Zahuktali sudski procesi, brojne istrage i uhićenja najviših dužnosnika zaslužni su za to da se stvara dojam da je Hrvatska odlučila stati na kraj korupciji. Jeli tomu uistinu tako upitali smo Zorislava Antuna Petrovića, koji je kroz Transparency International Hrvatska, Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa i nacionalno Antikorupcijsko vijeće čitavo desetljeće u javnosti nezaobilazan kad se radi o javnoj kontroli vlasti, prokazivanju i suzbijanju korupcije, te osvještavanju javnosti o pogubnosti tog zla.
– Definitivno se nešto zbiva. Događa li se to pod pritiskom Europske unije ili se radi o iskrenom opredjeljenju za obračun s korupcijom, teško je reći, ali privođenje kraju velikih istraga pokazuje da nije isključeno da su postojale prepreke koje su sada, očito, uklonjenje. To je dobro ne samo za društvo, već i za ljude čije se ime u javnosti spominje uz afere, poput bivšeg ministra prometa Božidara Kalmete i drugih, jer će se tako konačno zaustaviti javna govorkanja – rekao nam je Zorislav Antun Petrović.
– Sve se moglo riješiti davno prije da je Porezna uprava postavljala pitanje disproporcije prihoda i imovine, da se od pojedinaca koji se natječu za pozicije u javnim tijelima tražio dokaz da su imovinu stekli zakonito i da su na nju platili porez. Kad se Nadan Vidošević natjecao za mjesto predsjednika HGK, pa i za Predsjednika RH, nitko ga nije ništa pitao – kaže Petrović.
Zanimljivo je da je upravo Petrović 2011. godine bio rival Nadana Vidoševića u natjecanju za još jedan četverogodišnji mandat na poziciji predsjednika Hrvatske gospodarske komore.
Vidošević je 18 godina na čelo najstarije je i najvažnije gospodarske institucije u Republici Hrvatskoj uvijek izabiran jednoglasno, kao jedini kandidat za predsjednika. Tek ovaj posljednji put usudilo ih se javiti nekoliko, ali to Vodoševića i njegove suradnike nije poljuljalo. Našli su načina da zaobiđu proceduru i zadrže pozicije.
– Tada sam istaknuo kandidaturu za predsjednika HGK ne zato da bih se uistinu natjecao i postao predsjednik, već da bih izravno provjerio sustav izbora, koji se pokazao kao opća katastrofa. Pokazao se, najblaže rečeno, posve netransparentan. Ispostavilo se da izborna skupština i biranje predsjednika, uopće nisu bili oglašeni. Nije bilo obzanjene ni informacije o tome da će se i kada će se održati skupština s izborima, a kamoli da se znala točna procedura. Na koncu, kada sam prikupio sve dostupne informacije, saznao sam da se kandidata za predsjednika ništa ne pita, pa čak ni podatke o imovini, ni obrazovanju, o ničemu. Bilo je potrebno samo dostaviti životopis i nekakav plan rada – rekao je Petrović.
– Tek naknadno, kad sam već napustio Komoru, doznao sam da sam trebao osobno Upravnom odboru predočiti svoj program i plan rada koji sam već uredno predao uz kandidaturu. Takvim uskraćivanjem informacija bio sam eliminiran iz natjecanja, a da stvar bude bolja, informaciju o tome da mi kandidatura nije prihvaćena doznao sam tek kad je izborna skupština već započela, s tim da su me već bili smjestili u dvoranu s kandidatima koji su dobili priliku obratiti se skupštini – pojašnjava Petrović mehanizam kojim se Vidošević gotova dva desetljeća održao na čelu HGK, institucije koja je u ovoj godini raspolagala s 208 milijuna kuna, u kojoj je članstvo ovbezno i čiju članarinu, po sili zakona, ubire Porezna uprava od svih hrvatskih gospodarskih subjekata.
Uhićenje Nadana Vidoševića, drži Petrović, nipošto nije kraj antikorupcijske borbe, a prema indicijama, očito će ‘pasti’ još krupnih zvjerki.
– Nije kraj, ali izgleda da idemo u dobrom smjeru. Iskorjenjivanje korupcije nije nešto smo se događa u jednom danu, to je proces koji traje. Korupcija je kod nas duboko ukorijenjena u svim porama društva. Temeljni je problem tzv. šalterska korupcija. U našem društvu ljudi nikad nisu doživljavali državu kao svoju, a tijela vlasti kao servis građana koji im olakšava život, već kao represivni aparat, pa je korupcija u kolektivnoj svijesti uvijek bila, najblaže rečeno, tolerirana. Ni na visokoj razini korupcija ne može tek tako biti iskorjenjena, jer će uvijek postojati prilika da se mandat izabranih na javne funkcije iskoristi za pojedinačni interes. Tu je nužno razvijati sustave kontrole i mijenjati psihologiju društva, na način da za društveni status pojedinca bude važnije poštenje od imanja, obraz od terenca. Nadam se da ćemo za deset godina dostići standarde koje danas ima jedna Belgija ili Francuska, ali to neće biti lako – kaže Petrović.
