Zdravko Mamić, nije samo izvršni direktor GNK Dinama, čak ni samo vladar hrvatskog nogometa i svih njegovih institucija, Mamić je paradigma današnje zapuštene, necivilizirane i kaotične Hrvatske. Zvuči vam preradikalno? Zar zbilja? Pa nije li ovo država, nota bene s legitimacijom ravnopravne članice Europske unije od 1. srpnja ove godine (samo što to, izgleda, još ne zna), u kojoj se na mjestu najveće nacionalne ratne tragedije i stradanja, u Vukovaru, umjesto odavanja pijeteta, izvodi pokušaj državnog puča, zasad bez ikakvih konzekvencija za počinitelje, inspiratore i organizatore? Nije li ovo zemlja u kojoj jedan besramni, vulgarni nogometni dužnosnik, koji je odavno zatrovao sport nasiljem i politikom, bez imalo krzmanja, jednostrano, samovoljno odlučuje nepoštivati zakone i propise institucija države?
Torcida na jug, nema vaučera!
Pred derbi na Maksimiru, u nedjelju, unatoč obvezujućih mjera koje su donijeli HNS, MUP i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, o kontroli gostujućih navijača, popisima s osobnim podacima i „vaučerizaciji“ ulaznica, kako bi se izbjeglo nasilje i nered na stadionu, Mamić lakonski objavljuje: Navijači Hajduka će na derbiju moći koristiti južnu tribinu, full kapacitet, bez vaučerizacije!
Ta tko ga je za to ovlastio? HNS nije, Izvršni odbor nije, MUP nije, ministar Jovanović, možda? Zaboga, tko je taj koji može mimo institucija donositi odluke i dezavuirati sustav? Zdravko Mamić i njemu slični. Za njih je svojedobno, možda i ne sluteći gdje će nas to odvesti, Franjo Tuđman egzaltirano uskliknuo: Imamo Hrvatsku! Oni je doista imaju, pače, posjeduju i s njom čine što ih je volja. Na tomu se radilo i taj antisustav gradilo dva desetljeća, i bar toliko bi trebalo za razgraditi ga. Zato danas HDZ-ova oporba, pojačana rovovskom borbom kojekakvih logističkih ešalona zaogrnutih u građanske incijative i stožere, može destabilizirati i ljuljati koalicijsku (SDP-HNS) vlast kad hoće. Oni raspolažu golemom infrastrukturom, oslanjaju se na cijelu vojsku onih koje su materijalno zadužili i obvezali na doživotnu poslušnost i sigurnost, a njima se ponajmanje može oduprijeti ovako slaba, nesposobna i neznalačka nomenklatura. No, to je rodno polje za mamiće, stožere, markićke i ine koji ustaju, navodno, u ime općeg dobra, štiteći većinu od manjina koje je ugrožavaju, a u osnovi braneći svoje stečevine…
Pedesetčetverogodišnji sportski dužnosnik i izvršni dopredsjednik Dinama, rođen u Bjelovaru, podrijetlom iz okolice Tomislavgrada, počeo je svoju sportsku karijeru kao junior zagrebačkih „Plavih“. Glavni direktor Dinama je bio od 1992. do 1994.g., zakratko je vodio NK Osijek i sisačku Segestu, a od 1997. do 1999. na čelu je sesvetske Croatie. Na čelo Izvršnog odbora Dinama dospio je 2000.g.,a od 2003. je izvršni dopredsjednik. Za svoga upravljanja klubom, (kontra)produktivni El Maminjo može se pohvaliti da je Dinamo devet puta osvojio nacionalno prvenstvo, a osam puta i Hrvatski kup.Šteta da te uspjehe nije kanalizirao u pozitivnom smjeru, nego ih svojim ponašanjem potpuno kompromitirao.
