Boris Milošević, relativno je novo ime SDSS-a na hrvatskoj političkoj sceni. Četrdesetpetogodišnji Šibenčanin pravnik je po struci, a od zadnjih parlamentarnih izbora i saborski zastupnik. Potpredsjednik je parlamentarnog odbora za lokalnu i područnu ( regionalnu ) samoupravu, član Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina te Odbora za rad, mirovinski sustav i socijalno partnerstvo.
S Miloševićem smo razgovarali o situaciji u Vukovaru u sjeni nedavnih medijskih istupa gradonačelnika Ivana Penave i njegovog javnog prokazivanja i stigmatiziranja maloljetnika srpske nacionalnosti iz vukovarske Tehničke škole zbog neustajanja na zvuke hrvatske himne, o čemu je, kao “dokaz”, dojučer na službenim stranicama Grada stajao i video-zapis, ali i o drugim pitanjima i problemima srpske manjinske zajednice.
Penava trećinu svojih sugrađana ignorira ili stigmatizira
-Gradonačelnik Vukovara tvrdi da je Vukovar epicentar kontinuirane velikosrpske puzajuće agresije. Nije li u Vukovaru tek trećina stanovništva srpske nacionalnosti? O kakvoj, zapravo, agresiji Penava govori?
Teško mi je razumjeti takve riječi i takav odnos prema građanima srpske nacionalnosti koji žive u Vukovaru od strane gradonačelnika koji bi trebao i o njima i njihovoj kvaliteti života u gradu voditi brigu. Kad je prvi put pobijedio na izborima obećao je da će biti gradonačelnik svih Vukovaraca, a on nakon, sada skoro, pet godina staža kao gradonačelnik Vukovara saziva konferenciju za medije i iznosi teške kvalifikacije na račun svojih građana. Na žalost, trećinu građana svog grada ili ignorira ili stigmatizira. Umjesto da gradi mostove on ih ruši. To nitko od njegovih prethodnika nije radio.
– Kao dokaz nelojalnost srpske zajednice, Penava spominje posjet Milorada Pupovca zatvorenicima srpske nacionalnosti osuđenim za ratne zločine. O kome je riječ, kad je to bilo?
Radi se o posjeti desetorici bivših pripadnika Teritorijalne obrane Trpinje i milicije tzv. SAO Krajine u veljači 2016., na njihov poziv u osječkom zatvoru kako bi ga kao saborskog zastupnika upoznali s detaljima pravosudnog postupka kao i uvjetima pritvorskog smještaja. Oni su u to vrijeme bili nepravomoćno osuđeni zbog ratnog zločina nad civilima i ratnim zarobljenicima. Njegova obaveza kao zastupnika je da osobno vidi kako pravosudni sustav funkcionira u konkretnim slučajevima ratnih zločina, pogotovo ako imamo iskustva suđenja koja nisu odgovarala pravnim standardima. Zaboravlja se koje su bile teškoće pravosuđa u predpristupnim pregovorima za ulazak u EU i koji su sve bili prigovori upravo vezani uz suđenja za ratne zločine.
-Kako komentirate da je stanje u Vukovaru Penava ilustrirao primjerom maloljetnika srpske nacionalnosti koji su na finalnoj nogometnoj utakmici ostali sjediti na tribinama za vrijeme intoniranja hrvatske himne?
Koji god razlozi Penave bili da čini to što čini, nije trebao u to uključiti djecu koja se sada danima provlače kroz medije. Radi se o maloljetnoj djeci koja su na toj konferenciji za medije povezana s kontekstom ratnih zločina, velikosrpske agresije i svim ostalim što je izgovoreno i napisano. Čitav teret ratnih trauma u Vukovaru je natovario na njihova leđa. Meni je to neshvatljivo i nerazumljivo. Što je najgore on je djecu prozvao i dan poslije u izjavi za medije, a do danas ne vidi u čemu griješi.
Foto: Izvor N1
Djeca su izjednačena s ratnim zločincima!
-Što ćete poduzeti u vezi s kršenjem privatnosti djece objavom video-snimke s utakmice na stranicama Grada, čime ih je zapravo pretvorio u neku vrst meta?
Cijelom tom situacijom su stigmatizirani i diskriminirani svi učenici Tehničke škole Nikola Tesla srpske nacionalnosti koji polaze nastavu na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu, jer se faktički sugerira da nisu integrirani u društvo i da ne poštuju državne simbole, odnosno da su povezani s velikosrpskom politikom. A radi se o dobroj školi s uspješnim učenicima. U konačnici oni tim činom nisu prekršili niti jedan zakon, a izjednačeni su s ratnim zločincima.
