Koncesija, betonizacija, apartmanizacija, privatizacija:
‘Oćemo li uskoro imati di leći sa šugamanom?’

– Hvala svima što ste došli, mogli ste danas otići i na plažu. Nije bila laka odluka. Pa dok još imamo koju plažu, bilo bi dobro poslušati što će nam se možda dogoditi ako ne budemo reagirali na vrijeme – rekla je uvodno Maja Jurišić iz inicijative Pokret otoka, društvene platforme za umrežavanje i okupljanje svih hrvatskih otoka, uoči javne tribine simboličnog, ali i realnog naziva: “Jesu li naše plaže i luke stvarno naše?”.

Doista, bila je sunčana nedjelja, a splitske i ostale plaže su već bile pune ležaljki, ručnika i kupača, kojih je ipak bilo puno više tamo nego na tribini u splitskoj Kinoteci Zlatna vrata. Ako se izuzmu otočki i drugi aktivisti koji su na tribinu potegli trajektima i autobusima, razmjerno mali broj Splićana bio zainteresiran za jedan od najbitnijih aktualnih problema priobalnog područja: problema proizašlih iz štetnosti Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama te Zakona o koncesijama, te razne zlouporebe i nepravilnosti koje se događaju procesu koncesioniranja pomorskog dobra, plaža itd.

– Naime, navedeni Zakoni napisani su u suprotnosti održivog razvoja otoka i lokalnih zajednica te na štetu otočana i lokalnog stanovništva, ne omogućavaju lokalnim tvrtkama da budu konkurentne u utrci za upravljanjem njihovim javnim dobrima te su kriteriji odobravanja koncesija diskutabilni i diskriminirajući prema lokalnim zajednicama. Također određene stavke Zakona nisu detaljno određene i ostavljaju prostor za manipulaciju i netransparetnost donošenja odluka. Sve navedeno ponukalo nas je da zajedno glasno i jasno iskažemo svoje nezadovoljstvo, ali i svoje prijedloge kojima bismo dugoročno spriječili štetnosti ovih Zakona i osigurali da upravljanje otočnim bogatstvima poput plaža i morskih luka bude u rukama otočana koji na otoku žive i rade cijelu godinu. Cilj tribine bio je na jednom mjestu okupiti sve nas, a osobito otočane, koji se suočavaju sa sličnim i stručnjake koji se ovom tematikom bave posljednjih nekoliko godina – kazali su uvodno organizatori tribine: Centar za mirovne studije u suradnji sa inicijativom Za Zlatni Rat i Pokretom otoka.

Tribina u Zlatnim vratima (foto TRIS/G. Šimac)

Inače, Split je izvrsna lokacija za ovakvu tribinu, jer obiluje primjerima zlouporabe ili katastrofalnog upravljanja pomorskim dobrom. Dovoljan primjer je već nered plaže Bene, kojom dugo godina neodgovorno upravljaju tvrtke vezane uz mogućeg gradonačelnika Željka Keruma (vidi TRIS), ili pak nedaleki Zlatni rat na Bolu, u kojem je jasno razotkrivena nakaradna sprega politike i poduzetništva u grabeži za javnim dobrima, u ovom slučaju plažama i pomorskom dobru (poveznica).

Upitno i netransparentno

– Tema su su otoci, otočani, priobalne prostor, plaže i luke i sve ono što se zbiva u posljednje vrijeme. S nama su tu danas otočani koji su stigli s Visa, Hvara, Šolte, Raba, Krak, Brača, Korčule, Lastova.. svi koji smo danas ovdje svjesni smo situacije koja se događa diljem Jadrana po pitanju koncesioniranja i dugoročnog devastiranja obala, luka i plaža. Ova priča nije od jučer, a odgovornost nije samo na jedinicama lokalne samouprave, županijama i institucijama na državnoj razini. Odgovornost je i na svima nama. Još 1994. godine je privatizacija pomorskog dobra navodno spriječena, ali više nego na papiru nego u stvarnosti. Iako plaže nisu tada bile spominjane u kontekstu privatizacije, upravo je upravljanje njima ostalo upitno i netransparentno. Ono na što se upozoravalo prije 20 godina danas je naša stvarnost. Ajmo pokušati danas, da to ne postane i stvarnost naše djece – ustvrdila je Maja Jurišić.

