Kako čitanje pjesama na Zlarinu može izazvati prometni incident…

Hrvatski i makedonski književnici i pjesnici i ove su se godine susreli u zlarinskom hotelu Koralj.

Puno se stvari promijenilo od lanjskih susreta makedonskih i hrvatskih književnika na Zlarinu; Makedonci su ovog puta doletjeli avionom, nije ih dočekala kiša, predsjednik zlarinskog TZ-a Vladimir Buneta prepoznao ih je imenom i pojavom, a bard novinarstva i pjesništva Mladen Bjažić u devedeset i nekoj dočekao ih je s još malo više energije i poletnosti nego prije godinu dana.

Drugi književni susreti makedonskih i hrvatskih autora, u organizaciji udruge Hrvatsko-makedonska tangenta, dogodili su se ovog vikenda opet u hotelu Koralj.

Na ručku dobrodošlice i službeno je obznanjen najkonkretniji rezultat prošlogodišnjih susreta – Emiru Imamoviću Pirkeu uskoro bi trebala biti objavljena knjiga u Makedoniji, što je lani na terasi hotela Koralj dogovorio s izdavačem Robertom Alađovskim. Problem je jedino što Pirke nema pojma koja mu se knjiga prevodi, poslao je tri, a zaboravio koja je na kraju odabrana.

Premorenim putnicima idealna prilika za odmor i poslijepodnevno „ubijanje oka“ pružila se tijekom prikazivanja dokumentarnog filma „Koralj“ u radnoj dvorani hotela. No, na njihovu žalost, dokumentarac iz ’47. bio je iznenađujuće zanimljiv, uz nevjerojatnu činjenicu da se nepoznati snimatelj prije 68 godina s kamerom spustio ispod površine mora. Nitko nije zaspao.

– Ta kamera mora da je bila ratni plijen – bio je mudri zaključak na kasnijem druženju uz piće.

Film „Koralj“, poslijeratni propagandni uradak, predstavio je Zlarin kao otok rada i slobode, otok na kojemu je nekad na četiri žene dolazio jedan muškarac, gdje se jela juha od kamena i algi te naravno otok koraljara.

Priče o koraljarima i Vesni Parun makedonski gosti znaju već od lani. Otišli su u lokalnu brusionicu koralja gdje se pjesnikinja Elizabeta Petrovska susrela oči u oči sa Zlarinjaninom koji ju je toga jutra skoro pregazio svojim golf-vozilom dok je čitala knjigu posred ulice. Susret je prošao miroljubivo. Golf-vozila zlarinski su fenomen, gotovo statusni simbol, nečujno prevozno sredstvo opasno za sve koje, poput Elizabete, čitaju pjesme na ulici, vjerujući pričama da se nalaze na otoku bez prometa.

Osim nje, iz Makedonije su pristigli akademik Bogomil Đuzel, njegova supruga i pjesnikinja Ljiljana Dirjan te Mirjana Grkovska Majić, također pjesnikinja, Makedonka sa zadarskom adresom i zadarskim suprugom. Njihove priče o stanju kulture u Makedoniji nisu ništa optimističnije nego što su lani bile.

– Ministarstvo kulture izdvojilo je 35 tisuća eura za pobjednika festivala folk glazbe, a na natječaju za najbolju knjigu nudi 1500 eura – simbolično je Ljiljana Dirjan objasnila tamošnje stanje (kulturnog) duha.

Između posjeta Muzeju Vesne Parun i šetnji uz more, vodili su se radni i neslužbeni razgovori, čitale se pjesme, raspravljalo o koječemu, od politike do gastronomije… Reporteri TRIS-a nisu uspjeli ostati do kraja druženja, no kladimo se da je TV novinar Zvonko Varošanec i ove godine uzeo gitaru u ruke i raspjevao društvo.

Milena i Sašo Georgievski, prvi ljudi „Tangente“ obećali su iduće godine još „međunarodniji“ susret. A Mladen Bjažić obećao je da će dogodine biti još malo mlađi…