nadzirali, ali i bez reakcije Gradskog ureda za zdravstvo. Imaju previše projekata, brani se Jeleč, da bi ih sve kontrolirao, nije mu nimalo neugodno priznati da plakat osobno nije ni vidio prije njegovog postavljanja u tramvajima. Ali ga je platio…
Konotacije i nesvjesno
Nevjerojatno je da, unatoč formalnim isprikama zbog efekta koji je kontroverzni plakat izazvao, pročelnik Gradskog ureda za zdravstvo i dalje ne žali ni približno zbog skandaloznog i seksističkog tretiranja žena, koliko zbog toga što je “jedna uistinu neophodna akcija dobila sjenu ili mrlju” zbog konotacija koje nikomu, tvrdi, nisu, ni u uredima zdravstva, ni u 11. gimnaziji, ni u udruzi Cedar, bile na umu.
-Treba imati na umu da je percepcija uvijek zrcaljenje nesvjesnog u čovjeku- zaključuje Jeleč sasvim ispravno. Jer, i njegov odnos prema plakatu zapravo zrcali njegov podsvjesni odnos prema ženama, inače bi i sam reagirao čim ga je ugledao…
Ali to je “prezentacija mladih ljudi da u svom žargonu pokušaju kod vršnjaka pobuditi, osvijestiti problem”, relativizira cijeli slučaj pročelnik. Je li to doista autentična percepcija i prezentacija mladih, ili su možda “educirani” tako?
I da, treba izvući pouku iz ovog slučaja, kako veli Jeleč. Ali, tko je treba izvući i kakvu?
Bandić i seksizam
Pročelnik prihvaća “zapovjednu odgovornost”, ne bježi od nje. Ali, čini se da ne vidi ništa sporno u tome da plakat nije vidio ni on, ni bilo tko iz ureda zdravstva, a dopustili su da se “na neviđeno” postavi u tramvaje. Nije ga vidio, dakako, ni gradonačelnik, isuviše on ima posla da bi se bavio plakatima o štetnosti alkohola za mlade. A da ga je vidio, zar bi bilo drugačije? Zar i Milan Bandić ne dijeli stav da su žene, pogotovo kad popiju, iznimno “velikodušne” i neselektivne prema muškom rodu? Nije li se upravo Bandić proslavio egzemplarno seksističkom izjavom : ” Da sam žena, ja bi bio najbolja žena, jer svima dajem…”?
I što znači Jelečev “argument” kako radi s 37 žena u uredu i da bi se osobno loše osjećao da ima takav ( seksistički ) stav i u primisli? Pa i Milan Bandić ima među svojim suradnicima, pristalicama i štovateljima premoćan broj žena, a ipak mu seksističke izjave nisu nimalo strane ni odiozne. Jer, to je stanje svijesti i od nje nije lako pobjeći. Stoga, kakvim se poukama možemo nadati nakon ovog slučaja? Možda onima čisto tehničke, proceduralne naravi, suštinskim svakako ne!
