Političari su nešto obećali (foto TRIS/G. Šimac)
‘Položaj i potrebe neprofitnih medija u RH’, nazvana je tematska rasprava koju su u okviru dvodnevnog seminara “Modeli financiranja neprofitnih medija” organizirali Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću i Centar za mirovne studije (CMS) i GONG u zagrebačkoj Kući ljudskih prava. O navedenom položaju neprofitnih medija u RH u posljednje vrijeme se već dosta zna: šestomjesečna vladavina netom ugasle koalicije HDZ-Most i ostali nastojala je te medije, kako se pokazalo, ekspresno položiti u grob. No bez obzira na rigidne blitz metode kojima su se poslužili, ne bi li ušutkali, zagasili i položili takve medije ispod površine zemlje, zagasili su sami sebe, kako to obično biva ‘kad se mača laćaš‘.
U uvodnom dijelu seminara podsjetilo se na ukidanje povjerenstva za neprofitne medije pri Ministarstvu kulture RH kao i institucionalnu blokadu Vijeća za elektroničke medije i Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, kao važnih mehanizama kroz koje su se neprofitni mediji u RH financirali u mandatima prošlih vlada, zbog kojih se neprofitni mediji u RH našli u teškoj i bezizlaznoj situaciji. Tako su o tome govorili Jelena Berković (GONG), Saša Leković (HND), Vesna Teršelić (Documenta), Sandra Bartolović, novinarka Forum.tm-a i Davorka Blažević, glavna urednica portala TRIS, a skup je moderirao Eugen Jakovčić (Documenta). Onaj koga zanima što su o svemu rekli uvodničari može doznati u kraćem HND-ovom izvještaju na ovoj poveznici, ili pak u prvom dijelu audio snimke na ovoj poveznici. Važno je podsjetiti i na sedam zahtjeva koje je Vladi i Saboru prije nekoliko dana uputila mreža neprofitnih medija Mreža emancipacije E-net, a o kojima se, ako niste, možete informirati na ovoj poveznici: E-net, mreža hrvatskih neprofitnih medija: Sedam zahtjeva Vladi RH i Hrvatskom saboru za spas medijske scene.
Teršelić, Leković, Berković (foto TRIS/G. Šimac)
A u ovom tekstu ćemo se posvetiti onome što su izrekli političari koji su pozvani na ovaj skup, posebice u trenucima koji prethode izvanrednim parlamentarnim izborima, kada su mnogi od njih skloni spretno obećavati brda, doline, planine i nizine. Hoće li koalicija HDZ-Most, ako opet zasjednu na vlast, nastaviti politiku uništavanja neprofitnih medija i nedopustivog oblikovanja javnih medija prema svojim političkim potrebama, te što će po pitanju statusa takvih medija, koji se smatraju stupovima uređenog demokratskog društva učiniti u drugom političkom taboru, ako dospiju u vladajuću poziciju?
‘Mantranje teze svi su isti je štetno’
Zato su na skup pozvani Jasen Mesić (HDZ), Josip Katalenić (Most), SDP-ovi Peđa Grbin i Milan Živković, Milorad Pupovac (SDSS) i Goran Beus Richembergh (HNS). Prva dvojica iz osovine HDZ-Most se nisu pojavila na skupu, s time da se, kako je rečeno, J. Mesić ispričao zbog nedolaska. Pojavila su se preostala četvorica, od kojih je prvi govornik, HNS-ovac Beus Richemberg, smjesta žustro podučio skup kako ‘nisu svi isti’.
