Vukovar proživljava možda svoje najteže mirnodopske dane, a slučaj je htio da istodobno, iako ne zbog istih razloga, i vukovarski gradonačelnik Željko Sabo prolazi svoju, vjerojatno, najveću osobnu i političku dramu. U ponedjeljak će saborsko Mandatno-imunitetno povjerenstvo na čelu s Gordanom Sobol odlučivati o skidanju imuniteta zastupniku i gradonačelniku Sabi, zbog pokretanja kaznenog postupka u “slučaju Budimir”. Tereti ga se za pokušaj pomićivanja HDZ-ove vijećnice u GV-u Vukovara Marije Budimir pod uvjetom da se prikloni SDP-u i podrži gradsku koaliciju SDP-SDSS.
Sabu je, tako, sustigla prevelika želja da svojoj stranci osigura većinu i u Gradskom vijeću, pa je, navodno, posegnuo i za nelegalnim sredstvima i uvaljao se u “katran i perje” korupcije. Time se nominirao za portret tjedna ovog portala jer je postao paradigma vječito ponavljane i žestoko osporavane teze – svi su oni isti! Za Sabu bi dojučer premoćna većina uglas rekla, on je drugačiji. Ali, na žalost, čini se da nije…
Željko Sabo je teolog, do početka rata bio je jedan od direktora u Tvornici Borovo, a od 2009.g. gradonačelnik je Vukovara. Od 2003. do 2010. g., bio je šef vukovarskog SDP-a, a onda je 2010. preuzeo kormilo županijske organizacije socijaldemokrata, postao saborski zastupnik, član Glavnog odbora svoje stranke i ponovo vukovarski gradonačelnik. U njegovom životopisu stoji da je bio pripadnik 204. Vukovarske brigade, ima status HRVI i čin satnika, bio je zatočenik logora Begejci u Srbiji, a odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata i plaketom Vukovarski branitelj. Imao je, dakle, sve što ga je u ovoj zemlji kvalificiralo “podobnim”, i domoljublje, i ratni put, i vjersko učenje, i zatočeništvo, sve, samo – “pogrešnu” stranku koja još nije dovoljno savladala vještine političkog trgovanja…
Bio je čovjek kojemu se vjerovalo, koji je svojom smirenošću, strpljenjem, i nekom vrstom odmjerene plahosti, izazivao simpatije čak i političkih oponenata. Tomu je uveliko pridonosio njegov ratni, braniteljski background, ali i činjenica da je – teolog. Znao je s ljudima. Imao puno empatije za potrebite, ugrožene, povrijeđene. Napose ga je volio Vukovar. I dvaput mu dao povjerenje. A on ga je, kako je navodno pokazala USKOK-ova istraga, iznevjerio. Sabo je imao nekoliko gafova. Od činjenice da u svojoj imovinskoj kartici nije prijavio tvrtku Veki kojoj je bio jedini osnivač i član uprave, a koja je, tvrdi se, poslovala s Borovom gdje je bio u Nadzornom odboru, pa time došao u sukob interesa. Do, naivnog ulijetanja u HDZ-ovu trapulu kada se pokušao proskribiranim sredstvima mita i korupcije domoći većine u Gradskom vijeću Vukovara. Ono zbog čega bi još dojučer pribio na stup srama svakoga za koga bi imao saznanja da trguje vijećničkim mandatima nudeći proračunski novac, počinio je, izgleda, i sam. Navodno je HDZ-ovoj članici u GV-u Mariji Budimir nudio sve što želi, od mjesta u NO Borova do 50 tisuća kuna u kešu, pače i gradonačelničku potporu projektima škole kojoj je Budimirova ravnateljica. A prije i iznad svega ponudio joj je svoj obraz i čast, a ona ga, vješto i spremno, prokazala kompromitirajućom snimkom razgovora kojega je odmah distribuirala medijima. I car je bio gol. Sabo je namah izgubio vjerodostojnost, a čak i za najgorljivije pristalice postao suspektan. Ostavku nije dao, javno je sve, unatoč evidentnim dokazima (snimci razgovora čiji je transkript objelodanjen), tvrdio da su to laži i konstrukcije koje dolaze iz HDZ-ove radionice, najavljivao i moguće privatne tužbe protiv svih onih koji su o njemu širili neistine… Javnosti je upućivao apele: Zar sam to zaslužio kao hrvatski branitelj i čovjek koji je bio u logoru, koji je bio principijelan i 2009. godine kada su HDZ, SDSS i HSP u Statut Grada Vukovara uveli dvojezičnost, a on na to stavio veto? Da, tomu je doista sve tako, ali što vrijedi plakati za proljevenim mlijekom, a Sabo ga je “trgujući” s Budimir, obilato prolio…
Slučaj Sabo poražavajući je za hrvatsku politiku, a krajnje frustrirajući za hrvatski puk. Osim što doista afirmira paušalnu tezu o apsolutnoj kvarnosti politike i njezinih nositelja, svjedoči i o egzemplarnom licemjerju te iste politike. Sabo je za politiku nakon ove epizode mrtav čovjek, bez vjerodostojnosti i bez časti. A uhvaćen je s prstima u pekmezu političke korupcije s kojim se godinama kod nas slade bezmalo sve političke elite. Per fin, eksponenti one koja je transkriptom lukavo snimljenog razgovora prokazala i proskribirala Sabu – ponajviše, a zbog čega je ta stranka izvedena i pred sud.
Oglas