Razmatrali smo podnošenje prijave pravobraniteljici za djecu koja je nadležna adresa za postupanje u ovakvim slučajevima, ali ona je odmah postupila po službenoj dužnosti kako joj i zakon nalaže. Pustit ćemo da ona kao institucija odradi svoj posao, a pravne i političke poteze ćemo povući nakon toga, vodeći računa o osjetljivosti situacije u Vukovaru i činjenici da se radi o djeci.
-Neposredno nakon Penavine konferencije za novinare na kojoj je apostrofirano antihrvatsko raspoloženje u srpskoj zajednici, pa čak i među djecom, fizički je napadnut učenik srpske nacionalnosti. Mislite li da je to jedno s drugim u vezi?
Ako se javno putem svih medija prozovu učenici jedne škole koji polaze nastavu na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu radi nepoštivanja himne na nogometnoj utakmici i dva dana poslije učenik upravo te škole koji je bio baš na toj utakmici bude fizički napadnut, uzročno-posljedična veza se nameće sama po sebi.
Ali. bez obzira da li postoji povezanost, ne možemo i ne smijemo zanemariti činjenicu da ti učenici mogu biti nekom na meti zbog prozivanja na konferenciji za medije gradonačelnika i snimke koja je danima stajala na službenim stranicama grada. Ta djeca su prokazana.
– Policija je u svom izvješću navela da se radilo o sukobu dviju navijačkih skupina, vršnjačkom nasilju. Je li to relativiziranje problema i incidenta ili – istina?
Od policije očekujem profesionalno postupanje u cijeloj stvari, da svima pruži zaštitu i vrati osjećaj sigurnosti koji je kod djece i njihovih roditelja narušen.
Važno je da politika i javnost reagiraju na svaki govor mržnje
-Živi zid je također najavio tužbu protiv gradonačelnika Penave i optužio ga je za širenje govora mržnje i poticanje na nasilje i netoleranciju. Kako to tumačite?
Živi zid postoji u Vukovaru i želi postati politički relevantan u tom gradu. U tom svjetlu tumačim njihove najave. U svakom slučaju pozdravljam njihovo razmišljanje i osudu kao i inicijativu za tužbu koja je zakašnjela zbog brze reakcije Pravobraniteljice za djecu.
– Reagirala je Pravobraniteljica za djecu, uključila se i Pučka pravobraniteljica Lora Vidović…Jesmo li ipak postali senzibilniji na netoleranciju i govor mržnje?
Nadam se jesmo. Javni prostor nam je zagađen porukama mržnje i ne bi bilo dobro da žrtve takvih poruka, niti sama javnost, povećavaju prag svoje tolerancije na takve poruke.
Važno je da nadležne institucije reagiraju, da politika reagira, da javnost reagira na svaki govor mržnje bez obzira od koga dolazio i na koji način se manifestirao. Samo tako se govor mržnje može suzbiti inače ćemo izgubiti bitku.
– Nakon spornog istupa, premijer je pozvao vukovarskog gradonačelnika u Zagreb na razgovor, zapravo “na ribanje”. Prethodno mu je poručio da se ne bavi državnom politikom jer to nije njegov posao. Poslije razgovora, kao da je reterirao…?
Činjenica je da je i Penava neposredno poslije samog sastanka reterirao braneći se nedostatkom političkog iskustva, ali nije odmah maknuo spornu snimku sa službenih stranica grada. Niti je kasnijim izjavama pokazao da uviđa koliko je pogrešno maloljetnike prozivati za nelojalnost.
Foto: srbi.hr
Iako pedagog, Penava je postupio kao huškač s ulice
– Ivan Penava je, inače, i prosvjetni radnik. Zar to ne bi trebalo olakšavati njegov dijalog s mladim ljudima, a ne otežavati ga?
Upravo činjenica da je Penava prosvjetni radnik predstavlja u njegovom postupanju otegotnu okolnost. Ako su djeca pogriješila, postoji sigurno puno pedagoških metoda koje odgovaraju njihovoj dobi da im se ukaže na grešku, da im se objasni kako postupati u pojedinim situacijama. Himna „Lijepa naša“ koju je skladao Josip Runjanin je sigurno odličan primjer da se pokaže povezanost srpskog i hrvatskog naroda, da se ukaže na doprinos Srba u Hrvatskoj današnjem hrvatskom društvu i državi. Penava je na žalost umjesto kao pedagog postupio kao huškač s ulice.