– Upozoravam da je svako mantranje teze da su svi isti bezobrazno i iznimno štetno. Dakle, ako izuzmemo trenutak osivanja Vladinog ureda za udruge koji se dogodio u mandatu gospođe Ljerke Mintas Hodak, sve drugo što je bilo kvalitetan pomak u odnosu Vlade i nevladinog sekora, stvaranja prostora za rad nevladinog sektora, a onda i valorizacije rada onih segmenata nevladinog sektora koji su kroz nerprofitne medije širili granice slobode, dogodilo se u vrijeme kada su na vlasti bili SDP i HNS. Hoćete da vas podsjetim? Da vas podsjetim da smo u prvoj koaliciji osnovali Savjet za razvoj civilnoga društva, da smo donijeli prvi nacionalni program djelovanja za mlade, da smo osnovali Nacionalnu zakladu za razvoj civilnog društva, da smo u ovoj drugoj kombinaciji otvorili čitav niz novih modela funkcioniranja i, isto tako kada je riječ o ovom segmentu, nakon jednog desetljeća apsolutne devastacije prostora informiranja, smogli snage i odgovornosti krenuti u ovu priču koja se zove medijska strategija. Nemojmo zaboraviti da je 2014. i 2015. o tome pisano sa najgorim mogućim epitetima: da to niti je medijska strategija, niti donosi išta novo, da nema nikakve veze sa stvarnošću, te ocjena da je to dobar pregled dosadašnjega stanja i solidna osnova za raspravu. Dakle, ako se uhvatimo teze kako su svi isti, užasno ćemo otežati posao koji je ovdje posrijedi. Ovih šest mjeseci pokazalo je ne samo da nisu svi isti, nego da je štetočinama potrebno samo mjesec dana da unište ono što se gradilo 15 godina. E pa ako ćemo ići valorizirati na način da su svi isti, onda ja ne znam stvarno na koji način mislimo riješiti problem. Jer to nije istina – ustvrdio je odrješito Goran Beus Richembergh na početku.
Goran Beus Richembergh- Nismo svi isti (foto TRIS/G. Šimac)
Ipak, odmah potom je dodao kako razumije ulogu neprofitnih medija jer oni trebaju puhati za vrat i vući uši vladajućim strukturama.
– Naravno da mediji, osobito oni koji nisu mainstream, osobito oni koji nisu komercijalni, moraju puhati za vrat i vući uši svakome onome tko se približi vlasti. Ja nemam protiv toga apsolutno ništa, ali nemojmo zamijenjivati teze. Mi smo sada u poziciji izuzetno nekomfornoj. Idemo na izbore na kojima će se ponovno prodavati boza o kvalitetnim alternativama postojećim etabliranim snagama na političkoj sceni. Ako netko misli da će skupina entuzijasta, politički dopadljivih amatera, ljudi koji nemaju apsolutno nikakve kompetencije i za koje ne znate što misle, ni kako mogu raditi, ni što žele napraviti, biti rješenje u tzv. duopolu, onda ćemo produžiti agoniju. Ovoga časa valjda je to svakome jasno. Treba se opredijeliti za stabilnost, za odgovornost. Dakle onaj tko dobije priliku i odgovornost da vodi državu, ne smije eksperimentirati… mora vratiti situaciju u stanje stabilnosti, i onda u suradnji sa svima onima, ja se usuđujem reći koji su progresivni, iz mojeg rakusrsa ja volim riječ liberalni, i zapravo mi je drago da je danas spomenuta ideja slobode, jer ja od nje živim i za nju živim… dakle, svi oni mogu napraviti više – nastavio je Beus Richembergh.
Priznao je i kako vladavina SDP-HNS i ostali, unatoč nekim pozitivnim mjerama koje su poduzimali oko ove tematike, nisu baš bili vrlo efikasni i žustri u njihovu provođenju.
