Ante Ramljak, izvanredni povjerenik hrvatske vlade za Agrokor, javnosti se predstavio selektivnom, filtriranom biografijom. Za one koji se ne sjećaju ili ne znaju, ovaj je Plenkovićev kadar za krizne situacije imao svoju, iznimno zanimljivu i nimalo slavnu ulogu i u „spašavanju“ posrnulog šibenskog TLM-a. I to u vrijeme kada je tu, najveću hrvatsku Tvornicu aluminija, 2015., preuzeo (navodni) ruski milijarder Igor Shamis. Koji je u Šibenik doveo i svoje posebne savjetnike i konzultante, Marijana Stričevića i Antu Ramljaka.
Njihova je suradnja završila potpunim razlazom, no sva tri su iz Šibenika otišla potiho, podvijena repa. Ramljak, kažu u TLM-u, za svoje (neidentificirane) usluge i danas potražuje milijun kuna za koje je dobio zadužnicu od tadašnje uprave TLM Holdinga, ali kako na računu tvrtke nije bilo novca , tu zadužnicu nije uspio naplatiti. Mnogi će u TLM-u s ogorčenjem reći kako i nije imao zašto…
Službeno, spominje se tek da je Ante Ramljak od 1997. do 2007. godine bio predsjednik uprave hrvatske podružnice austrijske financijske kuće CAIB, gdje je bio zadužen za projekte spajanja i preuzimanja u Hrvatskoj, BiH i Sloveniji. Navodi se i da je bio partner bivšeg ministra financija Borislava Škegre u Quaestus fondu, zatim da je vodio CEI ( sektor energetike i investicija) u Milanovićevoj vladi gdje ga je kao svoga pomoćnika instalirao tadašnji ministar gospodarstva Radimir Čačić, kao što ga je smjestio i u Nadzorni odbor HEP-a.
Ali se prešućuje da je Ramljak imao svoju ulogu i u najavljivanom restrukturiranju šibenske Tvornice i dugova koji su nagomilani tijekom godina kada je tvrtka prelazila iz ruku u ruke različitih vlasnika . U TLM-u je bio u čak dva navrata. Prvi put ga je doveo bivši vlasnik TLM-a Loran Pejčinoski, tek koji mjesec prije smjene tadašnje uprave Tvornice i prodaje tvrtke ruskom biznismenu Shamisu. Pejčinoski ga je upoznao u Ministarstvu gospodarstva i angažirao, kako pričaju neki bivši visokopozicionirani TLM-ovi menadžeri, zbog toga što mu je garantirao osigurati kredit HBOR-a . U to je vrijeme na čelu HBOR-a bio Vladimir Kristijan koji se ponašao više kao bankar, nego kao direktor jedne državne kreditne institucije kojoj je funkcija da daje podršku domaćem gospodarstvu. No, on je procijenio da nema dovoljno čvrstih argumenata za kreditiranje TLM-a i rezolutno ih je odbio. Međutim, tvrdi se da je Ramljak Pejčinoskom, unatoč tomu, jamčio da će uspjeti odobrovoljiti Kristijana te je za svoje navodne konzultantske usluge cijelo ljeto 2015. primao mjesečno naknadu od TLM-a, kako kažu iz krugova bliskih tadašnjoj upravi, u iznosu od pet tisuća eura. Krajem godine imanovana je nova uprava, ona se zahvaljuje na uslugama dobro plaćenom konzultantu, upozorava ga da je firma u krizi, nema novaca i ne može ga više plaćati. Iako je bilo predviđeno da u veljači 2016. upravo Ramljak preuzme ključnu ulogu u TLM-u, mjesec dana nakon dolaska nove uprave, raskinut je ugovor s njim.
Ponovo je došao u TLM s Igorom Shamisom, ruskim biznismenom koji je u Hrvatsku stigao preko najpoznatije hrvatske bankarice, fatalne Jasmine Bilanić , koja je zavela i iskompromitirala fra Šimu Nimca i „navela ga na krivi put“. Shamisa je primarno zanimala Jadranska željezara, ali se raspitivao i za druge industrijske, osobito metalurške tvrtke. Tako su mu preporučili TLM. I Shamis je uskoro u pratnji sa lokalnim šibenskim poduzetnikom Šimom Vranićem, te Marijanom Stričevićem koji je pozvao i konzultanta Ramljaka, došao u TLM . Tvornicu je kupio potkraj 2015. od tvrtke Euris u vlasništvu Marka i Lorana ( oca i sina) Pejčinoskog zajedno s 53 milijuna eura duga i s oko 580 radnika. Pokazalo se da ruski investitor nema namjeru investirati, pa mjesecima Tvornica nije imala ni sirovine ni proizvodnje. Mada je u Šibeniku bio dočekan kao spasitelj, bezmalo dobrotvor, otišao je pod stigmom rastrošnog, neodgovornog tajkuna koji je iz nekadašnjeg šibenskog aluminijskog giganta samo isisavao novac ( optužen je da je zahtijevao da mu se o trošku TLM-a kupi Mercedes S klase, skupocjeni, luksuzni Bentley, avionske karte za Singapur, smještaj u luksuznom resortu Dogus grupe u šibenskoj Mandalini, da mu se s računa TLM-a uplaćuje mjesečno po par tisuća eura na njegova konta u Lihtenštajnu i Djevičanskim otocima itd.).
Što je Ante Ramljak radio u TLM-u i za interese te tvrtke nije poznato. Ali, bio je vrlo dobro plaćen, dok je plaća dolazila. Kako rekosmo, zadužnicu na milijun kuna nije uspio naplatiti koju je kao savjetnik u Tvornici fakturirao preko svoje konzultantske kuće. Nije pomogao ni Loranu Pejčinoskom kojemu je obećao osigurati HBOR-ov kredit s minimalnim kamatama, a nije pomogao ni Igoru Shamisu u restrukturiranju dugova posrnulog šibenskog aluminijaša. Hoće li biti uspješniji u spašavanju Agrokora? Tko zna, možda je doista u međuvremenu postao „Superman“ kakvim ga je, navodno, prozvao Ivan Vrdoljak nudeći „konstruktivno, simpatično i ljubazno“ premijeru Plenkoviću pravo rješenje za „slučaj Agrokor“…