Kako je rekla, cjelokupni koncesijski sustav je postao servis za služenje krupnom kapitalu nauštrb zaštite prirodnih bogatstva, okoliša, te volje i interesa lokalnog stanovništva.

– U posljednje vrijeme su se u raznim dijelovima priobalne Hrvatske donosile sumnjive odluke protiv kojih se bunilo domaće stanovništvo, nezadovoljno načinom na koji se postupa prostorom. Iako sukobi postoje od ranije, situacija je eskalirala na Braču, točnije na Bolu. Tamo je koncesiju na Zlatni rat umjesto komualne tvrke koja se o njoj brinula godinama dobilo poduzeće bez zaposlenih i bez prihoda. Rezultati su konačno poništeni zbog niza propusta i povrede čak tri zakona. Nešto ranije 20-godišnje pravo za upravljanje paškom plažom Zrće Ličko-senjska županija dodjelila je skupini tvrtki bez urbanističkih planova i bez planova upravljanja na što je reagirao gradonačelnk Novalje i najavio podizanje tužbe i pokretanje upravnog spora. Na Rabu ograniči slobodan pristup plažama jer je njima izbrisana dosad postojeća odredba o pristupačnosti plaža svima pod jednakim uvjetima. Istovremeno na zahtjev Društva Marjan pokreće se postupak koji ni trebao ispitati zakonitost dodjele koncesije za plažu Bene, ali i one na Kašjunima. Ovo su samo 4 primjera. Što dalje? Što s pojedinačnim situacijama? – zapitala se Maja Jurišić.

Maja Jurišić s tablom ‘Pag’ (foto TRIS/G. Šimac)

Josip Bačić iz Inicijative Zlatni rat kaže kako ih nakon ‘slučaja Zlatni Rat’ mnogi u posljednja tri tjedna kontaktiraju i informiraju o njihovim problemima.

– No ne možemo u rješavanje svih tih problema ići pojedinačno. Trebamo ići u izmjene Zakona po pomorskom dobru i lukama i Zakona o koncesijama. Primjerice 90 posto stanovnika nije uopće znalo kada se donosi odluka o koncesiji, drugi ne znaju ni kako se donosi, a sve se to događalo u vrijeme Uskrsa. Neinformiranost građana je najveći problem. Uopće nismo bili upoznati ni kako se donose odluke, ni kada se donose odluke, niti koji su procesi u tom odlučivanju. Nakon proučavanja tih postupaka vrlo brzo shvatite da tu nema ničeg jasnog definiranog, jer se od situacije do situacije mogu drukčije interpretirati, te je u stvari cijeli proces kompletno netransparentan. Nitko u Bolu uopće nije znao što bi potencijalni koncesionari stavljali na plažu, što uopće namjeravaju tamo činiti. Imate resurs koji je od vitalnog značaja, za Bol i za Hrvatsku, na neki način, no ne znate što se tamo uopće namjerava raditi ni koje se koncesije i zašto namjeravaju dodijeliti – rekao je Bačić.

Najlakše je žugati (žaliti se sebi u bradu) i upirati prstom institucije i u pronalaziti krivce za sadašnje stanje, no ono što je najveći problem je osobna odgovornost, no zato bi ovakve tribine mogle doprinijeti tome da se osjećamo hrabrije, da se ne bojimo zalagati za naša ljudska i druga prava, rečeno je na tribini.

‘Sa šugamanom leći gdje god želiš?’

