Šibenčani posljednjih godina baš i nemaju sreće sa svojim vodoskocima i fontanama. Bolje rečeno, nemaju sreće s gradskim vlastima koje gotovo redovito za održavanje fontana odabiru tvrtke koje, prije ili kasnije, prestanu savjesno obavljati povjereni im posao. Stoga se gradske fontane, prvenstveno one dvije u Perivoju Roberta Visianija, od gradskih znamenitosti koje oduševljeno fotografiraju japanski i drugi turisti, pretvaraju u gradsku sramotu.
Fontane tako često znaju biti bez vode i pune otpadaka i sluzavih zelenih algi i truleži, ili pak iz njih šiklja mutna voda koja upozorava na nemar i moguću zarazu. Tako su jadne fontane stalno na meti kritika, dok angažirane tvrtke dobijaju nemali novac za njihovo mjesečno održavanje (u posljednje vrijeme mjesečno 7.250 kuna s PDV-om). Tako je prije pet godina fontane održavala jedna splitska tvrtka, a u posljednje vrijeme te poslove (ni)je obavljalo poduzeće iz Bilica.
Pa zar je moguće da već desetljećima gradske vlasti nisu bile u stanju provesti stabilno, kontinuirano i kvalitetno održavanje svega dvije ili tri gradske fontane? Zašto se posao najčešće povjeri onima koji ga na koncu ne znaju ili ne žele obavljati, a da pritom mrtvi-hladni izvlače novac iz naših džepova? Je li to posljedica uobičajenog hrvatskog pogodovanja podobnima i nesposobnima? Puno je ovakvih i sličnih pitanja koja mnogi u Šibeniku postavljaju. No, evo i odgovora aktualne vlasti na posljednji u nizu ‘slučajeva’ neodržavanja fontani.
– Grad Šibenik sporazumno je raskinuo ugovor o održavanju fontana na svom području s tvrtkom Modul Company d.o.o. Bilice, zbog nemogućnosti navedene tvrtke da obavlja povjerene im poslove. Kako se fontane moraju kontinuirano održavati, gradonačelnik Šibenika Željko Burić donio je zaključak da će do okončanja novog postupka prikupljanja ponuda i donošenja odluke poslove održavanja obavljati gradska tvrtka „Zelenilo“ d.o.o.- poručili su iz Grada Šibenika
To gradsko poduzeće je nedavno popravilo i dvije spomenute fontane, te je na ‘čišćenje i popravak pumpi’, kako je rečeno, potrošilo oko 6.000 kuna. Obećali su popraviti i malu fontanu na Starom pazaru, koju se uglavnom teško može nazvati vodoskokom jer iz nje vrlo rijetko iskače voda. Dakako, vode u njemu obično bude onda kada je najmanje potrebna, zimi za najnižih temperatura, kada se zbog istjecanja vode zaledi većina okolnog trga pa više prolaznika zbog lomova kostiju završi na hitnoj medicinskoj pomoći.
Inače, fontane su ukras u mnogim gradovima, ljudi se rado zadržavaju oko njih zbog žuborenja vode i osjećaja svježine, a drevni Kinezi su je smatrali svojevrsnim simbolom sreće i prosperiteta, redovito je postavljali u svoje domove i dvorišta, te je posebno pažljivo održavali. Nefunkcionalna i prljava fontana bi im signalizirala nevolju i zaostajanje.
Valja vidjeti što će učiniti vlasti prilikom sljedećeg odabira ‘izvođača radova na održavanju fontana’ i hoće li odabrati tvrtku koja se ‘iznenada’ počela baviti takvom djelatnošću ili neko poduzeće koje će stručno i savjesno obavljati povjerene zadaće.