‘Bili smo kilavi, spori, nepripremljeni…’
– Što se tiče našeg iskustva naše četiri godine otprije sedam-i osam mjeseci… Da, točno je: u mnogočemu smo bili spori, kilavi, nepripremljeni… U mnogo čemu smo se sporo dogovarali. I uvijek može bolje. Ali na to se osvrnuti kao na lošu epizodu može samo ionaj koji je prespvao zadnjih šest mjeseci. Napravljen je veliki iskorak i mi ćemo ga nastaviti. I budite sigurni, to je ono što kožemo reći, siguran sam da to može reći i Peđa Grbin, sigurno nećemo ići ispod onoga što se zove pristojni standard za sve. Kad govorim o standardu ne mislim samo na ekonomski nego mislim na standarde ponašanja, na standarde ljudskih odnosa, na standarde poštivanja ne samo ljudskih prava i kodeksa, nego i standarda koji su izrađeni kroz profesionalni prostor, i tu ste s nama apolutno načisto. Dakle mi se vama u tom smislu ne moramo opravdavati jer to od nas možete očekivati. Mi ćemo dakle u tom smislu postaviti progresivno, proaktivno… sigurno ćemo nastaviti priču o medijskoj strategiji, sigurno ćemo vrtatiti standarde na one točke s kojih su srušeni i kad se govori o odnosu prema nevladinom sektoru, i kad se govori o konkretnim stvarima, od Kulture nove pa nadalje, te kad je riječ o odnosu prema medijima, pogotovo neprofitnim. Ali moramo znati: tehnologija, s obzirom na datum izbora, ne može donjeti revolucionalne pomake odnosno krupne korake već u ovoj kalendarskoj godini. Računajte na to da, ako su izbori 11. rujna, da se Vlada može imenovati, odnosno izabrati i potvrditi u parlamentu iza Dana neovisnosti, 9. listopada, te da će toj vladi priroritet svih priroteta biti sastavljanje proračuna, odnosno rebalans postojećeg. Vi znadete kako se cijeli niz poremećaja dogodio upravo zbog toga što ne postoji mogućnost korekcije u državnom proračunu. To će se morati hitno sanirati. Ja mislim da će u ovoj priči o rebalansu biti prostora za korekciju. Ali koliko, ne znam, bio bi pretenciozan kad bi kazao da će se dogoditi odmah u istom času povratak na staru priču. Ali ja se nadam da je moguće do 3. mjeseca sljedeće godine cijelu stvar vratiti u normalu i onda početi razgovarati o tome zašto nismo valorizirali učinke sustava financiranja neprofitnih medija, a trebalo je već 2014. godine, pa da taj popravni ispit položimo i da vidimo što su dalje kritična mjesta oko kojih treba razgovarati. Ali tu treba sinergijski učinak. Molim vas nemojte nam dolaziti više s tezom ‘svi su isti’. Hvala lijepo – završio je Goran Beus Richembergh s početnom ‘nismo svi isti’ tezom.
Mantranje teze… (foto TRIS/G. Šimac)
A onda je pred mikrofone stao SDP-ovac Peđa Grbin.
– Ja ću svoju raspravu na neki način podijeliti s kolegom Milanom Živkovićem jer nekako imam osjećaj da se radi o osobi koja, ne samo unutar SDP-a, nego i u Hrvatskoj, može o ovoj temi reći više od bilo koga drugoga i to je apsolutna činjenica, pogotovo kad govorimo o medijskoj strategiji. Podsjetimo se samo koliko je prozivanja pa i uvreda doživio zbog onoga što je danas, koliko sam shvatio sve govornike prije mene, ultimativno traženo. Od 2011. mogli smo napraviti više. Mi smo toga svjesni, a više nego ikad smo toga bili svjesni u posljednjih šest mjeseci, kada smo shvatili da je nedostatak institucionalnog okvira bio uvertira za haračenje unutar ne samo ovih nego i mnogih drugih institucija i sustava. Odmah da raščistimo jednu stvar: tamo gdje postoji institucionalni okvir, on se vrlo lako može srušiti, ali je to ipak puno teže nego tamo gdje ga nema. U tom kontekstu je naša obaveza, ako dođemo u prilku, a ja sam uvjeren da ćemo doći u priliku obnašati vlast nakon rujanskih izbora, nastaviti tamo gdje smo stali. A donošenje nove politike, sveobuhvatne nove medijske politike za Republiku Hrvatsku apsolutno je središte toga. Ja sam imao nekoliko razgovora s kolegama koje su ovdje govorili, upoznati smo i sa vašim zahtjevima. U tom kontekstu je rebalans proračuna za 2016. apsolutno potreban, te treba vidjeti je li moguće korigirati štetu koja je nanijeta u 2016. i pokušati vratiti stvari na onu razinu na kojoj su bili 2015. godine. U ovom trenutku je to apsolutno nemoguće obećati jer je potrebno provjeriti – tamo gdje se radi o lutrijskim sredstvima – kolika je njihova iskorištenost, koliko je tamo ostalo prostora i onda, ako je moguće, kroz uredbu to sanirati. Što se tiče proračunskih sredstava situacija je tu puno lakša zbog toga što zbog toga što je kroz prva tri mjeseca bilo na snazi privremeno financiranje, što zbog toga što imamo tehničku vladu gotovo nešto manje od mjesec dana, a imat ćemo je sigurno do kraja rujna. Ona ne može pokretati neke velike procese zbog toga što ne može trošiti proračunska sredstva onom razinom kojom su predviđena, pa to dovodi do toga da će u proračunu sigurno biti raspoloživih sredstava – kazao je Grbin.
