U Hrvatskoj je ukupno 529 103 osoba s invaliditetom. Zašto smo postali “invalidna” nacija?
U novije vrijeme invaliditet je posta jedan od vodećih sociojalno-medicinskih problema koji se definira kao tjelesni ili duševni nedostatak usljed oštećenja. Statistiku prati i Služba za epidemiologiju kroničnih masovnih nezaraznih bolesti HZJZ, a statistika nenumoljivo govori o stopi invalidnosti od enormno visokih 12 % što Hrvatsku, kazuju za Tris stručnjaci dr. Mladen Smoljanović i dr. Ankica Smoljanović, svrstava na sam vrh liste zemalja Europe čiji građani s invaliditetom primaju naknadu. Iza Hrvatske je, primjerice Estonija sa stopom od 10, Njemačka sa 9 posto… Većina zemalja Europe bilježi porast stope korisnika socijalnih primanja zbog invaliditeta, dok smanjenje broja korisnika bilježe tek Finska, Nizozemska i tranzicijske zemlje-Češka, Slovačka, Makedonija i Ukrajina. U Hrvatskoj se od 1980.g. do danas broj invalida povećo za čak 2,5 puta, a veći porast od nas ima tek Estonija koja je broj invalida povećala za 3,2 puta, međutim ova zemlja ima značajno manju stopu korisnika socijalnih primanja od Hrvatske što nas opet svrstava na neslavnu čelnu poziciju.
Najveći broj invalida živi na području Zagreba
U Hrvatskoj je,prema službenim podacima, ukupno 529 103 osoba s invaliditetom. Prednjače muškarci s udjelom od 60 posto. U Hrvatskoj živi 58 922 branitelja s invaliditetom, te još 12 700 osoba koje su invaliditet stekle usljed ratnih djelovanja iz vremena II. svj. rata. Zabrinjavajući je podatak da se čak 54 posto invalida ili njih 280 523 nalazi u radno aktivnoj dobi, kao i podatak koji govori da na invalide stare do 19 godina otpada 7 posto od ukupnog broja. Najveći broj invalida nalazi se u Gradu Zagrebu i Splitsko-dalmatinskoj županiji koja ima i najveći broj prevalencija u dobi iznad 65 godina. U ovoj županiji živi 64 462 invalida što predstavlja 14 postotni udjel u ukupnom stanovništvu.
Mađarska i Češka imaju dvostruko više stanovnika od Hrvatske i gotovo isti broj korisnika socijalne pomoći
Hrvatska, uostalom kao i još neke zemlje „Starog kontinenta“ imaju sve starije stanovništvo što posljedično za sobom „vuče“ i porast invalidnosti. Međutim, niti jedna druga zemlja osim Hrvatske nema tako skokovite, nagle poraste i padove stopa oosoba s invaliditetom u razdobljima kraćima od pet godina. Ti skokovi i padovi nisu posljedica prirodnih kretanja već su posljedica društvenog utjecaja. Mađarska u zadnjih deset godina, primjerice bilježi stalni pad stope korisnika socijalnih davanja, ali je stopa još uvijek iznad stope od prije 20 godina. Nagli pad stope u Češkoj u zadnjem desetljeću, također se može promatrati kroz prizmu društvenih utjecaja, a Češka je, uz to, jedina iz ove skupine koja je 2011.g. imala manju stopu nego 1970.g. i 1975.g. Mađaraska i Češka, dakle imaju dvostruko veći broj stanovnika od Hrvatske, a imaju gotovo jednak broj korisnika socijalnih primanja usljed invalidnosti kao Hrvatska. Da bi se Hrvatska izjednačila s Mađarskom i Češkom trebala bi imati polovicu manje osoba korisnika socijalnih primanja zbog invalidnosti, tj.najviše do 250 000 korisnika koliko ih je imala prije 1990.g.
Najmanje invalida ima Istarska županija, a najviše Krapinsko-zagorska
Slika invalidnosti po hrvatskim županijama ukazuje na ogromne razlike. Dok je hrvatski prosjek osoba s invaliditetom u ukupnom stanovništvu 12 posto, Istarska županija ima svega 6,7 posto takvih osoba ili dvostruko manje od Krapinsko-zagorske županije koja ima prosjek od visokih 16 posto ili, primjer Šibensko-kninske županije koja ima prosjek od skoro 14 posto, a susjedna Splitsko-dalmatinska županija tek nešto manje- 13,8.
Na području Šibensko-kninske županije je nešto preko 15 tisuća invalidnih osoba, na području susjedne splitsko-dalmatinske županije 62 tisuće, u Istri 13 tisuća, u Primorsko-goranskoj 26 tisuća, Dubrovačko-neretvanskoj preko 11 tisuća, zadarskoj 16 300, Zagrebačkoj 32 tisuće…
Veliki broj invalida živi i u Vukovarsko-srijemskoj županiji-20 tisuća, u Osiječko-baranjskoj 34 tisuće, Brodsko-posavskoj 18 tisuća, u Gradu Zagrebu preko 91 tisuću, Sisačko-moslavačkoj županiji 21 tisuća invalida, a slično je i u Varaždinskoj županiji. Karlovačka broji 16,2 tisuća, Ličko-senjska 6612, Bjelovarsko-bilogorska 16 tisuća, Požeško- slavonska 10,5 tisuća, a Krapinsko-zagorska preko 20 tisuća što čini udjel od skoro 16 posto.
Najčešći uzrok invaliditeta je oštećenje sustava za kretanje. Najveći broj osoba koje su invaliditet dobile po toj osnovi živi u Krapninsko-zagorskoj županiji, a najmanji u Istarskoj, Dubrovačko-neretvanskoj i Primorsko-goranskoj županiji. Razlike između Istarske i Krapinsko-zagorske županije su više nego drastične.
