Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović predala je mandat kandidatu Domoljubne koalicije i Mosta za premijera, Tihomiru Oreškoviću. foto HINA Denis CERIĆ
Sasvim slučajno, premijer na odlasku, Zoran Milanović, posegnuo je još jednom za kvalifikativom slučajnog. Svojedobno je bezmalo izazvao sablazan kad je izjavio kako je Hrvatska slučajna država, a evo ga sada istim pridjevom počastio je i mandatara buduće hrvatske vlade, “slučajnog turista” Tihomira Oreškovića. A u tome, bogme, nema baš nimalo slučajnosti…
Naš „tehnički premijer“ na svom je Facebook profilu , malo prokomentirao hrvatski postizborni eksperiment reformsko-ekspertne stranačke vlade s nestranačkim premijerom kojega je, još dok je u statusu mandatara, nazvao – slučajnim. Šta bi to značilo? Da je slučajno stigao u Hrvatsku baš nakon parlamentarnih izbora i pukom slučajnošću zapeo za oko Tomislavu Karamarku, pa se ovaj slučajno osokolio i ponudio mu da s Domoljubnom koalicijom naslonjenom na svoju „premosnicu“ iliti „spojku“ , uđe u avanturu upravljanja hrvatskom državom ? Ili se radi o tome da se na izborima HDZ poskliznuo, osigurao nedovoljno mandata za samostalno formiranje vlade, pa je njihov nimalo slučajni kandidat za mandatara Tomislav Karamarko morao uzmaknuti pred ultimativnim zahtjevom svoga partnera ( Most-a) da mandatar ima biti nestranačka osoba? A zapravo, možda je „vladin odlazeći tehničar“ Zoran Milanović mislio kako je puka slučajnost , ili splet nesretnih okolnosti, što obveze mandatara nisu dopale njega iako se činilo, doduše tek jedan „magični“ trenutak, da će biti upravo tako?
Hrvatska je prestala, a mandatar postao -slučajan!
– Ne znam kako će završiti ova zabavna priča. Sjećate li se kad sam govorio o slučajnoj državi, eto, sad imamo slučajnog mandatara. Da se čovjek ne uvrijedi, ali on je doista slučajan mandatar. Hrvatska je prestala biti slučajna država, no uvijek postoji opasnost od vraćanja na staro, ili još gore od toga. Gospodin Orešković čak ne sudjeluje niti u pregovorima o strukturi vlade. Ako će njegova riječ biti zadnja, znači da neće biti prva, a to je loše- konstatirao je Milanović pun razumijevanja za kolegu s kojim bi doskora mogao obaviti primopredaju u Banskim dvorima.
„Slučajni mandatar“ Orešković benevolentno je prešao preko cinizma „šefa vlade slučajne države“ pokušavajući objasniti kako nema baš ništa slučajnog u njegovoj trenutnoj poziciji. – Tu sam sada kao mandatar, a kada se formira vlada uvjeren sam da ću biti i premijer- uzvratio je sasvim smireno Tihomir Orešković napominjući da je spreman preuzeti odgovornost kako bi pomogao Hrvatskoj i njezinim građanima.
Slučajno je jedino da je na predbožićnom domjenku Srpskog narodnog vijeća susreo Zorana Milanovića i s njim ugodno proćaskao. A nije im to bio prvi razgovor ugodni, jer sretali su se, pače i razgovarali, i svojedobno dok je bio predsjednik Uprave Plive. Valjda će tako biti i ubuduće, nada se naš hrvatski Kanađanin na privremenom radu u hrvatskoj Vladi.
Neka, neka, nek’ se zna, Milanović nije razgovarao s Oreškovićem…
Zanimljivo, iz Milanovićeve ekipe u odlasku učas je stiglo nervozno, gotovo ljutito priopćenje u kojem se odbija svaka slučajnost eventualnog susreta ili razgovora s mandatarom Timom Oreškovićem , s kojim je Zoran Milanović, tvrde, tek u prolazu razmijenio nekoliko kurtoaznih riječi. Čemu to priopćenje, čemu demanti koji ništa ne demantira nego tek kompromitira ostatke ponosa bivše vlade? Slučajno ili ne dosadašnji premijer sreo se s budućim i posve pristojno su se protokolarno „podružili“. I što je u tome toliko zlo i naopako da treba negirati, demantirati?
Nažalost, postupak Zorana Milanovića do te je mjere nezreo i iracionalan da komentar šefa HDZ-a Tomislava Karamarka, da ne povjerujete, čini sasvim opravdanim.
– Zoran Milanović ne ostavlja puno mogućnosti da se komentira njegovo ponašanje, a da onaj tko to govori ostane pristojan. Gospodin Orešković nema iskustvo u vođenju države, ali ima iskustvo u međunarodnim financijama i u organiziranju poslovnih timova, što je nama u ovom trenutku jako važno. Zaista je maliciozno čovjeka s tolikim ugledom i iskustvom nazvati slučajnim premijerom. Gospodin Orešković ima sve što Milanović nema, a to je iskustvo u realnom poslovnom sektoru, ima rezultate i ima ugled. Ništa od toga Milanović nema. Ako je u našoj državi nešto bilo slučajno, onda je svakako Zoran Milanović slučajno postao premijer, što je i dokazao svojim ponašanjem zadnje četiri godine. Njegovi rezultati rada, njegov ugled i njegove državničke kvalitete jednostavno ne postoje- ošinuo je svojih backhandom po Milanoviću , inače, ne baš rječiti Karamarko.
I na kraju balade, što je u ovoj priči slučajno? Orešković, Hrvatska, Milanović, Karamarko… Ništa od toga, sve je zadano, i ma koliko mi vjerovali da nešto može biti drugačije, makar i slučajno, zaludu nam se nadati…
Karamarko, Petrov i Milanović – Fotografija koju je na FB-u objavio Ivan Lovrinović