– Ekipa koja je bila na Zrću, pogotovo onaj koji je eksponiran u javnosti, da ne spominjem imena jer se to dobro zna, koji je tamo već 15 godina i s kojima ja kao tajnik grada i gradonačelnik nemam baš lijepa iskustva, taj isti dobiva koncesiju na 20 godina. I sad se pitate da li je moguće da hrvatski zakoni o koncesiji, pomorskom dobru i morskim lukama određuju da apsolutno ne morate pitati lokalnu upravu ništa oko koncesioniranja tako važnih i strateških plaža, odnosno punktova koji su za turizam jako bitni kao što je to za Pag Zrće. Izmjena zakona je nužna. Imate Lučku upravu u Novalji: obala i luka je najvrijedniji prostor u srcu grada, no vi kao lokalna vlast nemate nikakve ingerencije, jer je druga politička opcija na vlasti u županiji koja ima aposlutnu vlast da može raditi što ih volja. U samom gradu nam postavljaju nekakve terase i montažne ugostiteljske objekte bez da nas se išta pita. Ista ta Lučka uprava ima pet članova Upravnog vijeća i niti jednog iz lokalne samouprave. Zar to nije apsurd? Potpuna nelogičnost. Neovisno tko je dobio povjerenje građana, nemate utjecaje niti na povjerenstva za određivanje granica pomorskog dobra. Mi nećemo popustiti, osim tužbe tražimo i poništenje cijelog postupka oko plaže Zrće – kazao je Ante Dabo, gradonačelnik Novalje, a na čijem je području i plaža Zrće za koju je dodijeljena sporna koncesija na 20 godina, a među tvrtkama koje su je dobili je i ona Josipa Klemma.

Govori Dabo (s lijeva sjede Sandra Benčić, Vladamira Mascarell, Srđan Marinić, Mario Bertolini, Luka Grgurić) (foto TRIS/G. Šimac)

– Tu su predstavnici 36 otoka. Idemo sjesti i sve napraviti da senzibiliziramo hrvatsku javnost i politiku kako se nešto mora mijenjati te da naša lokalna zajednica bude respektirana i itekako uključena u donošenje važnih odluka kao što su dugogodišnje koncesioniranje pomorskog dobra – kaže Dabo.

Luka Grgurić i njegova Nezavisna lista Ostanak dobili su nedavno dva mandata u Vijeću Raba, za koje kaže kako nisu ključni, ali su poput revolucije u malom mjestu. Kakva je situacija s plažama na otoku Rabu?

– Inicijalno uređenje plaža je započelo prije 3 godine. Mi smo otok, jedna velika plaža. Do sada ste imali situaciju u kojoj su sve plaže bile pristupačne pod jednakim uvjetima. Zadnjim izmjenama prostornog plana ta uredba je maknuta. Neću ulaziti u pozadinu. Što će biti u budućnosti? Da li ćemo moći na svoje plaže kao ranije? Sa šugamanom leći gdje god želiš? To je sad pitanje. Nije isto ako ti se ogradi plaža, no nije ni bitno drugačije ako ti se na plažu postavi sto ležaljki pa nemaš di leći. Drugi dio: napravili su betonizaciju. Ako niste bili na Rabu zadnjih 20 godina, to se mjesto dosta drastično promijenilo, pa sad od trajekta do Barbata pa do Raba imate poprilično devastiran prostor. Devastacija i apartmanizacija. Ključ problema je prostorni plan. Ni na Lučke uprave nema lokalna vlast ingercenciju. Lučka uprava je prije 2 godine imala revizije, imali su manjkove, nepravilnosti… Nitko nije odgovarao.  U Rabu zaboravite na pomorsko dobro. To nije pomorsko dobro. Tu su izbetonirane plaže ili luke, šetnice. Na jednu od plaža sad namjeravaju nasuti 90 000 kubičnih metara raznog kamena i 12 000 betona, količina koja kad bi je smjestili u kamione i poredali ih zauzeli bi 250 km dužine od Zagreba do Raba. Pravi projekt Dubai. Lukovi… arabeske, jer ljudi koji su na na utjecajnim pozicijama gledaju na Dubai kao neki uzor plaža. Eto takva je situacija. Ukratko. – kazao je Rabljanin Grgurić.

Sandra Benčić iz Centra za mirovne studije pojasnila kojim se sve projektima bave, među kojima mnogi imaju bitne dodirne točke s problematikom tribine.

