Sindikat novinara Hrvatske, sindikalna organizacija koja bi, s obzirom na stanje u medijskim kućama, uvjete rada novinara i kontinuirano dijeljenje otkaza, posljednjih godina trebala biti gotovo svakodnevno prisutna u medijima i na javnoj sceni, tradicionalno se javlja povodom Dana slobode medija koji se 3. svibnja obilježava u čitavom svijetu. I onda od novinara traži – šutnju. Tako se i sada, drugim po redu priopćenjem u ovoj godini, javio Anton Filić, čelnik SHN-a. U njemu nalaže prosvjed – tišinom. Evo što kaže.
– Povodom Svjetskog dana slobode medija, Sindikat novinara Hrvatske poziva svoje članove kao i sve novinare i medijske radnike u Republici Hrvatskoj da u subotu, 3. svibnja, od 11,55 do 12,00 sati – tradicionalnom simboličnom akcijom Pet minuta gromoglasne tišine – upozore svoje čitatelje, gledatelje i slušatelje na sve lošiji položaj novinara i medija čime se izravno ugrožava sloboda medija i pravo javnosti na kvalitetno informiranje.U Hrvatskoj, međutim, kao da je na djelu retrogradni proces ušutkivanja novinara, a time i eliminiranje neovisnog i kritičkog novinarstva. Posljednja nepravomoćna sudska presuda za tzv. sramoćenje kojom je naša kolegica Slavica Lukić kažnjena plaćanjem kazne od 26.000 kuna pokazala je da za to kazneno djelo može biti proglašen krivim i onaj tko je iznio istinu, ali je sudac ocijenio da ta istina nije u javnom interesu. Ovakav zakon i ovakva presuda sramoćenje su Hrvatske i naše slobodarske tradicije! – veli Filić.
Minimalna prava, maksimalne obveze
Aktualni sindiklani čelnik, inače novinar sportske redakcije Večernjeg lista, bio je dugogodišnji čelnik sindikata u Večernjem listu, i to u vrijeme kada je uprava te tiskovine podijelila nebrojene otkaze glavnini svojih dugogodišnjih novinara i urednika. Anton Filić je i nakon ‘pomora’ tamnošnjih novinara ostao zaposlenik Večernjeg lista, onda je postao i čelnik SNH-a, a u nastavku progovara o ‘sramoćenju’.
– “Sramoćenje” je veliki, ali nije i jedini problem koji pritišće hrvatsku medijsku scenu. Dokidanje stečenih prava je drugi. Sindikat novinara Hrvatske već deset godina bezuspješno pregovara s poslodavcima oko nacionalnog kolektivnog ugovora kojim bi se osigurala neka minimalna prava za sve novinare i medijske radnike Hrvatske. Napretka nema, dapače, poslodavci su pod izlikom recesije, počeli raskidati i kolektivne ugovore u medijskim kućama. Tako da je danas malo medija u Hrvatskoj u kojima se kolektivni ugovor poštuje u cijelosti. S druge strane, država je kroz sustav tzv. RPO-a dopustila nakladnicima da novinare više ne moraju zapošljavati (u skladu sa Zakonom o radu) nego da ih mogu angažirati i kao slobodne novinare, iako oni to u stvarnosti nisu. Oni redovito dolaze na posao, rade u prostoru i na sredstvima poslodavca (iako formalno imaju prijavljene urede u svojim stanovima), njihov je rad subordiniran, obvezuje ih načelo ekskluziviteta, tj. smiju obavljati istovrsni posao samo za tog jednog poslodavca, imaju pravo na točno određenu novčanu naknadu, godišnji odmor, plaćeni dopust. Ali, nakladnik im može otkazati suradnju kad god to poželi, zbog čega oni rade i žive u velikom strahu i vidljivo su zakinuti za prava u odnosu na stalno zaposlene novinare – brine se nadalje sindikalist Filić.
U slučaju RPO suradnika, smatra on, jasno je da se zapravo radi o nesamostalnom radu te da je riječ o obvezama koje proizlaze iz radnog odnosa i koje bi prema Zakonu o radu trebale biti regulirane ugovorom o radu.
Sindikalne upute za – novinarsku šutnju
– No, nadležne državne institucije, a posebno inspekcije rada, uglavnom zatvaraju oči pred tim. U susjednoj Sloveniji, u uvjetima skoro jednakih zakonskih rješenja, sudovi i inspekcije natjerali su poslodavce da takve suradnike odmah zaposle. Jer, postavlja se pitanje, kakve uvjete za objektivno izvještavanje imaju novinari kojima poslodavci svakodnevno prijete otkazom i raskidom suradnje, jednostrano im smanjuju plaću, zakidaju ih za dodatke za prekovremeni i rad nedjeljom. Bez slobodnih novinara nema ni slobode medija. A bez slobode javne riječi ne može se graditi ni slobodno i demokratsko društvo. Zato sad i ubuduće moramo reagirati kad god osjetimo da je ta sloboda ugrožena. Dan slobode medija obilježava se svake godine 3. svibnja i to od 1993. godine kada ga je proglasila Glavna skupština UN želeći podsjetiti vlade država članica da im je dužnost poštovati i podržavati pravo na slobodu izražavanja – zaključuje Anton Filić, predsjednik Sindikata novinara Hrvatske, koji je na toj funkciji od 7. svibnja 2011. godine.
Nadalje, sindikalisti savjetuju novinare i kako će provesti prosvjednu prigodničarsku ‘petominutnu gromoglasnu šutnju’, premda neki smatraju kako bi bilo primjerenije novinarima prosvjedovati na suprotan način nego što je to – šutnja. U Dalmacji se kaže ‘tko muči (šuti op.a.) – dva uči’. No dalo bi se razgovarati o šutnji i valjanosti te inače mudre izreke u ovom slučaju. No, bilo kako bilo, sindikalisti nisu prešutjeli svoje upute za šutnju:
– U tiskanim medijima u 11,55 sati počnite prosvjedovati na radnim mjestima i prekinite svaki rad i komunikaciju do 12,00 sati. Kolege/kolegice u radijskim redakcijama molimo da u eter pročitaju prilagođeni tekst i do 12,00 sati prekinu program, ili emitiraju laganu instrumentalnu glazbu. Kolege/kolegice u televizijskim kućama molimo da s ekrana pročitaju prilagođeni tekst i po mogućnosti prekinu program do 12,00 sati. Gdje god je moguće, slika na ekranu neka bude prigodni tekst SNH – savjetuju iz SNH-a.
Nisu dali posebne upute za šutnju za oko 800 novinara koji su trenutačno bez posla.
Kako će oni odšutjeti svoje?