Mađarska neće izručiti predsjednika uprave svoje nacionalne naftne kompanije MOL, Zsolta Hernadija, Hrvatskoj.
Sud u Budimpešti ocijenio je hrvatski uhidbeni nalog neosnovanim i neprovedivim, budući da je tamošnji državni tužitelj inkriminacije za koje se tereti šefa mađarske naftne kompanije već ranije istražio i slučaj stavio ad acta zaključujući da nema elemenata kaznenog djela. U postupku, naime, nije dokazano da je Hernadi dao mito bivšem hrvatskom premijeru Ivi Sanaderu (navodno 10 milijuna eura) za upravljačka prava u INI, iako MOL u toj hrvatskoj kompaniji ima svega 49 posto dionica ( a hrvatska država 44,84 posto). Kako bilo, europski uhidbeni nalog što je stigao u Budimpeštu iz Hrvatske, za susjede Mađare nije valjan. No, Hernadi, ipak, može biti siguran od uhićenja samo na mađarskom teritoriju, jer su međunarodna interpolova tjeralica i EUN(europski uhidbeni nalog) i dalje na snazi.
Indikativno je da je mađarski premijer Viktor Orban, prije sudske “odbijenice” hrvatskog zahtjeva za izručenjem, učinio vrlo neuobičajen potez, nudeći Hrvatskoj otkup, “uz fer i poštenu cijenu”, MOL-ovih dionica u INI, ukoliko Hrvatska povuče nalog za izručenjem Hernadija. Kako ponuda nije pala na plodno tlo, a hrvatski premijer Zoran Milanović poručio mađarskom kolegi Orbanu da uhidbeni nalog nije u ingerenciji premijera nego pravosuđa, Budimpešta je odlučila zaštititi “nacionalni interes”. Zanimljivo je da Mađari nisu htjeli osumnjičenom Hernadiju uručiti ni poziv za davanje iskaza u Hrvatskoj, niti su ga pristali saslušati u Mađarskoj. Zašto? Nije li najbolje, za nekoga tko tvrdi da nije kriv, skinuti teret sumnje davanjem iskaza pred pravosudnim tijelima, jedne ili druge države, svejedno? Jednako kao i u slučaju europskog uhidbenog naloga za Josipa Perkovića kojega traži njemačko pravosuđe.
Protivno izjavi predsjednika Ive Josipovića u emisiji “S predsjednikom na kavi” Hrvatskog radija, da se radi o dva neusporediva slučaja, rekli bismo da su vrlo slični. Samo je stajalište službene Hrvatske bitno različito. Jer, baš kao što se Mađari, u slučaju Hernadi, pozivaju na odluku svoga pravosuđa koje predmet smatra apsolviranim jer nisu utvrđeni elementi kaznenog djela, tako se i u slučaju Perković u Hrvatskoj tvrdi da je predmet apsolviran i da je otišao u zastaru. I za Hernadija i za Perkovića, međutim, ako vjeruju da nisu krivi za ono za što ih se tereti, najbolje bi bilo odazvati se pozivu suda i očitovati, odnosno argumentirano pobijati inkriminacije za koje ih se sumnjiči.