Primjer devastacije obale:
otok Čiovo (foto TRIS/G. Šimac)

– Jedan od projekata je naziva Javni interes nije na prodaju, a u sklopu njega analiziramo upravljanje državnom imovinom, najave i provedbu problematičnih privatizacija i o tome alarmiramo javnost, pratimo proračunsku politiku, redistribuciju sredstava najugroženijim skupinama u Hrvatskoj, detektiramo koruptivne rizike u javnim nabavama… Isto bi se moglo primjeniti i na koncesije, no kako bi se vidjeli gdje postoje koruptivni rizici, moramo imati dostupne podatke, što ovdje nije slučaj. Bavimo se i privatizacijom javnih dobara. Svi moraju imati pristup javnim dobrima pod jednakim uvjetima. Stoga smo posebnu pažnju usmjerili na najavu mogućnosti stjecanja vlasništva na pomorskom dobru i lukama kroz izmjene zakona o pomorskom dobru. Ta najava je dio dio studije utjecaja na okoliš nacionalnog plana razvoja luka od osobitog gospodarskog interersa, a gdje se kao problem navodi to da se teško dobivaju investicije u luke i zato što banke ne žele davati kredite investitorima jer ne mogu imati hipoteku nad pomorskim dobrom. Tako su se domislili da to riješe. Nema još konkretnih koraka. Mi pratimo što se zbiva u Saboru. Međutim mislim da je bitno biti u stanju pripravnosti jer se zakoni odjednom pojave i prođu kroz hitru proceduru u Hrvatskom saboru -među ostalim je kazala Sandra Benčić.

Govorila je i prijedlogu Zakona o koncesijama koji je izglasan na Vladi RH na sjednici od 25. svibnja, a u kojem se među ostalim propisuju koncesije od strateškog interesa, primjerice za željeznice, naftovode, plinovode, ceste, elektro-distribuciju.. no u njemu je data mogućnost da se i nešto drugo proglasi strateškim.

‘Ne smije biti spomena hoće li se zabraniti pristup ili neće’

– Ono što se zasad jedino ne može dati u koncesiju su šume i šumsko zemljište. Za vode se može, kao i za gospodarsko iskorištavanje voda. Premda i voda i šume i pomorsko dobro imaju jednaku ustavno-pravnu zaštitu. Nadalje, prilikom dodjele koncesije ne možete favorizirati nekoga po lokalitetu, jer može se javiti bilo tko iz EU, ako je natječaj međunarodni. Jedino se može kroz primjenu zelenog i socijalnog nabavljanja, favorizirati nekoga tko ima bolji utjecaj na okoliš ili na lokalnu zajednicu. Osim toga, ne predviđa se sudjelovanje lokalne zajednice i javnosti u postupku dodjele koncesije niti u stručnom povjerenstvu za koncesiju. Ključna stvar bi bila da lokalna zajednica mora imati predstavnika unutra, kako bi makar mogao u slučaju potrebe alarmirati javnost radi mogućih štetnih postupaka – kaže Benčić.

Sandra Benčić (foto TRIS/G. Šimac)

Obavezno treba omogućiti pristup javnom, općem ili zajedničkom dobru svima i ne smije biti spomena hoće li se zabraniti pristup ili neće, te treba onemogućiti koncesioniranja javnih usluga koje su od egzistencijalne važnosti i li onih kojima je obavezna jednakost pristupa (struja, voda…), dodala je Sandra Benčić i pozvala na zajedničku akciju prema Saboru da se neke štetne stvari spriječe, ograniči koncesionare u isključivanju korištenja javnih dobara kao što su plaže, te onemogući koncesioniranje vodnih usluga.

Srđan Marinić iz splitskog Društva Marjan, najstarije splitske udruge građana, govorio je ponajviše o tome da mjerodavne inspekcijske i pravosudne institucije uopće ne obavljaju svoj posao kada su u pitanje nezakoniti postupci, gradnja ili zlouporaba pomorskog i drugih javnih dobara. Potkrijepio je to primjerom plaže Bene na splitskom Marjanu, a koja je već dulje vrijeme u katastrofalnom stanju, zbog čega ntko do sada nije odgovarao. Nasuprot tome, izgledno je kako je dugoročnu koncesiju na istu plažu unatoč nebrojenim nepravilnostima ponovno dobilo poduzeće koje je u vezi s političkom grupacijom kandidata za splitskog gradonačelnika Željka Keruma, a za kojega se tvrdi da stoji i iza dosadašnjih koncesionara.

