Izbori u SDP-u:
Vidović prozvao Arnautovića i Ninića

Ma što tko rekao, SDP-u se mora priznati makar jedno: ima najdemokratičniji način unutarstranačkih izbora koji se provodi po modelu jedan član, jedan glas. A taj je model doveo na čelo zagrebačkog SDP-a jednako i Davorka Bernardića, iako ga šef stranke nije ni volio ni članstvu preporučio, i Ivu Baldasara u Splitu kojemu nakon dva desetljeća “vladavine” Marina Jurjevića Baje svakako Marijan Mudrinić nije bio bogznakakva konkurencija, i Franka Vidovića u Šibeniku, mada je u prvom krugu nedostajalo jedva dva glasa anonimnom Željku Vujinu da ga pobijedi.

Svima je zajedničko da su nakon izbora i ostvarene pobjede zazivali slogu i  jedinstvo u stranci koja se čini nikad raslojenijom negoli danas. Da SDP i stvarno prizna frakcije za koje se formalno davno stranka deklarirala, sada bi socijaldemokrati bili podijeljeni na bar dva nepomirljiva tabora. Kako će to u Zagrebu izgledati nakon što je, Milanoviću usprkos, slavio Bernardić, vidjet će se po sudbini Aleksandre Kolarić koja se kandidirala za potpredsjednicu ZG-SDP-a. Nad njom, naime, još visi klatno kojim bi njezin politički put u ovoj stranci mogao biti presječen. Ili će se, nakon svih unutarstranačkih predizbornih previranja, klatno napokon razumno zaustaviti, a time i prijepori koji su samo produbljivali neslaganja i unutarnje raskole.

A kad je o šibenskom SDP-u riječ, gdje je u drugoj rundi pobjedu odnio “stari” šef gradske organizacije, saborski zastupnik Franko Vidović, mada su mnogi nakon prvog kruga držali da je “otpisan”, e, tu će se koplja još lomiti…

Vidović je pobijedio svoga ad hoc protukandidata Željka Vujina, mada je ovaj u prvom krugu bio nadomak neočekivanog trijumfa (samo dva glasa dijelila su ga od mjesta predsjednika SDP-a Šibenika), ali Vidović ne može pobijediti sebe i svoju prgavu ćud!

Dan nakon izbora, mada svi kažu kako je jutro pametnije od večeri, novi-stari šef gradskog odbora sazvao je konferenciju za novinare i odmah učinio bar dva gafa. Iako je posegnuo za demagoškim zazivanjem jedinstva i sloge, zvučalo je to poput fraza u kljunu papige. Jer, kako “mali Franko” zamišlja “jedinstvo i slogu” pokazao je lobirajući otvoreno za Ivana Klarina kao novog predsjednika županijskog SDP-a, čiji izbori tek slijede. Vidović priželjkuje pobjedu Klarina jer njih dvojica imaju međusobno razumijevanje i podršku što je dosad nedostajalo u odnosima između gradskog i županijskog odbora SDP-a, a radi čega su, smatra Vidović, i izgubili lokalne izbore. – S Klarinom na čelu ŽO SDP-a dobivamo jedinstvo i slogu, i puno jači SDP nego dosad – sugestivno će gradski čelnik socijaldemokrata odaslati članstvu naputak o glasovanju. A to baš i nije posve fer i korektno. Pa ni za Klarina ne nužno produktivno. Naprotiv, moglo bi ga to i stajati izborne pobjede… Bilo bi daleko oportunije da je predsjednik GO SDP-a prepustio izbor šefa ŽO SDP-a stranačkom članstvu, umjesto što se na svaki način svojim izborom nastoji i članstvu nametnuti kao mjera te stvari.

Drugi gaf tipičan je impuls njegove naravi, s kojom najviše on sam ima problema. U trenutku pobjede, kada i sam tvrdi da u ovim izborima nema ni poraženih ni pobjednika i da je SDP jedini pobjednik, Vidović ipak traži Pedra i one koje će stigmatizirati kao nepoćudne i za stranku “štetne elemente”. – Neki ljudi koji su ranije obnašali visoke dužnosti u SDP-u, a koji više nisu dio SDP-a, morat će se pogledati u ogledalu i zapitati tko su i kuda to oni idu. A tko su ti ljudi, uistinu? Bivši SDP-ov gradonačelnik Milan Arnautović i bivši saborski zastupnik Ivan Ninić!? Zbog čega oni smetaju Vidoviću, a SDP ih se jedva još i sjeća?

– Nemam pojma zašto bi mene Vidović prozivao i čime sam mu na žulj stao. Možda zato što nisam udarao u njegove bubnjeve, ili zato što sam pokazao namjeru samostalno se okušati na lokalnim izborima, a bez SDP-ova kišobrana? Nevažno, ne zanima me zapravo. A čini mi se da je još iracionalnije prozivati Ivana Ninića koji se od SDP-a udaljio još za vremena Ivice Račana. Ova Vidovićeva eskapada samo nam je pokazala tko je zapravo on i kakav je to mentalni sklop, kakva narav. Ali, to se mene zapravo više i ne tiče… – komentirao je aluzije čelnika šibenskog SDP-a Milan Arnautović.

Ova šibenska epizoda više je od lokalnog isječka iz SDP-ova mozaika. Ona je dobra ilustracija odnosa u stranci koju su neki novi momci, puno više negoli oni “stari”, rascijepali na nepriznate frakcije koje se sada, što pod stolom, a što za stolom, međusobno bore za (pre)vlast. A u njoj, vlasti, je sav smisao politike za tzv. opće dobro…