-Vjerujete li da je slučaj izmakao kontroli zbog “nedostatka političkog iskustva”, kako se Penava branio nakon razgovora sa “šefom”?
Penava sigurno nema iskustva u visokoj politici, ali zna što je posao gradonačelnika. Pogotovo grada kao što je Vukovar, gdje je uloga gradonačelnika da smiruje tenzije, sprječava incidente i gradi atmosferu povjerenja.
-Jeste li, kao SDSS, obavili službeni razgovor s premijerom i postavili neke konkretne uvjete za ostanak u vladajućoj koaliciji s HDZ-om?
Nismo razgovarali o konkretnom događaju niti smo postavljali oko toga uvjete, imamo koalicijski dogovor pretočen u Operativni program za nacionalne manjine kojeg je usvojila Vlada i na čijoj provedbi inzistiramo. To ne ide lagano niti jednostavno u svim segmentima, zato moramo stalno voditi razgovore s resorima da se obaveze ispune.
Zadnjih godina vozimo više unatrag…
-Koliko i pripadnici srpske nacionalnosti objektivno provociraju sukobe u Vukovaru, pridonoseći i sami podizanju tenzija?
Svaka akcija izaziva reakciju i onda se nakon nekog vremena traži krivac i tko je počeo lanac događanja. Sigurno da i u srpskoj zajednici ima pojedinaca koji naprave nešto što podigne međunacionalne tenzije, ali svaki takav potez najviše šteti upravo srpskoj zajednici. Nitko od pripadnika srpske zajednice na odgovornim funkcijama, bilo na nacionalnoj ili lokalnoj razini, takve stvari ne podržava.
-Ima li, po vašem mišljenju, šanse da se život u Vukovaru jednog dana opet normalizira i da nacionalna pripadnost ne bude faktor razdvajanja među ljudima?
Unatoč trenutnoj situaciji prema kojoj je taj dan daleka budućnosti i unatoč ljudima koji čine sve da taj dan ne dođe, smatram da postoji šansa da život učini svoje i da nacionalna pripadnost ne bude polazna točka svega što se u Vukovaru događa. Ako malo zagrebemo ispod površine naći ćemo dovoljno pozitivnih primjera koji daju nadu da će se nadići nacionalne podjele. Šteta samo što se zadnjih nekoliko godina vozimo više unatrag, nakon što smo stalno, dugi period, išli naprijed.
-Nedavno ste imali konferenciju za novinare na kojoj ste govorili o eskalaciji govora mržnje u Hrvatskoj i poticanja netolerancije na nacionalnoj osnovi. Koje su kritične točke, osim Vukovara, u tom smislu?
Ne bih niti jednu općinu ili grad izdvajao i stigmatizirao. Ni sam Zagreb nije imun od takvih pojava, dovoljno je otići u Srpsku pravoslavnu opću gimnaziju i pitati profesore i učenike o njihovim doživljajima. Puno zavisi od lokalne vlasti, od općinskog načelnika ili gradonačelnika i koliko je on otvoren za dijalog i suradnju, koliko gradi atmosferu tolerancije, a koliko ne želi da u njegovoj sredini ima netko tko je drugačiji. Politika vrlo lako zapali vatru međunacionalnih tenzija.
Zapaljivi kokteli ( izbornih ) poruka
-Kakvo je stanje međunacionalnih odnosa u Kninu? Nedavno su devastirani neki spomenici palima u Drugom svjetskom ratu na tom području, i išarani “ušatim U”. Je li toga na kninskom području ipak manje nego ranije?
Otkako se bavim ovim poslom stalno sam bombardiran vijestima da se negdje nešto dogodilo i nemam osjećaj da je toga manje, ali zadnje vrijeme u Kninu je stvarno manje pojava koje bi mogle poticati međunacionalnu mržnju. To je svakako i zasluga sadašnjeg gradonačelnika. Dobre javne poruke, jasna osuda govora mržnje od strane političkih predstavnika su ono što doprinosi smanjenju tenzija, samim time i incidenata, grafita i svih drugih pojava koje jačaju etničke podjele i mržnju.
Na žalost dosadašnje iskustvo uči da kada dođu izborni ciklusi brojni sudionici izborne utrke koriste zapaljivi koktel poruka kojim ruše sve što se na planu međunacionalnih odnosa gradi.
– Sjedite li vi na zvuke hrvatske himne? Mislite li da je to dokaz nečijeg nepoštovanja države, ili …?