– Na slučaju Bene se odlično vidi kako izgleda neprovođenje zakonskih odredbi. One su zaštićene kao kulturno dobro, kao dio park šume Marjan i kao pomorsko dobro, dakle s tri strane. Evo na ovim slikama vidite objekt sagrađen 60-ih godina koji je sad nabubrio sa svih strana. Narastao je taj objekt, štekat, izbetonirana je šumska površina… Postavljene su brojne montažne kuće, pa je tu još betoniranih površina, premda je u zaštićenom dijelu prirode zabranjeno sve što se tiče građevina. A građevine su nasumice postavljene po cijelom području. Imamo tu i situaciju koja traje već šest godina: ovo nije potočić nego fekalije koje propuštaju iz septičke jame već 6 godina, i nitko ne reagira, a to ulazi u more. Kako izgleda okoliš i hortikulturno uređenje, prometa i auti parkirani po šumi, ne treba niti govoriti Nema smisla – upozorava Marinić. 

No gore od takvoga stanja je samo činjenica da nitko od mjerodavnih službi sve godine unatrag ne poduzima – ništa.

‘Sve je divno i krasno?’

– Koncesije ne kontrolira aspolutno nitko ništa. Je li tko kontrolira je li se plaća uopće koncesija. Što zakon kaže? Tko bio trebao to kontrolirati?Imamo najprije inspekcije pomorskog dobra pri Ministarstvu mora koje imaju zadatak nadzora nad korištenjem i gradnjom na pomorskom dobru prema uvjetima o dodjeli koncesije. Dakle, zašto nitko ne kontrolira? Svi sve znaju, ali nitko ne kontrolira. Čak ni po prijavama. Članak 101.: ne znam jeste li ikad čuli da li je nekome oduzeta koncesija radi nepridržavanja koncesijskih uvjeta? Iz različitih ste dijelova Hrvatske? Niste čuli? Po tome ispada da se svi svi pridržavaju zakona, svi su čisti, nitko ne gradi, svi se pridržavaju svega, sve je divno i krasno… – kaže Srđan Marinić.

Srđan Marinić o Benama (foto TRIS/G. Šimac)

Kako upozorava, čak i kazneni zakon u članku 212. o proptupravnoj gradnji kaže kako će se onaj tko protivno propisima gradi u području sa zaštićenim prirodnim vrijednostima ili na kulturnom dobrom kaznit kaznom od pet mjeseci do 5 godina zatvora.

– Jeste li čuli da je netko nekada ušao u zatvor zbog protupravne gradnje? Nadalje, osim pomorskih i građevinskih inspektora i komunalni redari mogu nešto učiniti po pitanju kažnjavanja. Imaju malo manje ovlasti nego građevinski inspektori. Inspektor zaštite prirode također je dužan podnijeti prijavu. Radi li to? Ministar Kušćević kaže ima 50 nelegalnih objekata na Žnjanu. Pa kako može biti 50 nelegalnih objekata pored svih ovih zakona i službi koje imamo u Splitu? Niti se podnose prijave, niti se uklanja objekte, a ako slučaj završi na sudu, onda se dotičnome da neku uvjetnu kaznu. Postavlja se pitanje kako natjerati institucije da odrade svoj posao. Jedino možda primjenom članka 202. kaznenog zakona koji kaže: kaznit će se službena ili odgovorna osoba koja ne prijavi počinjenje kaznenog djela za koje je saznala vršeći svoju dužnost. Iz našeg iskustva, tek kad samo podnijeli kaznene prijave protiv odgovornih osoba, onda su oni podnijeli kaznene prijave protiv investitora. Na Marjanu ima 55 prijavljenih slučajeva bespravne gradnje, na Žnjanu 50, u povijesnoj jezgri Splita tko zna koliko, a nitko nikada nije sankcioniran. Jedino rješenje bi bilo kada bi sve inspekcije uključujući i predstavnike državnih odvjetništava sjelo za isti stol. Da pokušamo ovo ludilo koje se dešava barem zaustaviti… – upozorava Marinić na drastično ne-primjenjivanje zakona.

Ništa bolja situacija nije niti na Supetru na otoku Braču, za kojega Vladamira Mascarell iz Udruge Za Naš Supetar kaže kako je gotovo ostao bez plaža, jer su sve devastirane betonom i kojekakvim neprkladnim zahvatima.