Peđa Grbin (foto TRIS/G. Šimac)
Spomenuo je i kako u 2017. godini ‘možemo govoriti o onim drugim stvarima…2,5 posto lutrijskih sredstava i 20 posto sredstava koja dolaze iz Fonda za pluralizam‘ a koji bi bili namijenjeni neprofitnim medijima. Ipak, ustvrdio je i kako je situacija u lokalnim medijima ‘na neki način slična neprofitnim medijima, ali daleko od toga da je ista’. Onda je prepustio mikrofone Milanu Živkoviću, jednom od autora medijske strategije, naglasivši kako ‘sumnja da itko može govoriti kompetentnije od njega’.
Upola manje novinara – upola manje provjerenih informacija
– Želio bi ukratko reći tri stvari. Prije svega čini se da za svaki ovaj razgovor dugotrajna, kontinuirana i, čini se, neizlječiva kriza medija predstavlja bazični kontekst. Ona se očituje u tome da smo mi u Hrvatskoj samo od 2008. do 2013. izgubili preko 50 posto radnih mjesta u profesionalnom novinarstvu. Za usporedbu, u istom razdoblju, već postojećoj armiji nezaposlenih radnika u Hrvatskoj se pridružilo nekih 16 posto novih nezaposlenih. Drugim riječima, nezaposlenost u novinarstvu je čak i u hrvatskim uvjetima naprosto pretjerana. Nije teško zaključiti da upola manje novinara znači i upola manje vijesti, upola manje informiranih izvještaja, upola manje provjerenih informacija. Nije teško zaključiti da unutar političke zajednice postoje oni političari kojima takvo stanje upravo odgovara. Nepostojanje novinarstva, upola novinara manje, znači dvostruko veću priliku da neka politička korupcija, neka druga sumnjiva gestikulacija… ostane neprimjerćena. Međutim, političari su upravo oni koji zbog nedostatka profesionalnog novinarstva najviše gube. Upravo u situaciji kad nemamo novinarstvo, kad nemamo snažnu javnu sferu, onda oni svi izgledaju isti, onda se ne može ili ne mogu predstaviti po čemu su oni to različiti, koji je to njihov politički program s kojim izlaze na izbore, ove i svake sljedeće. Zbog toga treba detektirati probleme koji leže u genezi te dugotrajne krize medija koja je uzrokovala tako strašnu nezaposlenost – upozorio je Živković na neke ključne brojke.
No, što učiniti kako bi se takvo odronjavanja novinarstva s brda u doline, i niže, spriječilo?
– Druga stvar je ona koja je tu već više puta rečena: jedno od elementarnih rješenja je osigurati kontinuirano i dostatno financiranje za profesionalni novinarski rad na neprofitnoj osnovi. Potrebno je to učiniti iz državnog proračuna i iz novih instrumenata kao što su financijske potpore, ali iz onih postojećih, kao što je Fond za pluralizam. Potrebno je procedure dodjele tih sredstava učiniti transparentnijim, demokratskijima i dostupnima javnosti, a potrebnno je razviti suradnju između neprofitnih medija i dijela javnih medijskih sustava kao što je Hina i HRT. Potrebno je napokon shvatiti da je razvoj lokalnih medija, kao što je zamišljen prije 20 godina potpuno neodrživ. Svi ti zahtjevi ne predstavljaju samo stajališta SDP-a i HNS-a, nego i jedne incijative neprofitnih medija iz 2011. godine koja se zvala N-mreža pri Zakladi za razvoj civlinog društva. Zapravo sve o čemu mi danas govorimo je odavno poznato. Samo nije niad u proteklom razdoblju bilo političke volje da se ti zahtjevi i realiziraju. Naravno, oni moraju, i to je treće što želim reći, biti dijelom cjelovite medijske politike koja će funkcionirati u javnom interesu. Ona će morati odgovoriti na cijeli niz postavljenih pitanja, od kojih su neka već postavljena. Pitanja kao što je što je demokratizacija izbora upravnih tijela javnih medija kako bi oni postali uistinu javni mediiji u službi građana, a ne državni mediji koji se mogu vrlo lako instrumentalizirati u nečijem kratkotrajnom interesu, nekoga tko zaume vlast u nekom razdoblju. Potrebno će biti odgovoriti na pitanja sankcioniranja takozvanih djela protiv časti i ugleda, a koji danas, čini se, svu odgovornost svaljuju na leđa individualnih novinara i njihovih nepostojećih ili premalih plaća. Tu će biti potrebne puno sveobuhvatnije izmjene nego što su zakoni o medijima, kako bi se omogućila sloboda novinarstvu, a sve medije učinilo demokratski odogovornijima – veli Živković.
