Cesta se nalazi južno od Knina, duga je šest kilometara, a otkrivena je prije dva mjeseca.
Novopronađena rimska cesta, odnosno njezina trasa od Bobodola do zaseoka Đakovića u Vrbniku južno od Knina, spajala je legionarski logor u Burnumu i Sisciju (današnji Sisak), konstantno je široka 4,5 metar (15 rimskih stopa), duga je šest kilometara (4 rimske milje) i time je najduža kontinuirana rimska cesta u Hrvatskoj. Cestom su se koristile rimske legije i pomoćne postrojbe, a u 17. stoljeću Mlećani su njome dovlačili vojsku i topove pred Knin koji su držali Turci.
„Kao i sve rimske ceste, išla je u ravnoj liniji najpovoljnijom trasom, a spajala se na put preko Grahova do Drvara“, rekao na je konzervator Ivo Glavaš. „Cestu sam predložio za upis na Listu zaštićenih kulturnih dobara na sjednici u Upravi za zaštitu kulturne baštine, koja je predviđena za svibanj. Cestu mogu ugroziti potencijalne vjetroelektrane. Zasad su to samo ispitna polja na jednom dijelu trase ceste, ali ako ona prijeđu u ozbiljniju gradnju onda će strojevi ići po rimskoj cesti koju će devastirati“, rekao nam je konzervator glavaš, koji će o otkrivenoj cesti vjerojatno izlagati na međunarodnom skupu posvećenom 2000-toj godišnjici smrti prvog rimskog cara Augusta u Zagrebu.
„Moguće je da je ova cesta segment ceste koja je od Salone vodila do podnožja brda pod nazivom Ulcirus u vlasništvu autohtonog naroda Ditiona. Ta cesta se spominje na poznatim salonitanskim natpisima iz vremena namjesnika rimske provincije Dalmacije Publija Kornelija Dolabele, koji je služio pod carem Teberijem od 14. do 20. godine poslije Krista“, objašnjava Glavaš. Cestu je najvjerojatnije gradila XI. legija rimske vojske, koja je bila smještena do 69. godine poslije Krista u stalnom logoru u Burnumu.
Institut za turizam, rekao nam je naš sugovornik, promovirao je rimske ceste u okolici Splita (Salone) i Trilja (rimski Tilurij), ali rimske ceste oko legijskog logora u Burnumu na području Šibensko-kninske županije su bolje sačuvane i u daleko većim duljinama.