– Podigli smo sve prijave. Po deset puta smo zvali sve inspekcije. Radi se o Supetrus hotelima, radi se o nekoliko kilometara plaže. Mi više nemamo plaže. Sve je nasipano. More je nasipano do 20 metara u dubinu… Devastirano je ono što je dobiveno u nasljeđe, zdrobljene su škrape, stare rive. Dolazila je inspekcija zaštite okoliša, pomorska, građevinska… Policija je zaustavljala radove. Građevinska inspekcija je zaključila da su malo nasipali, ali da oni nisu nadležni, pa je Ministarstvo zabranilo, no radovi su opet nastavljeni. Nastavljeno je mljevenje i nasipanje škrapa. Ništa se nije dogodilo, on i dalje radi. Nema zahtjeva za oduzimanje koncesije, premda je zauzeto čak i 200 metara državne plaže mimo njegove koncesije. Žuupanija niti ne šalje nadzor, a kamoli da mu oduzmu koncesiju. O čemu pričamo? Mi smo tražili objedinjenu inspekciju. Nismo je dobili. Ne znamo kako prisiliti institucije da rade. Sve zajedno postaje besmislica. Nismo ništa uspjeli napravit. Ne možemo doći ni u novine, ni na HTV, ni a NovuTV, ne postojimo. Jer nismo ni Plitvice ni Zlatni rat, a to što je najveće mjesto na otoku i bez plaža to nije bitno. Jer to mjesto će se iseliti ako ostane bez plaža jer ljudi neće imati od čega živjeti – ogorčena je Supetranka.

‘Krpanje mriže, brčkanje djece, picigin, kaići i kule u pijesku…’

Treba spriječiti prijedlog Zakona o koncesijama jer je vrlo štetan, i jer ne može zakon o koncesijama razrađivati prava na pomorskom dobru – zakon o koncesijama se odnosi na sve koncesije, a pomorsko dobro je specifično, zaključuje Mascarell, s čime se složio i sljedeći govornik Marko Bertolino, bivši županijski vijećnik u Splitsko-dalmatinskoj županijji gdje je, kako kaže, često mrsio račune županijskim vlastima kada su u pitanju bile koncesije na pomorskom dobru.

Čujete li svoje otoke? (foto TRIS/G. Šimac)

– Kako se Splitsko-dalmatinska županija odnosi prema pomorskom dobru najbolje se vidi tako da pogledate kartu županije na intrernetu: iz nje je izbačena Palagruža. Najjužnija točka RH kamen u našoj županiji, ali normalna star, to nije bilo interesantno. Čija je naša obala? Zakon i zdrav razum, u koliziji je s emocijama. Postoji niz kontradiktornosti u zakonskim odredbama koji se tiču koncesije, a lako je pokazati kako se njima može lako manipulirati. To je tako jednostavno da je zabrinjavajuće. Firma s pola zaposlenog može dobiti koncesiju za najvažniju plažu u Hrvatskoj. Da se Bol nije dogodio u predizborno vrijeme nego u 9. mjesecu, onda mi o tome ne bi pričali. Ili da se dogodio u 8 mjesecu kada su Boljani zauzeti turistima i spavaju pola sata dnevno i ne prate medije. Pomorsko dobro zamišljamo kao galebe, šetnju zaljubljenog para, krpanje mriže, brčkanje djece, picigin, kaići i kule u pijesku… Mi nismo izgradili realnu sliku što je to pomorsko dobro? Pomorsko dobro je opće dobro… Ne može biti zakon o koncesijama za taksiste i za pomorsko dobro isti. Mora postojati poseban zakon. Ne može se dozvoliti takvo što. Mi ne znamo ni granice pomorskog dobra, a smatram da je jedini način da ih odredi Državna geodetska uprava sa 99,99 postotnom točnošću, a ne netko drugi. Sve drugo nema smisla. Inače, na području od Zadra do Dubrovnika postoji samo jedan inspektor koji kontrolira pomorsko dobro. Šta može kontrolirati? – pita se Bertolino.