Milan Živković (foto TRIS/G. Šimac)
Centralno pitanje bez centralnog odgovora
No preostaje i ‘centralno pitanje’, a na kojega još uvijek nema ‘centralnog odgovora’.
– Međutim centralno pitanje će biti financiranje novinarskog rada. U trenucima kada se mediji suočavaju s nevjerojatnom konkurencijom društvenih mreža i svih različiih vidova internetske komunikacije. U trenucima kada prihodi za oglašavanje završavaju većinom kod globalnog monopola kao što su Google i Facebook, mi moramo shvatiti da se financiranje novinarstva mora temeljiti na javnim izvorima i te javne izvore moramo dopuniti određenim sredstvima. Prvorazredno pitanje će biti kako dopuniti mogućnost da se unaprijedi naplata pristojbi za HRT. Bez obzira što se volimo hvaliti kako je naša naplata među najboljima u regiji, što vjerojatno i jest, određene relevantne kalkulacije pokazuju da se tim putem mogu prikupiti znantno veća sredstva iz kojeg se onda može financirati i druge vidove novinarstva, a ne samo one na HRT-u, kao što se i čini putem Fonda za pluralizam, ili da ta pristojba može biti u krajnjoj liniji i jeftinija, odnosno predstavljati manje opterećenje, posebno za nezaposlene, umirovljenike, studente i tako dalje. Također, oni koji mogu naplatiti internetsku komunikaciju, dakle pružatelji usluga pristupa internetu kod kojih se slijeva zapravo cijeli prihod ili većina novca iz današnje internetom posredovane komunikacije. Oni bi sasvim sigurno trebali sudjelovati sa svojim prihodima u financiranju novinarstva. Takvih primjera i rješenja u medijskim politikama drugih zemalja širom svijeta postoji. Ono što mi trebamo je informirano i demokratski pristupiti njihovoj implementaciji. Zahvaljujemo kolegama iz Hrvatskog sabora što su našli vremena da se bavimo ovom temom. To je strahovito važno – zaključio je Milan Živković.
Od političara je zadnji ovom prilikom nastupio Milorad Pupovac (SDSS), koji se skupu pridružio nešto kasnije.
– Što se tiče moje podrške, podrške moje političke stranke SDSS-a neprofitnim medijima i javnim medijima ona je kontinuirana i takva će i ostati. Prvo mi mislimo da je u sadašnjim okolnostima za malu zemlju kao što je Hrvatska svaki daljnji trend slabljenja neprofitnih i javnih medija veoma opasan, ne samo za novinarsku profesiju nego i za zaštitu interesa građana Republike Hrvatske. U globalnim razmjerima, upravljanje ukupnim društevnim bogatstvom i interesima građana bez prisustva neproftinih medija i prave uloge javnih medija, što vidimo iz sadašnjeg stanja stvari, to neće biti moguće napraviti. Praksa koju smo zatekli je da se razori ono što je stvorila bivša vlast, prije svega zahvaljujući projektu koji se razvijao u Ministarstvu kulture, i da između sredstava i ministartva kulture ne postoji nikakav posrednik, ni kad su posrijedi mediji ni kad su posrijedi kulturni projekti, je apsolutno nedopustivo. Uništavanje komisija koje su u prvom naletu uništene predstavlja akt samovolje i gruboga kršenja onoga što demokratske institucije trebaju predstavljati. U tom smislu će svaka buduća vlada morati poštivati činjenicu da se institucije ne smiju razarati i da ne može biti čin samovolje da ministar prema svome vlastitom uvjerenju i sklonostima odlučuje gdje će ulagati društvena sredstva – kazao je SDSS-ov čelnik Pupovac.
