Ivo Baldasar, splitski gradonačelnik SDP-ove provenijencije, u novu je godinu ušao s doista ružnom stigmom „kulturalnog rasiste“, što ga je i dovelo u našu rubriku „Portret tjedna“. Baldasar je zabranom nastupa romskog trubačkog orkestra „Gypsy Mambo Kočani“ u reprizi Nove godine na splitskoj Rivi, isprovocirao SDSS-ova saborskog zastupnika Milorada Pupovca koji je reagirao poprilično egzaltiranim otvorenim pismom javnosti u kojemu poteštatove razloge zabrane drži kulturnorasističkim.
– Glavni razlog zbog kojeg nismo dali dozvolu za nastup romskog orkestra je naša zamisao da Božićni sajam na Rivi bude urbana manifestacija, a ne nekakav palanački vašar – obrazložio je svoju „cenzorsku“ odluku Baldasar. A zapravo je tek obrazloženje bilo Pupovčev „okidač“.
Romski trubači se ne uklapaju u splitski koncept, a “cajke”?
– Za vas su Romi, trubači, činjenica da su iz Makedonije, dovoljni da ih proglasite neurbanim fenomenom i palanačkim vašarom, za koji mnogi i ne znaju značenje tih riječi, ali znaju da označavaju nešto što nije naše, što je samo njihovo i što je niže kulture – eksplicite će Pupovac, napominjući kako je „nepoćudni“ orkestar jedan od „vodećih makedonskih i balkanskih trubačkih romskih orkestara sa svjetskom reputacijom“. Koji je, nota bene, prije šest mjeseci nastupio u zagrebačkoj Tvornici kulture, „jednom od najurbanijih mjesta u Zagrebu“. Sva sreća da je Baldasar nimalo tipične, temeperamentne južnjačka naravi, pa je zapaljenu polemičku iskru brzo ugasio polijevajući je obranaškim izgovorom kako je nastup Gypsy Mamba otkazan isključivo stoga što taj „tip muzike i umjetničkog žanra ne odgovara konceptu Božićnog sajma kakav smo zamislili, što ne znači da u drugim okolnostima i na drugom mjestu nije prihvatljiv ili dobrodošao, dapače.“ Pozvao je Pupovca na prijateljsko druženje u Splitu kojega „očito ne poznaje“ kao ni njega osobno, jer ga u protivnom ne bi optužio za diskriminaciju i rasizam. I što se poteštata tiče, polemika je završena, nema potrebe podizati tenzije niti voditi „besmislene rasprave“.
Nus-produkt “kerumizacije”
U osnovi, Baldasarovo spuštanje loptice na zemlju, u državi koja se opsesivno bavi ideološkim raspravama dok „naš brod tone“, jest najbolji izlaz iz stvorene napetosti. Puno bolji od potenciranja polemike u kojoj bi došlo do šamaranja i diskvalifikacija i tko zna kuda bi to odvelo. Međutim, ova epizoda, koju relativizira i sam Kočanski orkestar, za kojega se ispostavlja kako je tek sjena autentičnog romskog trubačkog benda iz Kočana, nekoć najvećeg brass benda na Balkanu, proslavljenog svjedobnim nastupom u Kusturičinom Domu za vješanje i gostovanjima u prvorazrednim svjetskim koncertnim dvoranama, a danas svedenog na „orkestar za vjenčanja i sprovode“, ipak signalizira više negoli se na prvu čini. Prije svega, pokazuje kako je SDP-ova splitska perjanica svojevrstan nus-produkt kerumizacije dalmatinske metropole. Baldasar se promovira kao kontrapunkt Željku Kerumu, kao političar dominantno urbanog štiha koji „poseljačenom“ Splitu želi što prije vratiti njegov izvorni gradski, urbani identitet. Pa u tom nastojanju, ni Gypsy Mambo Kočani nema prolaz, jerbo se ne uklapa u koncepciju prevalentno urbane manifestacije kakvu su zamislili odnedavno pridošli gradski oci u Banovini. Gradonačelnik, u to gotovo nema sumnje, o romskim trubačima nema saznanja veća od razine klasičnih stereotipa, ili još bolje – predrasuda. I njegovo objašnjenje odbijenice kočanskim glazbenicima jasno na to upućuje. Da, za Baldasara, čak i da je izvorni Kočani orkestar bio u pitanju, kojemu su svjetske elitne pozornice bile na raspolaganju, nekmoli splitska Riva, ne bi drugačije postupio. Za