Do sada sam uvijek ustajao, nisam razmišljao o tome da svoj politički stav izrazim na način da ne ustanem, iako imamo takvih primjera u demokratskim državama. Stajanje mirno nije ni zakonska obaveza, ali običaj je da se poštovanje prema državi izražava uspravnim stajanjem na zvuke himne. Svakako mislim da je glupost misliti da je automatski netko izdajnik ili protivnik države, da je ne poštuje ili ne voli ako ne stoji mirno. A javno prokazivati radi toga je opasno. Uvijek treba potražiti razloge zašto to netko čini, a kad su djeca u pitanju onda razlozi ni ne trebaju. Djeca to mogu napraviti i bez razloga. Naravno, ako gledamo kroz prizmu nacionalne pripadnosti, onda se takve simboličke stvari pojačano gledaju i posebno se tumače. Samo, tko je taj tko će danas ocjenjivati nečiju lojalnost i koji su kriteriji.
Samo ako ti se ruke broje, možeš nešto ostvariti…
-Hoće li SDSS ostati u koaliciji s HDZ-om i pod kojim uvjetima?
SDSS ostaje do daljnjeg u koaliciji, dok god procjenjujemo da se koalicijski program ispunjava u zadovoljavajućoj mjeri i dok god za nas ima smisla da Vladu podržavamo. Otkazivanje podrške je krajnja mjera za koju moramo znati što nosi. Na položaj manjina u društvu, ne treba biti naivan, najviše utječe stav vlasti prema manjinama. Nije dovoljno imati dobre zakone. Da bi zakoni imali učinka, moraju postojati i djelovati institucije koje ih provode, na svim razinama vlasti. Iskustvo mi govori da samo ako ti se ruke broje možeš nešto ostvariti , pa i ono što je garantirano zakonom.
– Milorad Pupovac je prošle godine bio u Vukovaru uoči Dana sjećanja. Može li se očekivati i dolazak predstavnika SDSS-a u Knin 5. kolovoza?
Pupovac je bio u Vukovaru, ali mislim da još nismo našli pravi način da zajednički komemoriramo žrtve, a još poraznije što uopće ne obilježavamo obljetnicu mirne reintegracije koja predstavlja pobjedu mira i razuma. Ta pobjeda mira kao da je neželjena, o njoj se ne govori niti piše. Knin je svima u fokusu, a mirnu reintegraciju bi razmontirali.
– Kako normalizirati odnose? Procesuiranjem svih počinitelja zločina, poticanjem dijaloga , međunacionalne suradnje i razumijevanja, kompromisima s obje strane…?
Ako je mogla biti uspješno završena mirna reintegracija u ono vrijeme neposredno nakon rata, onda nema opravdanja da se danas, 21 godinu poslije, ne naprave iskoraci naprijed. Otvoreni razgovor nema alternativu, samo on ne smije biti vođen ultimatumima i pokazivanjem mišića već građenjem povjerenja. Nemam iluzija da je to lako, nigdje ni u svijetu to nije išlo lako. Ali politika mora stvarati okvir i atmosferu u društvu koja će biti dobra pretpostavka za taj dijalog. Procesuiranje počinitelja svih ratnih zločina može tome značajno doprinijeti, stoga je važno da imamo funkcionalno i neovisno pravosuđe, na čiji rad svi imamo zamjerke.
-Povratak se zaustavio, a i oni koji su se vratili, uglavnom su starije dobi. U mnogim “srpskim” selima još nema struje ni vode. Nije li vam premijer obećao sredstva u ovogodišnjem proračunu za tu namjenu?
Prošlo je više od 23 godine od rata i vrijeme čini svoje. Ima još uvijek povratka mlađih ljudi, ali on je sporadičan. Zato smo „gurali“ pokretanje programa kojim bi stvorili pretpostavke da na područjima povratka postoje uvjeti koji će omogućiti svima dostojan život. Tako je, uz našu potporu, Vlada donijela odluku o provedbi razvojnih programa na područjima naseljenim pripadnicima nacionalnih manjina. Programom je predviđena financijska podrška za razvoj komunalne i socijalne infrastrukture kao i potpora poduzetnicima i obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima na temelju čega je prošle godine uloženo 45 milijuna kuna. Uz to nastavljen je program sanacije i obnove elektroenergetske mreže koji je bio prekinut i nadamo se da će ove godine završiti najveći dio. Osigurano je oko 20 milijuna kuna za ovu godinu. Danas, nakon toliko godina nekom omogućiti da ima struju u svojoj kući je više nego prekasno, ali to je naša realnost i obaveza da se to u mandatu ove Vlade završi.
