Južnoamerički kontinet svijet je raslojenosti i suprotnosti, ponajprije onih socijalno-ekonomskih u što će se uskoro uvjeriti i hrvatski navijači koji su već spakirali kufere za Brazil u kojem u četvrtak počinje najveća svjetska nogometna fešta. Dok će hrvatski reprezentativci na novom stadionu u Sao Paulu vrijednom 480 milijuna američkih dolara tražiti dio nogomentne slave za sebe i za sve nas koji uživamo u nogometnom ludilu, u nogometnoj umjetnosti uživat će oko 2500 navijača iz Hrvatske i gotovo isto toliko hrvata koji će doći iz drugih zemalja. Kockastih će u usporedbi sa ostatkom gledališta na kojem će dominirati domaći navijači, biti malo, ali naši najavljuju da će ih se itekako vidjeti i čuti pa atraktivno predstavljanje kockastih čekamo s nestrpljenjem. Gotovo 100 tisuća navijača čuvat će 170 tisuća polijajaca, vojnika i zaštitara.
Svi oni koji se spremaju na put, a navodi se brojka od oko 600 000 stranih gostiju iz cijeloga svijeta, vjerovatno se brinu za svoj boravak u ovoj udaljenoj zemlji koja danas predstavlja osmu ekonomsku silu svijeta koja broji blizu 200 milijuna stanovnika. Zemlja karnevala, nogometa, plaža, kulture, prirodnih ljepota, dobre hrane i sambe, bori se sa siromaštvom koji je naglašen u svim dijelovima zemlje u u svim porama društva, a sa siromaštvom ide i kriminal i sve ono što on nosi sa sobom. Strah od kriminala je opravdan, reći će svi oni koji su boravili u bilo kojoj zemlji Južne Amerike jer je u svim zemljama situacija više manje slična. Ono na što posebno treba obratiti pažnju svakako je boravak na ulicama, posebice onim sporednim jer na njima usitinu vreba opasnost iz svakog ugla. Sve zemlje Južnoameričkog kontinenta imaju problem i sa psima lutalicama koji doslovno teroriziraju pa ih valja izbjegavati koliko je to god moguće. Ni za boravka na najvećoj i najrazvikanijoj plaži na svijetu- Copacabani, ali i drugima, opuštanju ne smije biti mjesta. Džepari vrebaju opuštene strance koji žele upiti djelić egotične ljepote, uživati u muvingu i idiličnosti lagune. Frendica Fiona koja se nedavno vratila iz Brazila u kojem je provela mjesec dana, ostala je osupnuta faktorom nesigurnosti i kriminala koji vlada u gradovima, ali i miru i ljubaznim ljudima koje je susretala obilazeći tamošnje Nacionalne i Parkove prirode. Na Copacabani je bila opljačkana usred bijela dana, a njezinoj prijateljici mlađahni su razbojnici prislonili pištolj na sljepoočnice. Dala im je sve što je imala u torbici nakon čega su se napadači izgubili u mnoštvu kupača koji ovaj incident nisu ni primijetili.
ilustracija
Ne zalaziti u “favele”
U opasne kvartove koji se u Brazilu nazivaju „favele“, a u Ecuadoru „konjucti“, ne treba zalaziti jer je u njima stopa kriminala najveća. Život u siromašnim četvrtima ne vrijedi ni centa, a ako se zna da u njih ne ulazi ni naoružana policija, onda je jasno o kolikom stupnju opasnosti se radi. Nije čudno što na tisuće siromašnih ljudi već više od mjesec dana prosvjeduje u blizini novog nogometnog stadiona u Sao Paulu. Sada barem imaju veću medijsku pažnju nego inače. Više tisuća beskućnika, naime danima diže svoj glas protiv Svjetskog nogometnog prvenstva smatrajući ovu smotru „tešku“ oko 13 milijardi eura nepotrebnom. Za prosvjed su se odlučili i profesori, policajci, zaposlenici podzemne željeznice… svi oni smatraju kako je održavanje Svjetskog nogometnog prvenstva u zemlji u kojoj dobar dio ljudi gladuje ili nema krova nad glavom, neprimjerno. Procjenjuje se da je u Zemlji nogometa socijalno ugroženo preko 36 milijuna stanovnika. Uskoro će se pokazati je li 865 milijuna dolara uloženih u sigurnost bilo dovoljno, odnosno hoće li se prosvjednici uspjeti udaljiti od sportskih borilišta kao što to najavljuje prva dama Brazila Dilma Roussef. Ona navodi da će se od Svjetskog nogometnog prvenstva zaraditi oko 11 milijardi dolara.
pritoka Amazonije
U Brazilu su nezadovljni i tamošnji navijači koji nisu mogli doći do ulaznica, a one koje se prodaju danas po cijeni od čak nekoliko tisuća dolara, za njih su nedostupne. Na kolikom broju stadiona će se održavati nogometni srazovi, još je neizvjesno jer svi stadioni nisu završeni.
