Presuda Županijskog suda u Splitu, kojom je odlučeno da Slobodna Dalmacija, zbog teksta Borisa Dežulovića objavljenog u splitskom dnevniku 2012., destorici tužitelja treba isplatiti ukupnu odštetu od 150 tisuća kuna, stajat će Slobodnu puno više do samog novca. Prije svega, gubitka čitatelja. Jer, nakon odluke Uprave SD da otkaže suradnju Dežuloviću zbog rečene presude, u znak solidarnosti, splitskoj novini suradnju su svojevoljno otkazala još dva kolumnista, Ante Tomić i Jurica Pavičić. Pa je Slobodna Dalmacija preko noći izgubila „tri u jednom“!
Sporni tekst Borisa Dežulovića pod naslovom „Za njih bi bilo bolje da Bog ne postoji“ problematizira opaku tezu jedne desničarske splitske skupine koja je, navodno, ingeniozno zaključila i javnosti poručila da je Antonija Bilić neizravna žrtva Gay Pridea u Splitu zbog kojega je tisuće policajaca bilo povučeno iz potrage za nestalom Drnišankom kako bi osiguravalo paradu na Rivi. Dežulović se u svom tekstu zgroženo pita kakva gnjida trebaš biti, koliko zao i pogan da bi takvo što prevalio preko usta. Opskurnu skupinu splitskih homofoba Dežulović je, kako se u presudi navodi, nazvao „najvećim prirodnim neprijateljima ljudske inteligencije“. No, sud je ocijenio da Dežulović za svoje tvrdnje nije dao uvjerljive dokaze, za razliku od tužitelja koji su ga osporavali.
Kako bilo, Slobodna Dalmacija je spor izgubila i dužna je platiti odštetu od 150 tisuća kuna, desetorici „oštećenih“. I onda se Uprava SD dosjetila da bi bilo dobro krug oštećenih dodatno proširiti, pa je to za početak učinila s Dežulovićem. Jednim od ponajboljih hrvatskih pisaca, novinara i kolumnista, koji je lani proglašen prvim među europskim komentatorima (dobitnik European Press Prize 2014. u kategoriji najboljeg komentara), kojega je ekspeditivno, po kazni – škartala. Uslijedio je brzopotezni otkaz suradnje o čemu je obaviješten telefonski.
Otkazano mi je telefonski, do danas nemam pisanu odluku
– Točno je, nazvao me telefonski urednik SD i kazao mi da je nakon gubitka parnice, odluka člana Uprave Josipa Popovca da mi se otkaže suradnja. I to je sve što mi je do danas rečeno. Nemam čak ni pisanu odluku – potvrđuje za Tris Dežulović.
Na upit postoji li mogućnost naknadnog dogovora s vodećim ljudima u sustavu EPH (čiji je dio i Slobodna Dalmacija), s obzirom da se za srijedu najavljuje sastanak sa sva tri kolumnista SD koji su napustili ovu novinsku kuću, Dežulović je sasvim eksplicitan.
– Što se mene tiče, ne postoji mogućnost novog dogovora. To je završena priča. Pogotovo što znam da ta parnica nije jedini razlog za raskid suradnje, nego je tek dobro poslužila da se i to obavi. A nisam prvi kojem je otkazano, vjerojatno ni zadnji. Uostalom, ne zanima me raditi za kuću koja ne stoji iza svojih novinara – poručuje Dežulović. I dalje ostaje zaposlenik EPH, u redakciji Globusa. Do kada, ne zna se …
Svima je jasno da se priprema teren za dolazak Karamarka i HDZ-a na vlast, kaže Dežulović. Ali, nije stvar samo u politici. Postoje i teorije, veli, da bi Slobodna Dalmacija trebala po svom profilu biti za retardirane, primitivne Dalmatince, dakle, bio bi to povratak staroj “kutlači”, a Jutarnji list za pametne zagrebačke intelektualce. Ali, ima i teza po kojima će sve biti reciklirano…
Danas je stanje u društvu i medijima puno gore nego 90-ih, jer je tada bio rat, imali smo izvanredno stanje i slika je bila crno-bijela. A sada smo u 2015., članica smo EU , a realno, stanje je 4 do 7 puta gore nego 90-ih – smatra Dežulović.
Ako Slobodna neće Boru, nećemo ni mi Slobodnu!
S Dežulovićem su se trenutno solidarizirala još dva vrsna kolumnista splitske novine, Ante Tomić i Jurica Pavičić koji su reagirali beskompromisno. – Ako Slobodna neće Boru, nećemo ni mi Slobodnu – poručili su glavnom uredniku Ivi Bonkoviću.
Neslužbeno saznajemo da su Tomić i Pavičić procijenili kako je bolje da sami otkažu suradnju nego da čekaju da to napravi uredništvo. Jer, oba slute kako bi se uskoro našli na meti onih koji su jedva dočekali priliku riješiti se „nepoćudnog“ Dežulovića. Svi su izgledi da ih osjećaj dobro služi, jer, u vrhu SD kao da je zbog ovog trostrukog gubitka nastupilo olakšanje. Kako saznajemo, uredništvo im se zahvalilo na dosadašnjoj suradnji, bez riječi žaljenja zbog njihova odlaska.
Tomić ne želi komentirati motive svoga solidariziranja s kolegom i prijateljem, ali nije dvojio oko odluke da i sam otkaže suradnju SD, kazao nam je.
Jurica Pavičić, još jedan iz udarnog trolista vanjskih suradnika – kolumnista „na posudbi“ SD, baš kao i Tomić i Dežulović, ostaje u sustavu EPH, pa će za njihove tekstove biti zakinuta samo Slobodna Dalmacija. A ostanak u EPH, veli Jurica, to je pitanje egzistencije…
Za Pavičića su u ovom slučaju dvije stvari s posebnom težinom. Prvo, „grozno je da se Slobodna tako lako odriče nekog tko je lani dobio europsku nagradu kao najbolji komentator, a dovedu nekog tko u tekstu 34 rečenice završi s uskličnim znakom, nekog tko je dijagnoza i uputnica – ogorčeno će Pavičić. Drugo što ga osobito ljuti je jedan defektan stav koji se sustavno njeguje kako su zagrebačke novine za liberalne i pametne, a dalmatinske za konzervativne i glupe.
“Što nije dovoljno dobro za Zagreb, nije dobro ni za Split”
– Ne pristajem na to. Ono što nije dovoljno dobro za Zagreb, meni nije dobro ni za Split – poručuje Pavičić. Kako tvrdi, nema problema s ideološkim pitanjima, ni s konzervativnim stavom, ako je on argumentiran, pametno i racionalno izložen. Ali, neki ljudi misle, veli Jurica, da je ovo početak procesa lustracije onih koji će kritizirati Tomislava Karamarka.
Nitko ne spori da legitimno izabrani urednik iza kojega stoji većina novinara u redakciji ima pravo birati svoj tim i one s kojima želi surađivati, ali to se ne radi na takav način, kažu neki novinari SD- redakcije. Neshvatljivo je da uredništvo ne stoji iza svojih novinara, nego ih se glatko odriče i otkazuje im suradnju dočim je i najmanje ugrožen financijski interes vlasnika, kažu, konstatirajući, otprilike kao i predsjednik HND-a Saša Leković u svome priopćenju povodom ovog slučaja, kako su ovakvi postupci pogubni za novinarstvo i integritet novinara koji, u ime vlastite egzistencije preventivno pribjegavaju autocenzuri. A time se gubi smisao i svrha ove časne profesije koja postaje žrtvom nečasnih podilaženja struke interesima vlasnika i kapitala.