U svjetlu novih mjera EU politike koje se odnosi na ribolovni sektor – proces scrapinga koji je u tijeku i odluke o ukidanju kategorije malih ribara koja je sa prvim danom 2015.g. stupila na snagu, nužno je sagledati kakve su aktualne hrvatske perspektive u ovom sektoru koji doživljava značajne promjene. Konačni cilj novih mjera je postizanje održivosti jer more nije, kako se uvriježeno misli, nepresušan izvor hrane.
snimila: J. Klisović
Iako su ribarske jadikovke konstantne, podaci o ulovu govore drugačije. Tako je u 2013.g. ulov povećan čak za petinu što je podatak vrijedan svake pažnje. Vratimo li se samo korak unatrag vidi se kako je u 2011.g. proizvodnja ulovnog sektora i akvakulture na nacionalnoj razini iznosila 84.073 tona, dok je još 2008. godini ulovljeno svega 49.011 tona. Brojke svjedoče o enormnom porastu ulova koji je u 2009. godini iznosio 55.364 tona, u 2010. godini 52.395 tona, u 2011. godini 70.535 tona (povećanje od 44% u odnosu na 2008. godinu), dok je u 2013 ulov porastao za spomenutu petinu. Stručnjaci koji su izradili Operativni plan za ribarstvo navode kako razlog tako povećanim količinama leži u poboljšanom sustavu registracije i kontrole ulova. Specifičnost hrvatskog ribarstva je činjenica da preko 80% ukupnog ulova čini ulov male plave ribe (srdela i inćun).
Najviše izvozimo plavorepnu tunu, soljeni inćun, konzervirane srdele, svježi lubin iz uzgoja i svježi inćun
Činjenica je da ribarstvo (uključujući i prerađivačku industriju) značajno sudjeluje u izvozu prehrambenih proizvoda RH . Široj javnosti slabo je poznato koje vrste izvozimo u najvećim količinama. Pet najznačajnijih proizvoda po vrijednosti izvoza su: plavoperajna tuna, soljeni inćun, konzervirana srdele, svježi lubin iz uzgoja, te svježi inćuni. Tunu izvozimo isključivo u Japan, a inćun u Italiju. Istovremeno, uvozimo značajne količine proizvoda male vrijednosti (haringa), a izvozimo proizvode visoke tržišne vrijednosti. Haringa se, inače uvozi gotovo isključivo za potrebe hranjenja tune u uzgoju. Hrvatski ribari za razliku od svojih kolega sa ostatka Sredozemlja dosta sredstava troše na pogonsko gorivo. Naime, domaći ribari čak 50-60% ostvarenih prihoda troše na nabavu pogonskog goriva što predstavlja značajno opterećenje i, naravno smanjuje profitabilnost cjelokupnog sektora.
snimila. J. Klisović
Svaki dan ribu jede 3 % Hrvata, a jednom na tjedan 33 posto- svaki deseti Hrvat ne jede ribu
Iako se s pravom ocjenjuje kako je mediteranska prehrana jedna od najzdravijih na svijetu, ako ne i najzdravija, u Hrvatskoj je potrošnja ribe i dalje niska. Jedan od razloga za to svakako je nizak životni standard. S druge strane, sitna plava riba koja se smatra najzdravijom ne doseže visoke cijene te je dostupna širem sloju stanovništva koje je ne konzumira iz različitih razloga. Unatoč značajnim ulovljenim količinama, potrošnja ribe, ukupno gledajući, je daleko ispod EU prosjeka. Procjenjuje se da potrošnja ribe u RH iznosi oko 8, 5 kg po stanovniku, tj. 36, 5 % EU prosjeka. Neke procjene ukazuju da svaki deseti Hrvat ne jede svježu ribu i morske plodove, a svaki dvadeseti ne jede smrznutu ribu i morske plodove. Svaki dan ribu jede 3 % Hrvata, a jednom na tjedan 33 %. Turistički sektor, također sudjeluje u potrošnji ribe, posebice u ljetnim mjesecima. Veliki trgovački i hotelski lanci uglavnom se drže ribe iz uzgoja. U različitim regijama Hrvatske različita je i potrošnja ribe. Iako potrošačke navike i brži stil života utječu na potrošnju ribe, visoka maloprodajna cijena, zaključuje se, prvenstveni je razlog niske potrošnje ribe po stanovniku. Riba je posebno skupa u ljetnim mjesecima kada se ona najkvalitetnija i ne može naći na ribarnicama jer je otkupljuju ugostitelji, a u to vrijeme pojačan je i izvoz, ponajviše u susjednu Italiju.Na trgovačkim policama sve je više uvezene smrznute i sušene ribe ulovljene u dalekim oceanima koja se prodaje po nižim cijenama od one iz Jadranskog mora.
Ribarski sektor izravno zapošljava 14 000 osoba, a neizravno uključuje oko 25 000 ljudi
Ribarski sektor dijeli sudbinu ostatka gospodarstva kad je riječ o broju zaposlenih kojih je zadnjih sedam godina od kada je država upala u krizu i recesiju, sve manji. Pocjenjuje se da je u sektoru izravno zaposleno oko 14.000 osoba (ribari, djelatnici u tvrtkama za ulov, uzgoj i preradu ribe). Pored stalno zaposlenih, postoji i značajan broj sezonskih radnika u ribarstvu, posebno u segmentu djelatnika na ribarskim plovilima. Prema procjenama, oko 25.000 ljudi je izravno i neizravno uključeno u sektor.
Ribarska flota starija od 30 godina
Ribarska flota Hrvatske, stoji u Operativnom programu za ribarstvo Ministarstva poljoprivrede, u prosjeku je starija od 30 godina. Starost brodova, međutim nije ravnomjerno zastupljena u svim segmentima. Stručnjaci su procijenili kako su aktivne koćarice u prosjeku starije od aktivnih plivarica, a upravo među koćaricama nalaze se najstarija aktivna plovila. Osim nepovoljne starosne strukture ribarske flote, većina plovila slabo je opremljena u smislu energetske učinkovitosti (stari pogonski strojevi s visokom potrošnjom goriva), očuvanja kvalitete proizvoda (nedostatak ledomata i odgovarajućih skladišnih kapaciteta na plovilu) kao i uvjeta rada i sigurnosti plovidbe. Ribarska flota, prema podacima iz 2013.g. broji 7770 plovila što čini 9, 37 posto flote EU.
Nakon završetka procesa scrapinga brojnost domaće ribarske flote značajno će opasti jer će se, procjenjuje se, znatan broj ribara starije životne dobi koji u vlasništvu imaju stara plovila, odlučiti umiroviti ili preorijentirati na neku drugu djelatnost. Inače, najveći broj ribarskih plovila registriran je kao višenamjenska plovila (45, 24 % flote). Zadnjih godina sve veći broj ribara u ljetnim mjesecima radi s turistima koje vode na ribarenje pružajući im nezaboravne trenutke boravka na ribarskom brodu, moru i naravno uživanja u tek ulovljenoj ribi.
Oglas