Milorad Pupovac (foto TRIS/G. Šimac)
Neprofitni i neprofitni
Onda je ustvrdio kako ima ‘neprofitnih’ i ‘neprofitnih’.
– Očito je da postoji određeni disbalans između dijela neprofitnih medija i drugog dijela neprofitnih medija. Postoji scena koja je neprofitna i koja je djelomično neprofitna. Nije slučajno da su ovdje uglavnom predstavnici političkih opcija lijevog centra. Desno od centra, osim što kukaju da je javna televizija pod kontrolom lijevog političkog spektra, što na žalost nije istina – a govorim o vremenu kada je lijeva opcija bila na vlasti – pogotovo istina nije danas. I oni koji su nezadovoljni načinom na koji funkcionira novinarski ceh nastoje partijskim sredstvima stvoriti konkurenciju, a to su sredstva koja defiernitivno trebaju biti zaustavljena. Neprofitni mediji su iznimno neohodni za društevni i medijski puralizam. Mediji građanske i lijeve orijentacije, neprofitni, su naprosto oslabljeni. To je potrebno promjeniti i to treba glasno reći. Druga stvar, javni mediji se destruiraju zbog loše upravljačke strukture, što je već ovdje bilo rečeno. I zbog želje da se i to malo javnih medija što je preostalo privatizira i rastoči… iz tog razloga ćemo mi ostati na poziciji da se očuvaju javni mediji i neprofitni mediji građanske orijentacije, slobodno ću reći kritičke orijentacije u odnosu na dominantno stanje stvari u RH – rekao je Milorad Pupovac.
Po svemu sudeći, dojam je kako su pridošli političari uoči izvanrednih izbora obećali kako će svojim budućim djelovanjem nastojati popraviti golemu štetu na medijskoj sceni, nastalu u svega pola godine, posebice u sferi javnih i neprofitnih medija. Hoće li to tako doista i biti, ili će opet biti ‘nepripremljeni i kilavi’, kao što je priznao Beus Richembergh, doznat će se uskoro. Premda političari ‘nisu svi isti’, pokazalo se kako bez stalnog angažmana i pritiska javnosti teško da se može očekivati boljitak u bilo kojem segmentu društva, pa tako i na polju javnih i neprofitnih medija. S tim u vezi evo za kraj i apela Davorke Blažević (TRIS) kojega je izgovorila na ovom skupu.
Davorka Blažević apelira (foto TRIS/G. Šimac)
– Zbog toga, tko god dobije vlast u rujnu, čini mi se jako bitnim da, ne političari, nego civilno društvo, nastavi jako upirati u ovu temu jer bez tog trećeg sektora zaista ćemo imati jednu potpuno krnju medijsku scenu koja će se s vremenom transformirati u neku vrst novinarskog surogata. Više nećete imati prave informacije koje su u javnom interesu. Imat ćete zapravo informacije koje netko želi servirati radi svog interesa, bilo korporativnog, bilo političkog ili ne znam kakvog već. Prema tome ja bi apelirala na civilno društvo da zaista ne prestrane o ovoj temi govoriti dokle god se ona jednog dana ne riješi zakonom, dakle sustavno – zaključila je Davorka Blažević.
Goran B.R. (foto TRIS/G. Šimac)
Grbin i Jakovčić (foto TRIS/G. Šimac)
Blažević, Bartolović i Jakovčić u Kući ljudskih prava (foto TRIS/G. Šimac)
Jelena Berković (foto TRIS/G. Šimac)
Vesna Teršelić u ‘oku kamere’ (foto TRIS/G. Šimac)
Kamere (foto TRIS/G. Šimac)
Ozbiljna tema: E. Jakovčić (foto TRIS/G. Šimac)
Jelena Berković (foto TRIS/G. Šimac)
Političari su nešto obećali (foto TRIS/G. Šimac)
Davorka Blažević (foto TRIS/G. Šimac)
M. Živković (foto TRIS/G. Šimac)
Sandra Bartolović (foto TRIS/G. Šimac)
M. Pupovac o neprofitnim i neprofitnim (foto TRIS/G. Šimac)
