Kad je 2006.g. u fontanu ispred crkve Gospe vanka Grada Siniša Burić koji je tada došao na čelo učmale komunalne tvrtke Zelenilo, ubacio tri malene kornjače i isto toliko ribica nije mogao ni slutiti da će njegova ideja oživljavanja fontane živjeti i danas. Kako su njegov mini projekt prigrlili Šibenčani i njihovi gosti za nadati se da će životinjski svijet fontane još dugo opstati na veselje svih ljubitelja životinja i prirode u kojoj žive.
Nakon jedinstvene kamene ljepotice-katedrale svetog Jakova koja je 2000.g. uvrštena na UNESC-ovu listu zaštićene svjetske kulturne baštine, te tvrđave svetog Mihovila ispod koje se razvio grad, treći najposjećeniji punkt starog Šibenika svakako je park Luje Marune koji se nalazi ispred impresivne kamene crkve Gospe vanka Grada. U okruženju visokih stabala i onih nižih raskošnih krošnji koje stvaraju dragocjeni hlad, fontana se savršeno uklopila u ovu zelenu oazu, a nakon što je Burić u nju ubacio nekoliko ribica i kornjača (crvenoušne i žutoušne), cijeli je park živnuo novim sjajem.
Fontana, u čijem se središtu nalazi atraktivna gromada sedre nezaobilazni je foto-kadar tisuća turista koji ne mogu odoljeti zovu ove zamamne ljepote. Škljocanje fotoaparata, zvuk kamere, „bacanje“ pogleda na sve raskošniji životinjski svijet u fontani, svakodnevna su mantra turista, ali i Šibenčana koji su se s vremenom i emotivno vezali uz kornjače i ribice koje plove uokolo sedrene gromade.
Sa 150 kuna stvoren novi šibenski turistički brend
-Ni sam ne mogu vjerovati u što se pretvorila moja ideja. Fontana sa pedesetak kornjača koje se sunčaju na sedri koja je dobila atraktivni zeleni „pokrivač“ od mahovine i ribicama svih vrsta i boja koje plivaju uokolo, postala je novi turistički brend Šibenika. Eto, kad odem, iza mene će ostati brend kojeg sam stvorio sa svega 150 kuna uloženih u nabavku kornjačica i ribica, zadovoljno će o svom projektu direktor Zelenila Siniša Burić.
Živo se sijeća početaka i sumnji u konačni ishod. Praksa ga je demantirala, a život u fontani, iz dana u dan, bivao je sve bujniji i bogatiji. Slatkovodne ribice su se razmnožile i odlično adaptirale, a ima ih svakakvih boja i vrsta.
– Razmnožile su se i kornjače, a njihov fond povećava se i zahvaljujući donatorima. Naime, mnogi se iz raznih razloga više ne mogu brinuti o svojim ljubimcima pa nas zovu i mole da ih primimo i o njima skrbimo. Ma, veseli me kada vidim da ti ljudi kasnije dolaze u Šibenik posjetiti svoje nekadašnje kućne ljubimce i donose im hranu. Prije neki dan došla je jedna gospođa iz Splita i donijela nam dvije velike kornjače uz koje se vezala ali ih više nije mogla zadržati kod sebe. Nedavno sam po dvije kornjače išao u ravno u Ravnu Goru. Jedna nam je kornjača došla sa Visa. Ljudi nas zovu ili nam donose kornjače i ribice iz svih krajeva Hrvatske. Eto, postali smo jedinstveni po fontani i životu u njoj, veselo će Burić navodeći da je riječ o jedinstvenom primjeru oživljenih fontana u Europi.
Ne čudi stoga što je priču o šibenskoj fontani došla snimati talijanska televizija navodeći da je riječ o jedinstvenom primjeru koji zaslužuje veliku pažnju javnosti i pohvalu.
Siniša Burić, direktor “Zelenila”
-Šibenčani su se emotivno vezali uz ovaj park i život u njemu. Na žalost, prije dvije godine netko neodgovoran i zločest pokrao je naše „blago“, a ovog proljeća netko je prouzročio stradavanje kornjača ubacujući kiselinu u vodu. Ukupno petnaestak kornjača je uginulo ili su oslijepile. Građani su bili toliko revolirani tim nehumanim činom da su se na neki način organizirali i budno pazili da se takvo što više nikada ne ponovi. Ima građana koji sami kupuju hranu kojom hrane naše životinjice koje su postale velika turistička atrakcija grada.
Za razliku od petnaestak kornjača koje nisu preživjele kiselinu, riblji fond je ostao netaknut. Kornjače žive na sedrenoj stijeni pa su bile izloženije djelovanju kiseline koja ih je otrovala ili oslijepila. Kiselina je, inače lakša od vode pa su donji dijelovi fontane na kojima obitavaju ribe ostali pošteđeni njezina štetnog utjecaja.
Kako se gladni galeb dočepao slasnog plijena- bjelouške
-U fontanu sam svojedobrno ubacija i jedan prekrasni mali primjerak zmije bjelouške koja je na kratko bila velika atrakcija. Dok se naša zmicija jednom prilikom sunčala na sedri, postala je slasni zalogaj jednom gladnom galebu. Šteta! Da samo znate kako je gospođa koja, inače uređuje park i posebno vodi računa o fontani, reagirala sa žaljenjem što naše zmijice više nema.
Posebna briga o fontani i njezinom živom svijetu vodi se u zimskim mjesecima, posebice za najhladnijih dana kada voda smrzne. Tada se razbija led kako kornjače i ribe ne bi uginule. Kad se iz dubljih slojeva same počmu izvlačiti prema vrhu znak je da zima prolazi, a dolaze topliji dani. Kornjače su tako postale i vremenski orijentir, reći će Burić pričajući nam kako stariji Šibenčani kornjače nazivaju-žabama. Tko zna zašto, ali njima je jednostavnije reći da su u fontani žabe, nego kornjače.
Za našeg obilaska parka Luje Maruna kornjače su se lijeno protezale po vlažnoj mahovini. Neke smo zatekli u ljubavnom žaru, neke u razmjeni nježnosti…
Prava je šteta što ostale šibenske fontane ne pružaju isto tako lijepu sliku kao ova ispre crkve Gospe vanka Grada. Svega stotinjak metara dalje u parku Roberta Visijanija, dvije fontane ne mame prolaznike da im se približe. Otužnim vodoskokom, a nekad i bez njega, „pričaju“ tužnu priču o, inače lijepo uređenom parku.
Trg ispred Gospe vanka Grada jedan je od najfrekfentnijih punktova u gradu kojim u ljetnoj sezoni prođe na desetke tisuća gostiju iz cijeloga svijeta. Mnogi od njih posjećuju velebnu kamenu crkvu sa zvonikom koja potječe iz 1740.g. Na zvoniku, koji je mnogima ujedno i orijentir, nalazi se veliki sat. Ispod crkve, prema Poljani je mala kapelica-oltar svete Ane, a neposredno uz fontanu nalazi se kip svetog Franje koji u ruci drži golubicu.
Trg Luje Maruna i crkva Gospe vanka Grada, snimila. J. K.
