Čini se kako će ruka i dalje grabiti (iz kampanje JUSO-a)
Švicarci na referendumu nisu izglasali predloženu zakonsku odredbu pri kojoj najveća plaća u nekom poduzeću ne bi smjela biti više nego 12 puta veća od plaće najmanje plaćenog zaposlenika u istoj tvrtci. Tako će u toj zemlji koja je simbol prosperiteta, uređenosti i bogatstva direktor jedne švicarske banke opet može biti spokojan: i dalje može dobijati mjesečnu plaću od 6 milijuna eura (!?), dok će se čistačica u istoj banci morati zadovoljiti s 3.300 eura.
Kako javljaju švicarski mediji, između 65 i 66 posto glasača koji su izašli na nedjeljni referendum je glasovalo protiv te inicijative (tzv. Inicijativa 1:12) koju je još prije četiri godine pokrenula udruga koja se naziva Swiss Young Socialists / JUSO ili Švicarski mladi socijalisti. Od tada naovamo su mladi Švicarci prikupili više od 100 tisuća potpisa građana, koliko je po tamnošnjim zakonima potrebno da se raspiše rerendum.
Neće grom u koprive
Nije pravedno, smatra ta švicarska mladež, da netko u jednom mjesecu zaradi koliko njegov zaposlenik tijekom cijele godine. No izgleda da njihovo poimanje pravednosti ne dijele većina njihovih zemljaka, kojima očito ne smeta da direktori moćnih komapanija u njihovoj zemlji, kakvih je izuzetnio mnogo sa sjedištem u toj državi, imaju 300, 800, pa čak i 1.810 puta veću od minimalne plaće u njihovim poduzećima. Pokazalo se kako su nadanja mladih Švicaraca bila šuplja poput švicarskog sira s rupama.
– Neće grom u koprive. Neka naših menadžera i direktora – reklo bi se kod nas.
Ipak, švicarski analitičari smatraju kako je ovakvom rezultatu referenduma kumovao strah Švicaraca od mogućih posljedica za ekonomiju njihovih zemalja, budući da je njihova Vlada bila protiv a čelnici moćnih kompanija su zastrašivali javnost najavama kako će svoje poslovanje preseliti u neke druge zemlje, ako rezultat referenduma bude ‘za’ (ograničavanje plaća). Osim toga, zabilježene su, kako se isticalo, i pojave pri kojima su poslodavci od radnika unaprijed tražili pismenu potvrdu kako će biti ‘protiv’, a ne ‘za’, premda nije jasno kako se to u ‘uređenoj Švicarskoj’ moglo dopustiti. Bilo bi doista neobično da su svjetski moćnici dopustili da ovaj referendum prođe, i to u Švicarskoj, cinično danas rezultate komentiraju mnogi u svijetu. Inače, gotovo čitavo bogatstvo te bogate zemlje je u rukama15- ak posto ultrabogatog stanovništva, a što je, smatra se, dobrim dijelom posljedica konstantnog rasta drastičnih razlika između plaća čelnika kompanija i njihovih zaposlenika.
Zemlja zlatnih poluga i mliječne čokolade
Podsjetimo, u zemlji prekrasne prirode, zlatnih poluga i mliječne čokolade su referendumi vrlo česta pojava, pa se lani raspravljalo o 12 pitanja: o trajanju godišnjih odmora, cijenama knjiga, glazbenom odgoju u školama, zbrinjavanju osoba starije dobi, vanjskoj politici zemlje, o pravima bolesnih životinja, stambenoj štednji, kockanju i igrama na sreću, temeljnom dohotku itd. Jučer pak nisu prošla ni referendumaksa pitanja kojima se tražilo poskupljenje vinjeta za autocestu, a štedljivi Švicarci, pazi ti to, nisu dopustili ni da samohrani roditelji koji čuvaju svoju djecu kod kuće dobiju neke porezne olakšice.
Gle čuda, kod nas u Hrvatskoj nikome nije palo na pamet inicirati neko ovakvo referendumsko pitanje, premda takvih bezobzirnih i bezobraznih primjera ima napretek i u svima poznatim domaćim glomaznim trgovačkim, telekomunikacijskim i inim tvrtkama. Kako bi pak Švicarci glasovali o referendumskom pitanju koje za nekoliko dana čeka građane Hrvatske, vjerovatno nikad nećemo doznati.
