Organizacije za zaštitu medijskih sloboda:
U Hrvatskoj je govor mržnje u porastu, a ni ostali problemi se ne rješavaju

Misija vodećih organizacija za zaštitu medijskih sloboda – Medijska organizacija jugoistočne Europe (SEEMO), Europska federacija novinara (EFJ), Reporteri bez granica (RSF), Europski centar za slobodu tiska i medija (ECPMF), Europska radiodifuzijska unija (EBU) i Udruga europskih novinara (AEJ) – po drugi je put u dvije godine u Hrvatskoj. Da njihov ponovni dolazak nije dobra stvar prvo je istaknuo domaćin i predsjednik HND-a Saša Leković, a kasnije su to podvukli i ostali sudionici tiskovne konferencije. To, ukratko, znači da svi oni problemi, koji se svrstavaju pod zajednički nazivnik „sloboda medija“, u Hrvatskoj i dalje postoje.

Misija je prvi put posjetila Hrvatsku u lipnju 2016., nakon čega je objavila izvješće “Croatia: Media Freedom in Turbulent Times”. Detaljno izvješće o njihovoj aktualnoj analizi očekuje se idućih dana, no već je jasno da situacija s pritiscima na novinare, njihova neovisnost u radu i sigurnost u Hrvatskoj nije na zavidnoj razini.

– Hrvatska je članica EU i sigurno da nije dobro da je u kratkom vremenskom razdoblju posjećuju predstavnici ovih institucija. Problemi, dakle, postoje – rekao je Oliver Vuković, predstavnik SEEMO-a.

– Vrlo je loša stvar da su fizički napadi na novinare i dalje hrvatska realnost, no čini nam se da je napradak ostvaren u smislu povećane volje policije da se uhvati u koštac s tim slučajevima.  Nadalje, i situacija na HRT-u nije dobra, a posebno smo zabrinuti s porastom govora mržnje, koji se pojavljuje najviše u lokalnim medijima. Hrvatska bi trebala biti dobar primjer u regiji po pitanju rješavanja tog problema, međutim ona to trenutnačno – nije – rekao je Vujović, koji je istaknuo i problematičnost nedovoljne transparentnosti vlasništva pojedinih hrvatskih medija.

Boris Bergant iz EBU-a, koji je izlaganje počeo mudrošću: „Izvorno novinarstvo nema mnogo prijatelja, osim konzumenata“, stručnjak je za javni servis.

– Hrvatska je na području javne telezivije imala dobru tradiciju, bila je uzor u regiji. No, odjednom je došlo do strašnih promjena koje su nas zabrinule. Sama ideja javnog servisa je srozana. Takve se promjene, što nije tipično samo za Hrvatsku, događaju nakon svakih izbora. Uz kadrovske promjene, došlo je i do promjene paradigme, uspjela se promijeniti sama priroda javnog servisa – govorio je Bergant.

Misija novinarskih analitičara ipak nije uspjela donijeti neke definitivne zaključke što se HRT-a tiče, jer im je na Hrvatskoj televiziji u zadnji tren otkazan sastanak zbog epidemije gripe. Misija je upučena i u najnoviju aferu oko filma „Ministarstvo ljubavi“.

– Problem HRT-a je što u društvu nije dobro shvaćena ideja što je to javni servis. Ove demonstracije i prigovori zbog te komedije, daju nam zaključak da ljudi misle da time što plaćaju TV-pretplatu mogu zahtijevati od javnog servisa da promovira istinu koja samo njima odgovara. Javni servis je vrlo bitna stvar za demokraciju u društvu i ne smije služiti određenoj interesnoj skupini – rekao je Bergant. – Politika nije napravila dovoljno da se ta zadaća javnog serivsa shvati kao prednost. Zbog političkih razmirica pada i gledanost, teško je očekivati da će se situacija brzo popraviti. Javni servis se može srušiti preko noći, no gradnja legitimiteta traje dugo.

Pauline Adès-Mével (RSF) istaknula je da slične probleme imaju Poljska i Mađarska, a prema indeksu slobode medija, kaže, Hrvatska se nalazi u rangu s Bugarskom. Složila se s kolegicom Sophie Albers Ben Chamo (ECPMF) da je govor mržnje jedan od gorućih problema u hrvatskom medijskom prostoru.

– Govor mržnje se pojavljuje posvuda, a svaka država ima neke svoje specifičnosti. Jedan veleposlanik u Zagrebu nam je rekao da su Hrvati vrlo strastveni kad govore, pa možda to ima veze s tim. No, govor mržnje je nezakonit i protiv njega se treba boriti.

Zaključeno je i da su u hrvatskim medijskim kućama kolektivni ugovori rijetki, socijalna politika takoreći ne postoji, ali postoje teme o kojima se ne preporuča pisati, dakle cenzura i autocenzura, a sindikalno organiziranje se uglavnom uspješno sprječava. Čula se i informacija da su policija i tajne službe upale u redakciju N1 televizije, zahtijevajući imenovanje izvora nekih podataka, a Otmar Lahodynsky (AEJ) je na kraju okupljene novinare nasmijao kad je otkrio da mu je predsjednica Grabar-Kitarović, na jutrošnjem sastanku, zabrinuto rekla da jedan portal uređuje neki bivši tajni agent.