Brod tipa Akhir 18S nazvan ‘Malo vitra’, a ranije ‘Utiha’ u oglasniku (foto: www.croatiacharter.com)
Omiljena luksuzna jahta bivšeg hrvatskog premijera Ive Sanadera, odnedavno je vlasništvo poduzetnika Gorana Prgina, vlasnika NCP Šibenik i čelnika dalmatinskog HUP-a! Drvena, 18,5- metarska jahta talijanskog proizvođača, marke Akhir 18S, poznata pod (neodgovarajućim) imenom “Malo vitra”, nakon bura i oluja kroz koje je prošla sa svojim “kapetanom”, naposlijetku je “utihu” našla i usidrila se. U NCP-u, u šibenskoj Mandalini. Postala je puko sredstvo naplate duga, plijen kojim se brodogradilište naplatilo za radove u vrijednosti od oko 1,2 milijuna kuna, obavljene na ovom proskribiranom plovilu 2009.g., uoči Sanaderovog ljetnog krstarenja. Loša karma “prvog marinera” kao da je prešla i na brod, pa se nakon posrnulog kapetana nasukao i ovaj lijepi i stari “ukleti Holandez”.
Jahta se prodaje od jeseni 2010., no, nitko ni da ugazi na njezinu elagantnu palubu obloženu tikovinom… Kao da je zaražena kakvim opakim “sanaderizmom”, svi od nje okreću pogled. Baš kao što su ga svojedobno na njoj znatiželjno odmarali, prateći svaki zasječeni val, koji je smjerno rezao njezin kormilar, odbjegli premijer Ivo Sanader, u pratnji jakog osiguranja šibenske pomorske policije i njihova brzog broda P-203 Krapanj, dok je onomad krstario živopisnim Kornatskim akvatorijem.
Novo sutra za Malo vitra …
Jahta je izgrađena još 1987.g., ali je temeljito renovirana 2009., kada je dobila i novi, snažni MAN-ov motor od 788 konjskih snaga, vrijedan oko pola milijuna kuna. Nikad do kraja nije razjašnjeno tko je autentični vlasnik ovog kontroverznog broda, ali se spekuliralo kako zapravo pripada Sanaderu, mada je formalno kao vlasnik figurirao Nenad Poldrugač i njegova tvrtka Pomilon. Poldrugač je, inače, zet Sanaderovog odanog prijatelja, zubara Marija Zubovića, a tvrtka na koju glasi Malo vitra registrirana je, kako se u medijima navodilo, uoči kupoprodaje broda. Navodno je Malo vitra 2008.g. Poldrugaču prodao splitski poduzetnik Jaroslav Buljubašić, suvlasnik tvrtke SEM, za oko 600 tisuća kuna. Zbog zamršenih, prikrivenih vlasničkih odnosa, nesretni brod je bio i predmet zanimanja USKOK-a.
Po svoj prilici bi nekadašnja “Utiha”, naknadno preimenovana u Malo vitra, i danas vjerno služila svome vlasniku da joj plovidbeni red nije skrenuo bivši premijer i odveo je u nemirna politička mora u kojima je na kraju doživjela “havariju”. Pažnju ljubopitljive javnosti izazvala je u ljeto 2009. godine, kada je na njoj zaplovio odbjegli premijer, krstareći Kornatima u terapijske svrhe, što je državni proračun stajalo, prema nekim računicama, oko 300 tisuća kuna, jer je val za valom Malo vitra pratio šibenski policijski P-203 Krapanj i njegova posada. Toga ljeta, istraumatizirani Sanader, s deficitom imuniteta oslabljenog gubitkom političke moći, razbolio se na moru, završio u Jordanovcu, navodno s upalom pluća, a brod u šibensko Remontno brodogradilište, vlasništvo Gorana Prgina. I kao da mu je tada sudbina bila zapečačena…
Dugovi neplaćeni, jahta zaplijenjena
Doduše, naš se kapetan i u srpnju 2010. godine otisnuo s Malo vitra na pučinu. Ne baš daleko, tek u obilazak prijatelja (Rošina i Zubovića) u njihovim ljetnim “staništima” Milni i Murvici na Braču, a potom završila na vezu u Prginovoj marini, gdje je, kao i svi “specijalni tereti”, imala posebnu policijsku zaštitu (?!). Policija je, pokazat će se, čuvala Prginovu imovinu, jer je njezin formalni vlasnik Poldrugač jamčio upravo jahtom za obavljene i neplaćene radove NCP-u, u vrijednosti od spomenutih 1,2 milijuna kuna.
– Vlasnika i naručitelja radova, tvrtku Pomilon, upozoravao sam ne jednom da ćemo brod zaplijeniti ukoliko uskoro ne podmire dug za poslove na renoviranju jahte obavljene još 2009. godine. Brod je bio u mojoj marini u čarteru, i mislili smo da ćemo tako moći naplatiti dug. Ali se dogodilo – priča nam šibenski poduzetnik Goran Prgin – da nitko nije htio na Malo vitra, svi su ga izbjegavali, pa meni nije preostalo ništa drugo nego uzeti u vlasništvo brod koji je bio garancija za radove. I sada je moj!
Prgin tvrdi da nikad nije vidio Ivu Sanadera ni na tom brodu ni u brodogradilištu, da bivši premijer čak nije nikad pokazao ni najmanje želje obići NCP i RB Šibenik i vidjeti što se tu radi.
– Ali, da, vidjeli smo se dva-tri puta, kada sam ga molio da se nađemo radi posla za brodogradilište, prije svega posla za državu kao naručitelja, a mislim primarno na servisiranje vojnih brodova. Bio sam, osim toga, zainteresiran i za preuzimanje brodogradilišta Kraljevica i splitskog malog brodogradilišta specijalnih objekata (BSO). Bio je sklon toj ideji, ali nikad od toga ništa… A što se tiče Malo vitra – reći će Prgin – čiji je brod Sanader koristio, ne mogu reći, znam samo da je sada moj!
Brod NCP-ov brand ili – uteg?
Hoće li nesuđeni Sanaderov “ukleti Holandez” donijeti sreću novom vlasniku, makar malo više negoli starome, teško je prognozirati. Mogao bi to za Prgina i NCP biti unosan brand, osobito nakon presude rastrošnom premijeru opijenom luksuzom i moći, što ga je na kraju stajalo slobode. Ali, jednako bi mu mogao biti i uteg oko vrata, s obzirom na godine (27) i zahtjevno održavanje (brod je drveni) s jedne strane, a stigmu proskribiranog plovila s druge strane, na kojega više nitko ne želi iz nekih iracionalnih, ezoteričnih razloga, ili jednostavno iz – principa! Pa bi, možebitno, Malo vitra u muzejsku, ili škversku, mandalinsku- “utihu”…
