foto: Facebook
Teško državi čije financijsko stanje ovisi o meteorologiji. A kako stvari stoje, nakon prvih sedam mjeseci ove godine, turistička sezona u Hrvatskoj je ozbiljno podbacila, dobrim dijelom i zbog lošeg vremena, ali i nedostatka ozbiljne turističke strategije, pa će državni proračun već najesen u rebalans. Najavio je to ministar financija Boris Lalovac, i „zaprijetio“ rezanjem plaća u državnom i javnom sektoru u čijem je sustavu 215 tisuća službenika.
Ministar precizira: na meti će biti oni koji zarađuju preko 10 tisuća kuna, dakle, dvostruko više negoli je prosječna plaća u Hrvatskoj, a bar trostruko od one u realnom sektoru. Treba vidjeti, kaže ministar, koliko je takvih i ima li prostora za dodatno rezanje, odnosno koliko nas košta javna i državna uprava. Tako smo opet došli na početak kojemu se redovito vraćamo kad god naš „brod tone, a zvona zvone“, dok se časnički zdrug na komandnom mostu smješka, ujeravajući nas kako nema baš ništa s tim.
Lalovac bi uzeo i zastupnicima
E, sad da vidimo po čemu će se razlikovati „mjere i radnje“, odnosno efekti, ministra Lalovca u odnosu na njegove prethodnike. Ministar veli da će na udaru biti, uz ostale, ministri i saborski zastupnici, kao što se to i dosad redovito pomopozno najavljivalo i redovito pretvaralo u demagošku floskulu. Jer, ne može se intervenirati u zastupničke plaće bez volje – zastupnika. Oni su u poziciji da sami odlučuju o svojim buštama. A dosad su pokazali kako daleko brižljivije i odgovornije čuvaju vlastite, od onih državnih kuna. Ako se iz političkih razloga i pristane na smanjenje plaća, ono je minimalistička, manje-više kozmetička korekcija, nimalo vrijedna spomena. Jer, to je ipak kasta nevjerojatno privilegiranih hrvatskih građana koji i kad ne rade, pače niti ne dolaze na posao, uredno i u cjelosti primaju punu plaću. U skladu sa zakonom. Kojega je donio Sabor. I ne pada mu na pamet mijenjati ga! I sad bi Lalovac intervenirao u njihova primanja?!
Osobni bankrot za dužnike, što više rada za – radnike!
A za one koji su bili neoprezniji, koji su uzimali više negoli su mogli podnijeti svojim prihodima, kojima su danas, konzekventno tomu, blokirani računi, a ovrhe sjele na plaću, bit će omogućen osobni bankrot. Jer, kad je previše, previše je: 317 tisuća hrvatskih građana dužno je čak 28 milijardi kuna! Mnogi od tih dužnika nisu računali da će njihove firme propasti, a oni ni krivi ni dužni ostati bez posla. I s neotplaćenim kreditima.
Ali, ako zastupnicima i ne može nimalo uzeti, običnim malim ljudima ministar može dati. Tvrdi da hoće. Ukidanjem najveće stope poreza na dohodak, čime bi proftiralo oko 150 tisuća zaposlenih kojima bi se povećala plaća, a što bi se moralo reflektirati na potrošnju. Visokim porezima koji danas opterećuju rad i destimuliraju radnike, ministar je odlučio stati na kraj. Poručio je građanima: Što više radite, manji će biti porezi. Radite, samo radite!
Mistificiranje menadžerskih usluga
Dosadašnja iskustva u ovoj zemlji pokazala su posve suprotno: oni koji su najviše i najteže radili, imali su u pravilu najmanje. U Hrvatskoj se rad ne cijeni. Ni znanje. Iskustvo još manje. Ovdje igra samo politička konjuktura na tržištu…i odgovarajuće stranačke iskaznice.
Zanimjivo je da je Kukuriku vlada najavljivala energičan obračun s kvazimenadžerima po javnim i državnim tvrtkama s golemim gubicima, koji su imali enormne ugovore sa zaštitnim klauzulama što su im, u slučaju smjene, jamčile milijunske odštete. I što se dogodilo? Dio ih je smijenjen, ali potom solidno zbrinut, što odštetama, a što zahvaljujući patroniziranju svojih stranačkih središnjica. No, i oni koji su ih na tim mjestima naslijedili nisu tvrtke preporodili, ali su visoke plaće zadržali. I nastavili mistificirati tzv. menadžerske usluge. Bez pokrića. Naprosto, tako to kod nas ide. Pozicija primarno znači primamljiva primanja i privilegije. O odgovornosti malo tko misli. To je stanje svijesti u ovoj zemlji koje je izgrađivano desetljećima. A trebat će stoljeća da se promijeni…
