Crkva sv. Donata u Zadru (izvor TZ Zadar)
UNESCO ne želi na svoje popise uvrstiti jednu od ljepših spomeničkih cjelina u Hrvatskoj: zadarski tzv. Episkopalni kompleks – odbili su ga uvrstiti na listu svjetske kulturne baštine, slovi nevesela vijest koju je objavila Slobodna Dalmacija. U tekstu Razočaranje na forumu: UNESCO odbio zaštititi Zadar! autora Predraga Opačića, ističe se kako je tu vijest potvrdio Miljenko Domijan, savjetnik u Ministarstvu kulture i bivši glavni konzervator, te jedan od inicijatora uvrštavanja zadarskih spomenika na UNESCO-ov popis. Nakon žaljenja što jedan od najdojmljivijih dijelova Zadra, koji se prostire na oko 30 tisuća četvornih metara i zahvaća sve važnije gradske kulturne spomenike i sakralne objekte (katedrala sv. Stošije, Rimski forum, crkve Sv. Donata, Sv. Marije i dr.), nije prepoznat kao svjetska vrijednost, ovaj slučaj treba uzeti kao ozbiljno upozorenje i drugim našim gradovima i mjestima koje također pretendiraju na mjesto u UNESCO-voj bazi podataka.
Naime, kao jedno od obrazloženja za to što Zadar nije kandidirao cijelu svoju gradsku jezgru je bilo to što on u okviru tog prostora ima čitav niz novogradnji zbog kojih ne može dobiti takav status. Stoga bi ovaj slučaj mogao poslužiti i kao upozorenje mnogima, primjerice šibenskim vlastima, na čijem se području, točnije u staroj gradskoj jezgri šezdesetak metara od UNESCO-om zaštićene katedrale sv. Jakova, sprema tzv. projekt Peškarija pri kojoj investitori namjeravaju graditi novogradnju, višekatnicu sa luksuznim stanovima za koju mnogi u Šibeniku smatraju kako bi bila poptuno neprimjerena kulturno-spomeničkoj baštini koja je okružuje i općenitoj vizuri staroga grada. Kako se ističe, direktoru Svjetskoga spomeničkog centra Francescu Bandarinu je elaborat za nominaciju ‘Sakralnoga sklopa na ostacima Rimskog foruma u Zadru’ predan još prije tri godine, no čekanje se ovaj put nije isplatilo.
– Jako mi je žao, ali je tako. Intenzivno smo na tome radili pune dvije godine, imali smo potporu i Ministarstva kulture i Grada Zadra i rekao bih da smo dostojanstveno odradili svoj posao. Na početku je sve izgledalo sjajno, elaborat je odlično ocijenjen, a prvi evaluator je predlagao upis svega što smo u njemu naveli. Zatim smo imali nekoliko dorada, ali je na koncu UNESCO-ova komisija smatrala da zadarski episkopalni kompleks nema razinu za uvrštenje na Popis svjetske baštine. Ako je nekome muka, onda sam to ja – kako se navode riječi Miljenka Domijana u Slobodnoj Dalmaciji.
Inače, na popisu UNESCO-a su sljedeće lokacije-objekti u Hrvatskoj: Dioklecijanova palača i srednjovjekovni Split, Katedrala Sv. Jakova u Šibeniku, Nacionalni park Plitvička jezera, Povijesna jezgra Trogira, Ranokršćanski kompleks Eufrazijeve bazilike u Poreču, Stari grad Dubrovnik i Starigradsko polje na otoku Hvaru.
Poznato je i kako UNESCO štiti i domaću tzv. nematerijalnu baštinu, pa evo i toga popisa: čipkarstvo u Hrvatskoj, dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja, festa svetoga Vlaha zaštitnika Dubrovnika, godišnji proljetni ophod kraljice ili ljelje iz Gorjana, godišnji pokladni ophod zvončara s područja Kastva, procesija “Za Križen” na otoku Hvaru, umijeće izrade drvenih tradicijskih dječjih igračaka s područja Hrvatskog zagorja, Sinjska alka, medičarski obrt na području sjeverne Hrvatske, bećarac (slavonski vokalno-instrumentalni napjev), nijemo kolo iz Dalmatinske zagore, dalmatinsko klapsko pjevanje i na koncu ojkanje, specifični glazbeni izričaj svojstvem hrvatskom zaobalju.