Vulgarni nasilnik iznad zakona
Zdravko Mamić u svakoj uređenoj pravnoj državi nikad ne bi stigao demonstrirati svu svoju raskoš prljavog, vulgarnog vokabulara, kreativnost u govoru mržnje, vrijeđanju i klevetanju onih koji mu nisu po mjeri. Odavno bi bio s druge strane brave, ili u najgorem slučaju sveden na rudimentarnu karikaturu jednog anakronog, nesređenog društva. Kod nas, zbog poticanja na nasilje i mržnju vrijeđanjem na nacionalnoj osnovi (apostrofiranjem srpske nacionalnosti) ministra obrazovanja, znanosti i sporta Željka Jovanovića, protiv Mamića se vodi postupak na sudu, uz veliku vjerojatnost da svoj krimen plati sitnišem iz svojih nabreklih džepova. A što je s uvredama kojima je častio novinare, limitirao im slobodu kretanja i boravka na maksimirskom stadionu?! Hoće li biti kažnjen zbog nasrtaja na kolegu novinara kojega je pred TV kamerama bezočno pljuvao uličnim, huliganskim riječnikom nazivajući ga, uz ostalo, đubretom, kojemu je ići i p…. m……. ?
Taj agresivni, egocentrični muljator godinama provodi svoju volju u Hrvatskom nogometnom savezu, postavlja i smjenjuje podobne i nepodobne, lojalne i nelojalne, njemu simpatične i antipatične, i svi mu se, usprkos tomu, bili u njegovoj milosti ili na crnoj listi, sveudilj klanjaju kao vrhunaravnoj svetosti. Nije lako biti opozicija Zdravku Mamiću u državi koja još uvijek funkcionira više kao plemenska zajednica naslonjena na „običajno pravo“ i svemoć plemenskog vođe, negoli kao uređena demokratska zemlja u kojoj su zakoni jedino pravilo svake društveno prihvatljive „igre“. Mnogi su na svojoj koži osjetili opakost toga moćnika par excellence za čiju se naklonost, kakvog li jada i užasa, nadmeću i političari i izdavači i nogometni funkcionari i igrači. Ništa ne može bez Zdravka Mamića. Ako njemu niste po volji, može vam se dogoditi, kao primjerice dugogodišnjoj istaknutoj sportskoj novinarki Romani Eibl, da vam uruče otkaz, jer „ne šmekate“ tomu nogometnom vraču, pače „istjerivaču đavola“ bez mjere i ukusa. Romana je u nedavnom svjedočenju na HTV-u bez straha i uzmaka ispričala kao je postala žrtvom ovog nesportskog, besramnog lika kojeg, kako je kazala, već desetljeće podržava sustav u kojem djeluje.
Otkaz za nepodobne novinare
Njezin je šef, nakon Dinamovog ulaska u Ligu prvaka, poželio intervju s Mamićem, ali je ovaj to uvjetovao: „Tek kad se riješiš one Eibl!“ I što je snio to je i dobio. Romani je ubrzo uručen otkaz s obrazloženjem da se radi o rezanju troškova(!?)
Taj bez zapreka, protivno zakonu koji vrijedi za sve ostale klubove, vodi GNK (zašto bi to bio HNK, kao svi ostali) kao „obiteljski biznis na državnim jaslama“, hineći udrugu i izbjegavajući porezne i ine obveze, a nitko ni da trepne. Što je dozvoljeno bogovima (Mamiću) nije ljudima!
Nevjerojatno je kakva se hajdučija i samovolja tolerira godinama tome nasilniku. Na HTV-u bez srama će izgovoriti evo vam k…., puši k…., u sudu će fotoreporterima koji samo rade svoj posao, ne poštujući nimalo instituciju pred kojom stoji, dobaciti „vi ste kreteni“, i sve to kod nas prolazi bez konzekvencija, bez sankcija, a nitko ni da pomisli trajno se obračunati s mamićizmom koji se, zahvaljujući ustrajnom zalijevanju toga korova, razvio u tisuće novih cvjetova… Pa se mi pitamo kako je moguće da nakon 23 godine samostalne Hrvatske imamo ovako radikalizirano, nasilno, netolerantno društvo. Pa marljivo smo ga gradili i sada „uživamo“ u tekovinama svoga rada…