Inače, na skupu su pozvani kandidati za splitsko-dalmatinskog župana Blaženko Boban (HDZ) i Ivan Bulj (Most). Prvi se nije pojavio, premda upravo nekima od tamo prisutnih aktivista može zahvaliti što je naglo isplivao kao kandidat za župana, nakon što je Plenković naprasno s te pozicije smijenio Zlatka Ževrnju poslije sumnjive dodjele koncesije za Zlatni rat zagrebačkom poduzeću bez zaposlenih i prihoda. Bulj se pojavio, no nije govorio ništa, a nametnuti se svojim znanjem pokušao njegov kolega Ivan Kovačić, bivši ministar, a kojega je publika brzo prizemljila na stolicu, tražeći od njega da riječ prepusti malim ljudima, jer je imao vremena govoriti dok je obnašao bitne državne funkcije. 

Jedan političar, novaljski gradonačelnik Dabo, ipak je iskoristio šansu da zaključi kako je najveći dio problema s koncesijama na pomorskom dobru leži na županijama koje ‘određuju sudbinu, ništa ne rade, samo kupe skorup i vrhnje, imaju veliku političku moć, oni su nama gazde, a mi ne možemo ništa’.

No čini se kako će proći dosta vremena da se u Hrvatskoj sakupi razuma, političke hrabrosti i odgovornosti da se zbilja razmotre ukidanje tih glomaznih, skupih i relativno nepotrebnih uprava.

More, ljudi, obala, biserje i svinje

Jednako tako će proći puno vremena da se u Hrvatskoj razbistre mutne zakonske odrednice i poslovi oko pomorskog dobra, vjerojatno jednog od najvažnijih resursa koji su preostali u ovoj mahom raspačanoj državi. S priobaljem kakvo imamo u nasljeđe, za koje se mnogi kunu kako je među najljepšima na svijetu, ponašamo se u skladu s onom prispodobom o svinjama i biserjem: temeljito ga devastiramo iz dana u dana, a u brzini devastacije nas sprječava samo ukupna duljina obale kopna i hrvatskih otoka koja iznosi 5.835,3 km. 

Tribina je mogla biti i bolje posjećena (foto TRIS/G. Šimac)

 Ukoliko instrumentalizacijom kvarnih tzv. ‘domoljuba’na političkim pozicijama krupni kapital ipak isposluje mogućnost privatizacije pomorskog dobra i našeg priobalja, Irska, Njemačka, Švedska i Danska će biti pretijesna za sve Dalmatince, Istrijane i Primorce. Nešto slično je već učinjeno sa slavonskim resursima za vlada Karamarko-Orešković-Petrov uz indolentnost anemičnog SDP-a i druge oporbe.

Za to vrijeme hrvatski narod je mahom nezainteresiran za sadašnjost, a što je još i gore, za budućnost svoje djece i unuka.

A što se ipak možda može učiniti, možda se može doznati iz prijedloga nekih stručnjaka koje možete pročitati u našem tekstu   (foto TRIS/G. Šimac)[/caption]

(foto TRIS/G. Šimac)

Uvod (foto TRIS/G. Šimac)

Sandra Benčić (foto TRIS/G. Šimac)

Tribina Pokreta otoka u splitskim Zlatnim vratima (foto TRIS/G. Šimac)

Josip Bačić (foto TRIS/G. Šimac)

Mario Bertolino (foto TRIS/G. Šimac)

Tribina je mogla biti i bolje posjećena (foto TRIS/G. Šimac)

Čujete li svoje otoke? (foto TRIS/G. Šimac)

Srđan Mladinić o Benama (foto TRIS/G. Šimac)

Primjer devastacije obale:otok Čiovo (foto TRIS/G. Šimac)

Pojavila se i dva političara (foto TRIS/G. Šimac)

Maja Jurišić s tablom ‘Pag’ (foto TRIS/G. Šimac)

Ivan Kovačić je zakratko zadominirao (foto TRIS/G. Šimac)

Zabrinuti panelisti (foto TRIS/G. Šimac)

Ilustracija (foto TRIS/G. Šimac)

Slika i neprilika (foto G. Šimac)

Ilustracija (Tris/G. Šimac)

Ilustracija, plaža Bene u Splitu (foto TRIS/G. Šimac)

‘Lipo je Benama’ (foto TRIS/G. Šimac)

sad

Bene: Ovdje kanta, ondje cvijet (foto TRIS/G. Šimac)

Most koji se raspada (foto Tris/G. Šimac)

• Twitter
• Facebook
• WhatsApp