Neovisni novinarski portal
19.4.2024.
PRIJENOS
Je li šibenski Festival alternative i ljevice pred gašenjem?

Je li šibenski Festival alternative i ljevice pred gašenjem?

Festival alternative i ljevice u Šibeniku (FALIŠ) nalazi se pred gašenjem, a jedan od razloga je uskraćivanje financijske potpore Ministarstva kulture. Održavanje sedmog izdanja festivala još uvijek je neizvjesno, u intervjuu za Forum TM kaže Emir Imamović Pirke, jedan od organizatora i idejnih pokretača FALIŠ-a, a mi prenosimo dio intervjua.

FALIŠ ove godine nije prošao na natječaju Ministarstva kulture. Što će to značiti za njegovo održavanje?

Mi nismo prošli na samo jednom natječaju do sada, onome prve godine. Razlog je što se nismo ni prijavili: vjerovali smo, naravno blesavo, kako je nemoralno trošiti javni novac kada ni mi sami, a majčica država posebice, ne znamo kako će ispasti to što smo željeli napraviti. Od tada smo dva puta, u vrijeme vlasti Kukuriku koalicije, dobili po 20.000 kuna, jednom 25.000, kada je ministar bio Zlatko Hasanbegović – postoji teza kako je odluku donijela komisija koju je naslijedio od Šipuša, ali znamo da ministar jednim potezom olovke može promijeniti bilo koju odluku bilo koje komisije – te jednom 10.000 kuna, kada je ministrica bila Nina Obuljen Koržinek i za prošli opet 20.000. Kada se sve zbroji, za šest održanih festivala nismo od Ministarstva dobili dovoljno ni za jedan. Ipak smo napravili 25 programskih dana sa ekskluzivnim sadržajima, kako onim kulturnim, tako i političkim, debatnim, teološkim… Svake smo godine imali izložbu, nekoliko književnih večeri, zatim koncerte, kazališne predstave, filmske projekcije i ugostili: Tarika Alija, Teresu Forcades, Paula Masona, Phila Colinsa, Arisa Chatzistefanoua, Renatu Avila, Eriku Harms, Jurgena Moltmanna, Benjamina Simona, Angelu Richter i niz, dugi niz aktera javnog i intelektualnog života iz takozvane regije koje neću navoditi iz praktičnog razloga. Naime, jedan gost iz inozemstva košta kao otprilike troje iz bivše Jugoslavije. Dakle, dosadašnja potpora Ministarstva nije bila presudna za održavanje – jer smo njome mogli platiti tri programa, ne tri večeri, već tri programska sadržaja – ali jeste bila važan dio financijske konstrukcije. Teorijski, FALIŠ se može održati bez tih 20.000 kuna, ali praktički je bilo upitno održavanje svakog i zato smo prošli, možda i zadnji, napravili tako da ne ostavljamo nikakav dug za sljedeći, jer s dugom dolazi i obaveza nastavljanja rada u uvjetima koji su sve više iscrpljujući i sve manje motivirajući. Sada, konačno, moramo odlučiti i kako i da li uopće ići dalje: programske smo ciljeve ostvarili, ali nismo onaj da nakon prvih pet godina imamo stabilno financiranje festivala i to je, ponajviše, moja krivica.

Zašto mislite da je vaša krivnja? Svojedobno ste državi vratili 10.000 kuna. Biste li tako napravili i ove godine ili bi vam taj iznos pomogao u organizaciji?

Morali bismo, jer je glupo jednom taj novac odbiti, pa ga drugi put prihvatiti. Da, 10.000 kuna bi značilo puno da nam nedostaje samo 10.000 kuna, ali opet ovisi iz kojeg izvora dolaze. Kada ih donira netko tko to radi svojom voljom, onda je to veliki novac, kao što je veliko i 100 kuna ili 100 boca vina koje dobijemo od prijateljica i prijatelja festivala. Kada država jedini ovakav festival – to da je jedini bi, naravno, bilo nevažno da je program loš – koji ima nevjerojatnu posjećenost izjednači s amaterskim kulturno-umjetničkim društvom u osnivanju, e onda je 10.000 kuna oblik ponižavanja i jeftinog kupovanja mira. Nama je, istina, ta odluka o dodjeli 10.000 kuna bila motivirajuća za crowdfounding kampanju zahvaljujući kojoj smo imali financijski najstabilniji festival, ali i najduži – trajao je pet dana i po prvi puta imao jednu večer izvan Šibenika, pa smo sve skupljeno i potrošili. Pri tome, kako je nas koji se festivalom bavimo preko godine malo, svaki, da tako kažem, životni problem bilo koga iz ekipe izazove tektonski poremećaj, pa još uvijek nismo ispunili svoje obaveze prema nekim od donatora, ali hoćemo bez obzira na to da li ćemo nastaviti postojati.