Na ljestvici uzroka invaliditeta slijedi oštećenje lokomotornog sustava, dok se na trećoj poziciji uzročnika nalaze duševni poremećaji i poremećaji ponašanja. Razlike među županijama su enormne i zabrinjavajuće.
Invaliditet usljed oštećenja lokomotrnog sustava ima 151 592 osoba što je udjel od 28,7 posto. Na oštećenje „drugih organa“ otpada 23,3 posto koliko i na duševne poremećaje. Na uzročnik oštećenja središnjeg živčanog sustava otpada 18,6 posto, a na mentalnu retardaciju 4 posto. Višestruka oštećenja ima čak 27,8 posto invalida.
Najzdravije se živi u Istri
U Istraskoj županiji, očito se najzdravije živi što potvrđuju brojke o uzročniku „oštećenje većeg broja organa“. Istarska i Vukovarsko-srijemska županija imaju najmanju prevalenciju na jednu tisuću stanovnika, a ona je značajno manja od prosjeka Hrvatske. Najveće brojke ponovo se bilježe u Krapinsko-zagorskoj i Slavonskoj županiji.
Na tisuću stanovnika Hrvatske dolazi 22 osobe koje su invaliditet stekle zbog oštećenja središnjeg živčanog sustava. U najvećem broju slučajeva riječ je o posljedicama moždanog udara i ozljeda. Dvostruko manju stopu bilježe sjeverno-jadranske županije, nešto manju u Dalmaciji, a veću u Sjevernoj Hrvatskoj.
Najveći broj osoba koje boluju od rizidualne shizofrenije živi na području splitsko-dalmatinske županije
Značajne razlike izražene su i kod bolesti i stanja koje su daleko manje učestale u općoj populaciji, poput primjerice demencije i psihoorganskog sindroma, prirođenih malforacija, deformiteta i koromoske abnormalnosti, rizidualne shizofrenije i dr. Kod Rezidualne shizofrenije razlike u stopama su drastične, gotovo nezamislive.
Primjerice, Primorsko-goranska županija ima 4,73 osobe s invaliditetom zbog dijagnoze R.szizofrenije, dok u Splitsko-dalmatinskoj županiji ima 116,7 osoba s takvim invaliditetom na 100 tisuća stanovnika.
Svi pokazatelji upućuju na neodgovarajuću socijalnu politiku koja se u posljednja dva desetljeća provodila u Hrvatskoj. Brojke govore da smo izuzetno „bolesna“ nacija što za sobom povlači pitanje uspješnosti hrvatskog zdravstvenog sustava kada toleke bolesti, ozljede i drugi uzroci rezultiraju tolikim kontigentom osoba s invaliditetom.
Na području Šibensko-kninske županije živi 16 072 invalidnih osoba koje primaju socijalnu invalidninu što predstavlja udjel od 14,2 posto.
Na žene otpada 36,5 posto što znači da su muškarci značajno invalidniji. Od ukupnog broja invalida u radno sposobnoj dobi je njih 8303, dok ih je u dobi do 19 godina skoro 3 posto. Udjel invalida u ovoj sredini je iznad državnog prosjeka za ukupnu prevalenciju, te za prevelenciju u radno sposobnoj dobi, te u dobi iznad 65 godina. Gledajući statistički, čak 60 posto invalidnih osoba ima najviše osnovnoškolsko obrazovanje, njih 32 % ima srednju školu, 2,3 % ima višu, a specijalno obrazovanje završilo je 6 %.
Od ukupnog broja invalida na području Šibensko-kninske županije zaposleno je njih svega 373 i to kao NKV radnici. Invalidi u najvećem postotku, njih 60 %, žive u obiteljima, 30 % ih živi samostalno, a 1 % u ustanovama. U nezadovoljavajućim uvjetima živi 16 %, a 47 % prima pomoć za njegu. Na školovanje se odlučilo svega 60 osoba, pretežito muškaraca.
U našoj županiji živi 2531 branitelj s invaliditetom, te 667 osoba koje su stekli invalidnost usljed ratnih događaja iz II. svjetskog rata ili su civilni invalidi rata i poraća.
U Hrvatskoj je, inače ukupno 1 475 496 osiguranika, od čega 1219072 korisnika mirovina, a njih 312 696 koristi invalidnu mirovinu. Doplatak za djecu ostvaruje 199 948 korisnika i to za ukupno 364 065 djece.
Činjenica je da u Hrvatskoj čak 12 posto građana prima invalidske naknade, a s druge strane, stanje u pojedinim županijama je drastično različito kao da se ne živi u istoj državi. Zašto su razlike tolike, drastične, stručnjaci nisu dali odgovore. Sva pitanja koja smo proslijedili mjerodavnima ostala su bez odgovora. U pravilu smo upućivani na statističke informatore, a za komentar takvog stanja nitko nije bio spreman što s druge strane govori o tome da se ovom problematikom nitko niti ne namjerava ozbiljnije pozabaviti.
Dr. Mladen Smoljanović kaže kako bi bilo zanimljivo saznati ima li Hrvatska jedinstveni stručno-znanstveno utemeljeni doktrinarni pristup problemu invalidnosti, kao i koji su to čimbenici doveli do ovakvog stanja. Neizbježno se postavlja i pitanje zašto danas Hrvati žele biti invalidni. Smoljanović se pita čita li uopće netko cjelovita izviješća Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i što se poduzima u interesu osoba s invaliditetom i svih građana Hrvatske.