poteštata je to, vjerojatno, generalno „palanačka vašarska priredba“, romski raspašoj, kojega ranjeni Split nakon Keruma više ne želi. Stoga, uz dužno poštovanje, gradonačelnik, koji moguće o tomu i nema svijest, jest postupio diskriminatorski i kulturnorasistički. Da je znao, da je o tomu i riječ rekao, kako bend za svadbe i vjenčanja ne spada u program urbanog Božićnog sajma, tada bi bio oslobođen svake sumnje. Ali nije, jer o tomu ništa, po svoj prilici i ne zna, i za njega je to, objektivno govoreći irelevantno. Sve su to Romi, protiv kojih nema ništa, pa će interno koju romsku s prijateljima i zapjevati, ali službeno, ne dao Bog! Cajke i turbo folk koji se s periferija naših gradova odavno pomaknuo u cenatr zajedno s „ludnicama“ po kojima caruje, druga je priča. O tomu, urbani poteštat ni riječ da bi rekao…
Puno obećanja, još više stranačkog kadroviranja
Što to govori o osobi gradonačelnika Ive Baldasara? Između ostalog, da se silno želi dodvoriti Splićanima koji su „oštećeni“ vladavinom Keruma, i staviti na čelo pokreta reurbanizacije devastirane dalmatinske metropole. No, to je moguće djelotvornije postići projektima i praktičnim djelovanjem na dobro grada i njegovih građana. Baldasar je štošta obećavao, od istočne obale, projekta Đardin, prodaje Hajduka,osnivanja Turističke agencije Splita unatoč i usprkos Turističkoj zajednici, otvaranja Spaladium arene, sanacije Karepovca, gradnje Turističke palače, zabrane privezivanja brodova na zapadnoj obali… što li sve ne. A osim što je u većem dijelu obećanja reterirao, odustao, promijenio mišljenje (na zapadnoj obali je privez brodova sada dozvoljen i službeno!), SDP-ov gradonačelnik je usvojio i sve manire HDZ-ovog, Kerumovog i inog balkanskog kadroviranja. U Banovinu je doveo 30 novih djelatnika, pravdajući se limitirajućim djelovanjem Zakona o radu, pa sada ima cijelu vojsku od 456 činovnika u gradskoj administraciji. Sva sila savjetnika i asistenata savjetnika, došla je na svoje po stranačkoj liniji. A za potrebe stabiliziranja vlasti, skompao se i s notornim Kerumom s čijim glasovima donosi proračun i stvara, inače neartikuliranu većinu u Gradskom vijeću. Per fin, i Kerumova dogradonačelnica Anđelka Visković dragocijena je savjetnička pomoć poteštatu za prosvjetna pitanja… Njegovi ljudi od povjerenja nakrcani su obavezama po svoj sili nadzornih odbora, navodno da bi snimili stanje u tim gradskim firmama, a poslije će se razdužiti. Da bi Baldasar mogao na ta mjesta kakvu drugu SDP-ovu akviziciju zadužiti…
Ivo Baldasar, 55-godišnji pravnik po struci, odnedavno i šef gradskog SDP-a nakon 20-godišnje Bajine (Marin Jurjević) vladavine, veći dio svoga radnog vijeka proveo je u turizmu, radeći na agencijskim i poslovima obalnog linijskog pomorskog prometa. Bio je šef poslovnice Kompasa u Splitu, pa danas mnogi suspektno gledaju na njegovu ambiciju da duplicira gradske turističke aktivnosti i kroz novu Turističku agenciju kao dodatak TZ Splita uhljebi svoje bivše „kompasovce“.
U politici nije dugo, što mu može biti i prednost ukoliko se još nije dovoljno kontaminirao njome. Tek od 1998. je ozbiljnije zagazio u to minsko polje, da bi 2009. postao gradski vijećnik, a lani i splitski gradonačelnik. Potom, preuzeo i kormilo Partije u gradu.
Doista je rano za ozbiljnije ocjene njegova rada, a poznato je da su većini đaka ocjene na polugodištu lošije… Što taj golemi čovjek dječja osmjeha objektivno znači za Split, moglo bi se govoriti možda za dvije-tri godine. Ali, jedno je sigurno: demagoške vještine i oportuniranje vlastitim obećanjima, s naglašenom spremnošću da se građanima udvara podilaženjem, umjesto konkretnim zahvatima, jako dobro mu idu.