Koliko novca je potrebno da se napravi prilično ambiciozno okupljanje kritičke javne misli u Šibeniku?

Mi nikada nismo napravili festival po tržišnim cijenama: prijateljski popusti, usluge, donacije koje nisu novčane, sve je to omogućilo da sa nedovoljno novca organiziramo šest FALIŠ-a i da svaki izgleda kao da se nismo morali misliti gdje ćemo, recimo, parkirati automobil gosta koji je došao iz Ljubljane ili kako ćemo nekoga dovesti sa splitskog aerodroma i vratiti ga na let, a da to ne platimo 900 kuna, koliko inače košta, odnosno ima li neka dobra vila ili Vladimir Sever da predavanja s engleskog prevodi besplatno. Realno, da bi održali četiri dana sa po tri do četiri programa, imali dva gosta iz inozemstva i da bi Trg Ivana Pavla II pripremili za festival, trebalo bi nam 175.000 kuna, od čega četvrtina odmah ide na poreze, najmanje 10 posto na smještaj sudionika i tako redom. Udruga FALIŠ je, naravno, neprofitna organizacija, ali smo malo pretjerali pa nemamo ni prostor, ni barem jednu zaposlenu osobu na pola radnog vremena, niti možemo povećati naknadu ljudima koji su, recimo, jedne godine svu infrastrukturu rukama i po kiši prenijeli na alternativnu lokaciju i taj prostor za sat vremena pripremili za program.

Imate li podršku lokalne zajednice?

Da nje nema, ne bi ni bilo FALIŠ-a. Grad Šibenik, Turistička zajednica, Nacionalni park Krka su do sada osiguravali oko polovice proračuna s kojim smo raspolagali. Istina, nismo ni tu razumjeli kako FALIŠ zaslužuje manju potporu od događaja za koje zna najuži organizacijski tim, ali ako vam za jedan međunarodni program s velikim odjekom Ministarstvo kulture da 20.000, onda je teško očekivati više od gradskih vlasti. Osim novca, imamo mi nešto puno važnije: publiku koja iz godine u godinu dolazi da rezervira mjesta i sve programe prati do kraja, te administraciju koja se ideološki ne slaže s nama, ali ni jednom nisu napravili ništa da nam otežaju život, sasvim suprotno.

Koliko će FALIŠ, ako ipak nestane, nedostajati u toj zimmer frei kulturi u koju, htio-ne htio, upada i Šibenik?

U njoj neće sigurno, jer ta kultura treba srdelijade, pretile gusare, gladijatore s istetoviranim grbovima gardijskih brigada na rukama, cover bandove i snishodljive domaćine. Šibenik, međutim, ima i drugih kulturnih događaja, pa to što će opstati ili nestati jedan – neće ubiti nikoga. Problem nije u tome što bi FALIŠ mogao nestati, već što se i na tom primjeru vidi da programska kvaliteta, visoka produkcija, profesionalna organizacija i otvorenost za dijalog nisu garancija potpore onih koji i zbog davanja takvih potpora postoje. Pazi, možda bi smo mi, kada bismo se tome posvetili, skupili novac iz inozemstva, no ako to znači da trebamo naučiti bruxelleski engleski, izmišljati budalaštine koje euro-sponzori vole pa preko njih financirati festival i ako bismo od aktivizma trebali živjeti, dakle, primati svaki mjesec plaću za njega, hvala na ponudi, ali od toga ništa. Ne ide se, jebi ga, u partizane business klasom.

Cijeli intervju pronađite na ovoj POVEZNICI.

Tags: ,

VEZANE VIJESTI