Razgovor s poznatim splitskim ilustratorom, sudionikom nedavno završenog trećeg FALIŠ-a u Šibeniku.
Strip-autor, crtač, slikar, grafički dizajer i pisac, no ipak najpoznatiji kao autor ilustracija u Feral Tribuneu. Danas je u Novostima. Alem Ćurin intervju za TRIS dao je nekoliko sati nakon što je njegova izložba „(I)lustracija Hrvatske“ otvorena na početku ovogodišnjeg FALIŠ-a, Festivala alternative i ljevicu u Šibeniku.
Aktivni ste od osamdesetih, a u Šibeniku je ovih dana otvorena vaša prva velika izložba. Tek sad?
U osamdesetima nisam imao puno radova, radio sam neke izložbe skulptura, slika i crteža, bio sam tek perspektivni avangardni slikar. Od kada sam dobio priliku postati ilustrator, imao samo možda pet izložbi sveukupno. Svojevremeno sam imao problem na granici, kada sam dogovorio izložbu u Pečuhu. Nosio sam sa sobom originale, a carinik je procijenio da su to pornografska djela i da to ne može ući u njihovu Europu. Od tada preko granice idem samo s printovima…
I tada ste se shvatili… što? Da je Europa lažna čistunska tvorevina?
Današnja Europa je jedna pornografska priča, nanovo rađanje nekakve polu-hitlerovske ideje koja se realizira u miru. Njezino pravo lice pokazuje se u ovim događajima oko izbjeglica. El Shatt se, ustvari, vraća kući… Oni su u Egiptu ugostili naše ljude i sigurno je bilo problema, čim je riječ o množini ljudi. Ali ovakvoga fašizma nije bilo. Fašizam stoji na granici Europe, a oni gore u Bruxellesu ne razumiju ništa. Jedna od mojih zadnjih ilustracija u Feralu nosila je naziv „Bruxelles Über Alles“.
Kako se ova vaša ‘prva velika izložba’ uklapa u fališevski antifašizam?
Ne vidim ni jedan drugi motiv, osim tematiziranja antifašizma, da me primora da se maknem s Hvara gdje ljetujem. Moj je ujak, materin brat, ostavio kosti na Sutjesci. Kad su me zvali i rekli da se osnovna nit ovogodišnjeg FALIŠ-a antifašizam i Sutjeska, odmah sam se spakirao. Je*eš godišnji.
Kako ste odabrali radove?
Birao sam one koji su malo provokativniji, a uklapaju se u temu. Da domaći fašisti ne zaborave da je fašizam progutao Dalmaciju…
Izazivaju li danas te vaše ‘provokacije’ jednaku reakciju kao u danima Ferala?
Nemam pojma. Svaki put se iznenadim kad mi na izložbu dođe puno ljudi. Ništa ne pratim, jedine novine koje kupujem su Novosti…
Kupujete ih?
Da. Feral nikad nisam kupavao, jer sam ga mogao uzeti u redakciji, a Novosti su u Zagrebu.
Dakle, što je važnije: provokacija radi provokacije ili poruke koje vaše ilustracije neminovno odašilju?
Uvijek se tu negdje krije poruka. Ako nije slikovno do kraja izražena, postoji tekst u ilustraciji, koji je meni vrlo bitan. I uvijek je to netko nazivao pornografijom, još otkad sam prvu „žešću“ ilustraciju opalio u Nedjeljnoj Dalmaciji. Meni je pornografija sasvim nešto drugo – zastava, država, nacija, bolest, rat… To je pornografija, a ovo što ja radim je komentar.
Strip vam je prva i najveća ljubav. Međutim, ja nikad nijedan vaš strip nisam držao u rukama. Je li to do mene ili ih je zbilja malo na tržištu?
Nemam nijedan objavljen. Neki su izlazili u raznim časopisima, a jedino djelo koje mi je ukoričeno je „Egostriper“, knjiga o stripu.
Nijedan? Zašto?
Ha, zašto… Kad su mi jednom u Nedjeljnoj Dalmaciji obećali objaviti strip, prekinuo sam Akamediju. No, ispalo je da su i nekim drugima također obećali objavljivanje stripa, pa sam ja na kraju ispao iz priče. Kao mlad sam, za mene ima vremena…
Kažete da ste pisali o stripu. Kome? Imamo li publiku za takvo nešto?
Nikome! Sebi i svojoj generaciji. To je knjiga o strip-generaciji koji su mene nečemu naučili i kojima sam zahvalan.
Jedan strip izložili ste i u Šibeniku…
Autorske stripove radim i dalje, objavljujem ih uglavnom u jednom slovenskom magazinu. Ovaj koji je izložen nije objavljen, pod izlikom da nije duhovit i da je previše bezobrazan.
To vam se često događa…
Non-stop. Nekad sam se nervirao zbog toga, danas me nije briga.
Vaš profesionalni put kretao se od Omladinske iskre, Feral Tribunea, FAK- do Utorkaša, Novosti… Je li buntovništvo i alternativa u vašem slučaju rezultat izbora ili stjecaja okolnosti?
A slušaj… Htio sam biti strip crtač koji će imati miran život, uz karton vina. Međutim, ništa od toga. Uvijek sam imao potrebu slobodno udisati zrak i imati slobodu, pa sam prihvaćao ono što se nudilo, a odgovaralo je mojim potrebama. U jednom sam trenutku pristao raditi i plakate za splitski HNK, kad mi je to predložio bivši prijatelj Ivo Sanader. Radio sam to sve dok nije došla Mani Gotovac.
Dakle, Sanader je bivši prijatelj…
Nismo se vidjeli od 1999.
A Mani Gotovac vas nije voljela ili…?
Njezina ideja plakata je bila takva da se na njega stavi glavni glumac. Ali, nije to „Casablanca“, gdje je najbitnije što u njemu glumi Humphrey Bogart. U teatru uvijek postoji alternativno rješenje. Tada sam otišao…
Danas ste u Novostima ili, što bi se reklo, ‘malom Feralu’.
Da, vole se ljudi rugati da se tu skuplja feralova siročad. A sad je došao i Boris Dežulović, pa su se svi digli na zadnje noge. Mislim da je u Novostima trenutačno dvanaest feralovaca. I to smeta… Smetali su Mamuli, smetali su Tuđmanu, smetaju i danas.