Kapa i kapice (foto TZ grada Šibenika)
Tko bi želio naučiti kako se izrađuje šibenska kapa? Evo mu prilike: Muzej grada Šibenika organizira besplatan tečaj izrade šibenske kape. Tečaj počinje u četvrtak, 3. travnja 2014. u 17:30 sati, a održavat će se u atriju Stalnog postava Muzeja grada Šibenika.Budući izrađivači šibenskih kapa se mogu prijaviti na broj telefona 022 213 888, pa neka požure, budući da je broj mjesta na tečaju ograničen, kažu u Muzeju.
– Šibenska kapa je najpoznatija hrvatska inačica crvene kape, vrste narodnog pokrivala za glavu. Danas je obično narančaste boje s dva niza crnih vezenih ukrasa (obično zvanih bovuli, bouli, boule ili bule) . Ministar kulture RH je 18. srpnja 2008. donio rješenje kojim se utvrđuje da umijeće izrade šibenske kape ima svojstvo nematerijalnog kulturnog dobra u smislu članka 9., stavka 1, alineje 3. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Prijedlog za utvrđenje svojstva nematerijalnog kulturnog dobra je studenog 2007. godine pokrenula i obrazac s opisom kulturnog dobra popunila Nelica Knežević – kaže internetska ‘enciklopedija’ Wikipedia u kojoj je šibenskoj kapi posvećeno oveći prostor, vjerovatno zahvaljujući tome što su je uređivali etnolozi koji su se dulje vrijeme bavili proučavanjem tog jedinstvenog šibenskog pokrivala za glavu.
Kape na okupu (foto: facebook)
– Vremena kada su se redovito nosile kape su prošla. Više od funkcionalne kape ili simbola Šibenika i njegova kraja, narodna kapa je poslužila kao vrelo nad kojim su se nadahnuli mnogi dizajneri i uopće ljudi koji su se željeli predstaviti vezanima za ovo tlo. Za takve je potrebe naoko jednostavni predmet imao prepoznatljivu boju i upečatljiv ukras – istaknuo je jednom prilikom Jadran Kale, kustos u Muzeju grada Šibenika.
No jedan podatak posebno začuđuje: pod vodstvom Ane Matavulj se iz šibenske Industrije narodnog veziva kasnih 1920.-tih godina znalo dnevno proizvoditi i do dvije tisuće kapa, a uobičajeno po tisuću (!). U to vrijeme tvrtka je imala 250 radnica i 150 kooperantica (kaparica) u kućnoj radinosti , uglavnom u gradskim četvrtima Gorica i Dolac.
Tzv. tehnološki napredak doveo je do toga da stotinu godina kasnije u istom Šibeniku nema ni traga takvoj respektabilnoj proizvodnji, ali niti približno sličnom industrijskom pogonu takve vrsti. Šteta, budući da će su mnogi dizajneri i drugi likovni umjetnici u svijetu koji su se upoznali sa šibenskom kapom izrazili svoje oduševljenje njezinom jedinstvenom i upečatljivom likovnošću i oblikovnošću. Kao stvorena je za prvorazredni ‘šibenski proizvod’ koji bi mogao biti popularan daleko izvan granica Hrvatske, dobronamjerno su upozoravali likovnjaci. Takva stajališta, ali i ovaj tečaj, mogao bi stoga nekome poslužiti i kao temelj za buduću poslovnu ideju, na tragu one Industrije narodnog veziva otprije sto godina.