U svakom slučaju naši navijači moraju biti na oprezu bilo da se nalaze na plažama, u restoranima, na ulici, u autobusima… Bilo bi dobro da na rukama ne nose vrijedne satove i prstenje, ili oko vrata ogrlice. Nije rijedak slučaj da pljačkaši ljudima nakit „skidaju“ u hodu. U uličnom metežu brzo im se izgubi svaki trag. Ni policija koja gradskim ulicama patrolira sa specijalnim psima ili na konjima ne pomaže puno u osiguravanju sigurnosti. Garderobu, također treba prilagoditi, odnosno bilo bi poželjno da se ne ističu robnim markama koje brzo upadaju u oči pa bi tako obučeni bili laka meta pljačkašima.
Brazil će navijačima pokazati dva lica- suvremeno i sirotinjsko. Razlike su bolno velike. Jedni imaju sve, drugi jedva preživljavaju, a neki ni to. Da bi se prehranili mnogi se odaju kriminalu, prostituciji, dilanju droga…
Već po dolasku na aeorodrom hrvatske navijače pogodit će klimatski i vremenski šok koji će zahtjevati neko vrijeme za prilagodbu organizma. Klima je u ovo doba godine ljetna, a ono s čime se najteže nositi svakako je visoka vlažnost koja umara, a tu je i neugodni osjećaj ljepljivosti po tijelu. Najteže će biti u Manausu koji se smjestio uz obale pritoka Amazonije. Prašuma je svijet za sebe, no hrvatski navijači zasigurno neće ići daleko od grada pa nema straha od problematičnijih uboda.
Hrvati će se brzo uvjeriti da malo Brazilaca govori neki strani jezik pa će se komunikacija svoditi na gestikulaciju i animaciju. Na sreću, ljudi su ljubazni, susretljivi, ali ne vole kad turisti fotografiraju njihovu sirotinju pa valja biti oprezan. Brazilci, inače ne vole ni slikavanje pa najčešće okrenu glavu kako bi izbjegli objektiv.
Prirodni sokovi koji se cijede na ulici ili sladoled koji se čuva u nekakvim kutijama ne bi se smjeli konzumirati. Što se tiče hrane koja se nudi na uličnim štandovima, slobodno se može jesti jer je termički obrađena. Riječna riba daleko je ukusnija od oceanske i to valja imati na umu pri izboru ribljih delikatesa. Valja samo imati dobar želudac pri pogledu na nehigijenu prostora i samih prodavača. Riba pečena na roštilju umotana u list svakako je jelo koje se može preporučiti kao i pečene banane punjene svježim sirom. U jela se često stavlja kokos koji se nudi u svim mogućim varijantama. Dosta se jede i manioka, grah, plodovi mora… Najčešće se pije osvježavajući sok od šećerne trske, kokosovo mlijeko, ukusni sok quarane, ali i pivo koje će za Svjetskog nogometnog prvenstva teći u potocima. Mora se znati da pivo uopće nije jeftino kako se uvriježeno misli. U Južnoj Americi je skupo sve što se uvozi, dok su domaći proizvodi kudikamo jeftiniji i ukusniji.
U svim zemljama Južne Amerike voća i povrća ima u izobilju i nije skupo pa nema straha od gladi za one koji se ne odluče na mesni jelovnik i uličnu kuhinju koja, inače dominira.
Problemi sa probavom mogu se ublažiti ukusnim voćem piti-haja i košticama papaye, a crvenilo od sunca na koži efikasno se sanira sokom od agave.
Efikasno sredstvo u borbi protiv napasti zvane komarci nisu poznati preparati kojima se mažemo i špricamo, već uzimanje B-complexa koji se pokazao najboljom zaštitom od komaraca. Ako netko baš želi kupiti sprej, bolje je da to uradi u Brazilu jer su hrvatski preparati neučinkoviti u borbi sa brazilskim napasnicima koji ostavljaju duboke tragove na koži. U sobama, bez obzira radi li se o holelskim ili hostelskim, male sitne beštijice koje gmižu po zidovima su neizbježne i smatraju se domaćim životinjicama. Najefikasnije sredstvo u borbi protiv raznih buha, uvjerila sam se na svojoj koži za tromjesečnog volontiranja u Ecuadoru, je cimet kojim valja posuti sve kutke u sobi, šupljinice u zidovima…
